Author: Enes Habibović

Brate, da li si se ikada zacrvenio što su naši putevi i autobuske stanice postale mjesto gdje se sakupljaju narkomani i alkoholičari? Da li si se ikada zacrvenio kada si čuo da neko izgovara psovke ili druge pogrdne riječi? Da li si se ikada zacrvenio što su kladionice i kafane pune, a džamije na dnevnim namazima prazne? Da li si se ikada zacrvenio što se u našim Vukovijma cijeli protekli ramazan javno mrsilo? Da li si se ikada zacrvenio što su naši kanali postali septičke jame, a naše ulice deponije smeća? Da li si se ikada zacrvenio zbog bilo kojeg grijehe koji je urađen u tvom prisustvu?

Draga braćo, mi živimo u zemlji koja je izuzetno bogata prirodnim bogatsvima, ali bez obzira na to mi smo među najsiromašnijim zemljama evrope. Mi živimo u zemlji koja je rasadnik talentovanih omladinaca, ali bez obzira na to naša omladina propada. Mi živimo u zemlji koja obiluje stručnjacima iz svih oblasti, ali bez obzira na to mi spadamo u najneuređenije zemlje svijeta. Zašto je to braćo tako?

Slušajte ga i budite pokorni, on će biti odgovoran za svoja djela a vi ćete biti odgovorni za svoja djela.

Mi smo jedan ummet, jedan narod, koji slijedi jednog Poslanika. Koji ima jednu kiblu. Koji čita jedan Kur’an. Koji obožava jednog Allaha, pa zašto smo onda ovoliko podijeljeni?

Danas bi najprikladnije bilo itikaf definisati kao boravak u džamiji posljednju desetinu mjeseca Ramazana. To je pritvrđeni sunneti-muekkede posljednih deset dana ramazana. Itikaf je izolacija od dunjalučkog života s ciljem dosezanja ahiretske nagrade. Tako je Uzvišeni Stvoritelj ustvari svoga Poslanika uvježbavao i pripremao da promijeni svijet. Učenjaci islama su itikaf uvrstili u najodabranije ibadete upravo zbog ustrajne prakse Božijeg Poslanika.