- Šta je grijeh?
Grijeh je sve ono što je Allah dž.š. zabranio, te prelaženje Njegovih granica i zapostavljanje islamskih dužnosti . Grijeh je sve ono što se čini suprotno onome kako se o tome izrazio Allah i Njegov poslanik. Grijeh je izostavljanje onoga što je naređeno ili činjenje onoga što je zabranjeno. Grijeh je sve što je ružno i štetno. Poslanik a.s.je rekao: “Grijeh je ono što (vjernika) kopka u prsima, a za šta ne bi volio da saznaju ljudi”
- Vrste grijeha
Postoji nekoliko podijela grijeha, a to su:
– Grijesi prema Allahu i grijesi prema stvorenjima;
– Javni i tajni;
– Vidljivi i nevidljivi;
– Teški, veliki i mali.
- Teški grijesi
Teški grijesi su oni grijesi koji čovjeka izvode iz vjere. U teške grijehe ubrajamo:
- KUFR;
- ŠIRK;
- RIDDET;
- NIFAK;
- Omalovažavanje, ismijavanje i psovanje Allah dž.š. i drugih svetinja;
- Poricanje farzova i harama.
Osobe koje učine jedan od gore navedenih grijeha prestaju biti muslimani. Ali ako ponovo žele biti muslimani moraju se pokajati i izgovoriti kelime i šehadet. Ko umre bez pokajanja, a učinio je neki veliki grijeh, umire kao nevjernik.
- Kufr – nevjerovanje
Kufr je nevjerovanje u Allaha i u ostale istine vjere. To je najteži grijeh koji osoba može počiniti. Pod pojmom kufra se podrazumijeva:
– Nevjerovanje u Allah i u ostale temelje vjere;
– Napuštanje islama – riddet;
– Psovanje i omalovažavanje Allaha i ostalih svetinja;
– Negiranje farzova;
– Poricanje harama;
– Laganje na Allaha i Poslanika a.s.
Osoba koja čini kufr naziva se kafir.
- Širk – pripisivanje druga Allahu
Širk znači vjerovati da pored Allaha postoje i druga božanstva. Širk je jedini grijeh koji Allah neće oprostiti, bez pokajanja. Širk se dijeli na: veliki i mali. Veliki širk je klanjati se ili obožavati nekoga drugog mimo Allaha. Mali širk je neiskrenost u djelima (nošenje hamajlije, zaklinjanje mimo Allaha…) Osoba koja čini širk naziva se mušrik. Osoba koja počini kufr ili širk, dužna se okupati, pokajati i izgovoriti šehadet. Ako bi umrla bez pokajanja takvoj osobi se ne klanja dženaza i ne ukopava se u muslimansko mezarje.
NAPOMENA: riječ obožavati koristimo samo za Uzvišenog Allaha dž.š.
- Nifak – licemjerstvo
Nifak je skrivanje nevjerovanja u srcu, i pretvaranje pred ljudima, riječima i djelima. Licemjeri su gori od kafira i mušrika, i bit će na dnu džehennema. Postoje dvije vrste licemjera: Nifaku asgar – mali nifak i Nifakul ekber – veliki nifak. Osoba koja čini nifak zove se munafik. Muhammed a.s. kaže: “Kod koga se nađu ova četiri svojstva on je munafik, a kod koga se nađe jedno od njih taj ima jedno od svojstava munafika, sve dok ga ne ostavi: kad govori laže; kad obeća ne ispuni; kad mu se nešto povjeri pronevjeri; i kada se svađa prelazi sve granice.”
- Veliki grijesi
Veliki grijeh je sve ono što je jasno zabranjeno, u Kur’anu i hadisu, a za što je predviđena kazna i na ovom i na onom svijetu. U velike grijehe ubrajamo: ubistvo i samoubistvo, ostavljanje namaza, neizvršavanje islamskih dužnosti: post, zekat, hadž, neposlušnost prema roditeljima, kidanje rodbinskih veza, blud, kocka i igre na sreću, laž, alkohol, svinjetina, prenošenje tuđih riječi, ogovaranje….Velike grijehe brišemo iskrenim pokajanjem.
- Mali grijesi
Mali grijesi su oni za koje ne postoji predviđena šerijatska kazna, niti otvorena prijetnja džehennemom. Niti jedan grijeh, pa čak ni onaj najmanji ne treba podcjenjivati, jer Poslanik a.s. je rekao: “Ne postoji ni jedan mali grijeh, a da neće prerasti u veliki grijeh ukoliko se potcijeni, smatra nevažnim. I nema ni jednog velikog grijeha, a da tevbom i istigfarom neće pretvoriti u mali.” Neki od malih grijeha su: pričati dok se uči ezan, ikamet, Kur’an; bez opravdanog razloga izostaviti namaz u džematu; obavljati malu i veliku nuždu okrenut prema Kabi; ne odgovoriti na selam… Male grijehe brišemo pokajanjem ili činjenjem dobrih dijela.
- Posljedice grijeha
Najveće posljedice činjenja grijeha čovjek će osjetiti na Sudnjem danu, ali neke će čovjek osjetiti još i na ovom svijetu. Posljedice grijeha su pogubne po društvo, pojedinca i porodicu. Neke od posljedica grijeha su: narušavanje psihičkog i fizičkog zdravlja pojedinca; slabljenje i gubitak vjere; umanjivanje imetka; siromaštvo u porodici; pojava raznih bolesti; urušavanje porodice; slabljenje zajednice; prirodne nepogode… Ako se grijesi prošire svi će osjetiti posljedice. Obaveza svakog muslimana je naređivanje dobra, a odvrćanje od zla.
- Tevba – pokajanje
Tevba u jezičkom smislu znači vraćati se. Tevba je žaljenje za onim što je bilo u prošlosti, žurno ostavljanje grijeha u sadašnjosti i čvrsta odluka da se to nikad više ne čini u budućnosti. Svaki čovjek je griješan, ali nakon grijeha treba se pokajati. Adem a.s. je učinio prvi grijeh, i prvu tevbu. Oprost se traži isključivo od Allaha. Oprost od Allaha tražimo izgovarajući ISTIGFAR – riječi ESTAGFIRULLAH – Allahu oprosti.
- Uvjeti za ispravnost tevbe
Da bi tevba bila primljena potrebno je da se ispune sljedeći uvjeti:
- Prestati sa činjenjem grijeha;
- Iskreno se pokajati;
- Nikad više ne ponoviti grijeh.
- HADIS
”Davno prije vas, bio je jedan čovjek koji je ubio 99 osoba, pa je upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, te su ga uputili na jednog pobožnjaka. On ode do spomenutog pobožnjaka i kaže mu da je ubio 99 osoba, pa ga onda upita, ima li za njega oprosta kod Allaha dž.š. Na to mu pobožnjak reče da za njega nema oprosta. Čovjek se na to podiže i ubi i pobožnjaka i napuni stotinu ubijenih. Zatim je upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, pa ga uputiše na jednog učenjaka, kome je on ispričao da je ubio 100 osoba, a zatim ga upitao ima li za njega takvog tevbe?
Učenjak mu na to reče: ’Svakako. Ko te sprečava da učiniš tevbu? Idi u tu i tu zemlju, u njoj stanuju ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u njihovom robovanju, i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.’
Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Oko njega nastade spor između meleka milosti i meleka kazne.
Meleci milosti rekoše: ‘On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu!’ Meleki kazne rekoše: ‘On nikada nije učinio ni jedno dobro djelo!’
Tada melecima stiže jedan drugi melek, u ljudskom liku, koga oni uzeše za sudiju da im presudi. Melek-sudija im reče: ‘Izmjerite rastojanje između jednog i drugog mjesta, pa kojem od njih bude bliži, njemu i pripada.”
Meleki izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bliži zemlji kojoj je bio krenuo, te ga uzeše meleki milosti.’”
Ako želite lekciju preuzeti u PowerPointu kliknite na: