Ebu Abdurrahman Abdullah b. Omer b. Hattab, radijallahu anhuma, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: ”Trojica ljudi iz prijašnjih naroda krenuli su na dalek put i putovali su sve dok ih noć ne zateče pored jedne pećine, u koju uđoše kako bi prenoćili. Međutim, u tom trenutku odroni se jedna stijena i potpuno zatvori ulaz u pećinu. Oni tada jedan drugom rekoše: ’Jedini način da se spasimo iz ove situacije jeste da Allaha zamolimo da ukloni ovu stijenu zbog dobrih djela koja smo učinili.’
Jedan od njih tada reče: ’Allahu dragi, ja sam imao stare roditelje i nikome, ni porodici ni posluzi, ne bih davao večernji obrok dok njih dvoje ne bih nahranio. Jednog dana tražio sam bolju pašu svome stadu i otišao sam daleko, pa im nisam došao na vrijeme, te sam ih, nakon što sam namuzao mlijeka i donio, zatekao da spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da prije njih nahranim svoju porodicu i poslugu, pa sam sa posudom u rukama čekao da se sami probude. Tako sam stajao sve do zore, dok su djeca oko mojih nogu plakala od gladi, a zatim su se oni probudili i popili svoj dio mlijeka. Allahu dragi, ako sam to učinio isključivo želeći Tvoje zadovoljstvo, odmakni ovu stijenu sa ulaza u pećinu.’ Stijena se malo pomaknu, ali ne toliko da bi mogli izaći pored nje.
Drugi reče: ’Allahu dragi, ja sam imao jednu amidžičnu koju voljeh više od cijeloga svijeta (u drugoj se verziji navodi: ’Volio sam je žarko, kako to muškarci mogu voljeti žene’) pa sam je poželio, ali ona mi se ne prepusti. Jedne godine zavladala je velika glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć. Ja joj dadoh stotinu dvadeset zlatnika, ali pod uvjetom da mi se prepusti. Ona na to pristade i kad sam joj se približio (u drugoj se verziji navodi: ’Kada sam joj prišao onako kako muž priđe svojoj ženi u postelji’), ona reče: ’Boj se Allaha i bespravno ne raskidaj prsten moje nevinosti!’ Tada sam se odmakao od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i ostavio sam joj zlatnike koje sam joj prethodno dao. Allahu dragi, ako sam to učinio isključivo želeći Tvoje zadovoljstvo, izbavi nas iz ove nedaće u kojoj se nalazimo.’ Stijena se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko da bi mogli izaći iz pećine.
Treći reče: ’Allahu dragi, ja sam držao najamnike i svima sam odmah isplaćivao zaslužene nadnice, osim jednom čovjeku koji je otišao prije prijema svoje zarade. Njegovu sam nadnicu pošteno uložio, tako da se njegov imetak umnožio. Nakon izvjesnog vremena, došao mi je i rekao: ’Allahov robe, isplati mi moju nadnicu.’ Odgovorio sam mu: ’Sve ovo blago koje ispred sebe vidiš: deve, krave, ovce i robovi – tvoja je nadnica!’ On mi tada reče: ’Allahov robe, ne izigravaj se sa mnom!’ ’Ne izigravam se’, rekao sam mu, a on je tada uzeo sav taj imetak i otišao, a da meni ništa nije ostavio. Allahu dragi, ako sam to učinio isključivo želeći Tvoje zadovoljstvo, izbavi nas iz ove nevolje u kojoj se nalazimo.’ Stijena se tada potpuno pomjeri i oni izađoše iz pećine i nastaviše put.” Muttefekun alejhi: Buhari, 2272, i Muslim, 2743.