Četvrti imanski šart: Vjerujem u Božije Poslanike

  • Ko su Božiji poslanici?

Božiji poslanici su odabrani ljudi kojima je Allah dž.š. preko meleka Džebraila slao objave, a oni to dostavljali i objašnjavali ostalim ljudima kako bi postupali po njima. Da bi neko bio musliman on mora vjerovati u sve Božije poslanike.

  • Koliko je bilo Božijih poslanika?

Prvi Božiji poslanik, a ujedno i prvi čovjek na Zemlji je bio Adem a.s., a posljednji je Muhammed a.s. Između njih je bilo na desetine, hiljade, poslanika, jer svaki narod je kako nam to Kur‘an kazuje imao svog Božijeg poslanika. U predajama se spominje da je bilo 124000 poslanika, dok mi znamo imena njih 25 i to onih koji su u Kur‘anu spomenuti, a oni su:

  1. Adem
  2. Idris
  3. Nuh
  4. Hud
  5. Salih
  6. Ibrahim
  7. Ishak
  8. Ismail
  9. Lut
  10. Jakub
  11. Jusuf
  12. Ejub
  13. Šuajb
  14. Musa
  15. Harun
  16. Zulkifl
  17. Davud
  18. Sulejman
  19. Iljas
  20. El-Jesea
  21. Junus
  22. Zekerija
  23. Jahja
  24. Isa
  25. Muhammed a.s.

Najodabraniji poslanici su: Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed a.s i oni se zovu jednim zajedničkim imenom ULUL ‘AZM. A najodabraniji od svih poslanika jeste Muhammed a.s., koji je ujedno i posljednji Božiji poslanik tz. posle njega neće više biti poslanika, kao što posle Kur‘ana neće više biti objava. Svi ovi poslanici, i nabrojani i ne nabrojani, su uvijek nosili jednu poruku, a ona glasi LA ILAHE ILLELLAH – Nema Boga sem Allaha. Kada se spomene ime nekog Božijeg poslanika treba reći alejhis selam – što znači Allah ga blagoslovio. Alejhis selam se skraćeno piše a.s.

  • Čime su se bavili Božiji poslanici?

Svaki Božiji poslanik je imao neko svoje zanimanje (zanat), pored misije poslanstva, od kojeg bi zarađivao za život sebi i svojoj porodici. Niti jedan poslanik nije živio na teret drugih ljudi, niti su primali milostinju. Smatra se da svi osnovni zanati bez kojih je nezamisliv život na ovome svijetu potiču od nekog Božijeg Poslanika.

– Muhammed – pastir i trgovac;

– Sulejman – graditelj;

– Davud – pravio pancire;

– Isa – tesar;

– Idris – krojač;

– Adem – zemljoradnik;

– Ismail – lovac;

– Junus – ribar;

– Nuh – stolar;

– Zulkifl – pekar;

– Jusuf – upravitelj itd.

  • Koje su osobine Božijih poslanika?

Božiji poslanici su što se tiče fizičkog izgleda obični ljudi kao i mi, ljudi od krvi i mesa. Ali što se tiče moralno – psihičkih(odgoja, ponašanja, znanja, dijela…) osobina Božiji poslanici su najsavršenija Allahova stvorenja. Božiji poslanici su Allahovom voljom odgajani i poučavani za misiju poslanstva. Allah dž.š. je odlikovao Božije poslanike svojstvima koje niko, osim njih, nije imao. Svi Božiji poslanici su imali sljedeće osobine:

– SIDK – uvijek su govorili istinu;

– EMANET – bili su povjerljivi, pouzdani, pošteni;

– TEBLIG – Tačno i potpuno su prenosili Božije objave;

– ISMET – bili su čisti od grijeha;

– FETANET – bili su pametni, oštroumni, inteligentni;

– ADALET – bili su u potpunosti pravedni.

ZAPAMTIMO: Svi poslanici su bili muškarci. Poticali su iz uglednih porodica. Nisu bolovali od zaraznih bolesti niti su imali loših svojstava ili navika. Bili su uzoritog ponašanja. Pozdrav im je bio selam. Vlastitim primjerom su pokazivali kako se trebaju ponašati njihovi sljedbenici.

  • Šta je to mudžiza?

Mudžiza je natprirodna pojava, Božije djelo, koje su imali Allahovi poslanici kako bi dokazali svoje poslanstvo. Mudžiza je djelo koje podrazumijeva narušavanje zakona prirode. Mudžiza je djelo koje ne može niko uraditi, osim poslanika kojem je Allah dao ovu mudžizu. Allah je davao poslanicima mudžize je radi izazova tj. kako bi izazvali one koji ne vjeruju da urade nešto slično. Svaki narod je bio vješt, genijalan, napredan u određenom području. Pa su tako neki narodi bili vješti u graditeljstvu, neki u čarobnjaštvu, medicini, pjesništvu…Allah dž.š. je davao poslanicima mudžize u kojima su njihovi narodi bili najvještiji. Božiji poslanici nisu poznavali te vještine, bez obzira što su poticali iz tog naroda, ali nakon što bi im Allah dao mudžizu Božiji poslanici su izazivali svoje narode da učine nešto slično, ne samo jedan čovjek već svi zajedno.

  • Vrste mudžiza

Mudžize se dijela u dvije grupe:

  1. Hisijje – osjetilne tj. one koje zapazimo svojim čulima. Ove mudžize su imali poslanici prije Muhammeda a.s. One su ograničene samo za određeno mjesto, vrijeme, posmatrače i ne ponavljaju se.
  2. Aklijje – razumske tj. one koje shvatamo razumom. Samo je Muhammed a.s. imao i jednu i drugu vrstu mudžiza. Razumske mudžize vrijede za sve, ne vežu se ni za mjesto, ni vrijeme, ni narod…i one se ponavljaju.

Božiji poslanici su imali razne vrste mudžiza, a neke od njih su:

– Nuh a.s. – Napravio lađu na kopnu prije sveopćeg potopa;

– Salih a.s. – Kamila koja je izašla iz stijene;

– Ibrahim a.s. – Bačen u veliku vatru koja ga nije pržila; četiri ptice, isjekao, pomiješao, raznio, on i pozvao i one mu došle;

– Ismail a.s. – Vrelo Zemzem;

– Junus a.s. – Progutala ga velika riba, čuvala ga, a nakon toga ga donijela do obale mora;

– Jusuf a.s. – Znao tumačiti snove;

– Musa a.s. – Štap koji se pretvori u zmiju; bijela ruka kada je izvadi ispod pazuha; razdvajanje mora;

– Isa a.s. – Liječio je slijepe i gubave; oživio mrtvaca i glinenu pticu; progovorio u bešici;

– Muhammed a.s. – Kur‘an; Isra i Miradž; panj koji je plakao što Poslanik ne drži više hutbe na njemu; Mjesec koji se rapolutio na dvije polovine; voda koja je tekla između njegovih prstiju itd.

Ako želite lekciju preuzeti u PowerPointu kliknite na:

Download