Hikaje

Nasrudin hodža i kadija

Priča se, kako je neki kadija uvijek zvao Nasrudin hodžu, da mu dođe u posjete, ali mu on nije htio nikada doći. Zato kadija jedanput nagovori svog ćatiba, da štogod naljuti hodžu, neće li on doći, da ga tuži. Iza

Nasrudin hodža i prosijak

Jednog dana Nasrudin se pope na krov da popravi rupu. Posao je privodio kraju i bio je vrlo zadovoljan. Iznenada začu glas koji ga je dozivao odozdo. Pogleda dole i ugleda jednog starog čovjeka u prljavoj odjeći kako stoji. „Šta

Zlatar koji je gledao unaprijed

Došao neki čovjek kod zlatara, pa ga zamolio: „Daj mi vagu da izvagam nešto zlata“. „Odlazi“, reče mu zlatar, „nemam ti ja sito“. „Ma, daj mi vagu“, opet će čovjek, „ne zbijaj šalu sa mnom!“ „Ali, u mom dućanu nema

Različiti jezici, ista stvar

Putovali jednom skupa Arap, Turčin, Iranac i Grk, pa kad su nailazili pored nekog sela odlučiše poslati jednog od njih da kupi nešto za jelo. Međutim, stadoše raspravljati oko toga šta da kupe. Iranac reče: „Ja želim da kupimoangur i

Kako učiniti svijet boljim

Šetao jednom starac plažom sa svojim unukom. Svaku zvijezdu na koju bi naišli, dječak bi podigao i bacio u okean. „Ako ih ostavim“, kazao je, „osušit će se i uginuti. Ja spašavam njihove živote.“ Starac je odgovorio: „Ali plaža je

Ljubomorni magarac

Neki vodonoša imao je magarca kojim se ispomagao u svom poslu. Svakog dana točio je na vrelu u okolini grada vodu i na magarcu je raznosio ljudima od kuće do kuće, zarađujući tako opskrbu za sebe i svoju porodicu. Magarcu,

Sultan i konj njegovog zapovjednika

Vojni zapovjednik u službi jednog moćnog sultana imao je divnog i brzog konja, tako lijepog da bi svako ko bi ga vidio ostao zadivljen i poželio takvog konja. Sultan je jednom vršio smotru vojske, pa kad ugleda tog konja nije

Šta je postojalo prije Boga?

Nije bio rijedak slučaj, u prvim stoljećima islama, da dođe do naučnih rasprava između islamskih i neislamskih intelektualaca. Takvu raspravu inicirao je jednom prilikom i vizantijski vladar, upravo u vremenu imama Ebu Hanife, poslavši svog najvećeg intelektualca sa tri pitanja

I, on je tehnološki višak

Jednom davno, živio je sretan i vrijedan Mrav, koji je svakog dana dolazio prvi na posao. Bio je vrijedan. Veseo. Jednom riječju, bio je sretan dok je radio. Pjevušio je vesele pjesmice, a rezultati njegovog rada su bili odlični. Slušajući pjesmu

Ebu Hanife i beduin sa vodom

“Kada je Ebu Hanife, na putu za Mekku, prolazeći kroz pustinju, za vrijeme nesnosne žege, toliko ožednio da mu se grlo sasvim osušilo, zatražio je od beduina koji mu je pozajmio devu da se napije vode iz njegove mješine, ne sluteći