Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 11. juni 2021. gregorijanske godine, odnosno 01. zul kade 1442. hidžretske godine.
Allah dž.š. u svom 53. kur’anskom pozivu vjernicima kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا مَا لَكُمْ إِذَا قِيلَ لَكُمُ انفِرُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ اثَّاقَلْتُمْ إِلَى الْأَرْضِ ۚ أَرَضِيتُم بِالْحَيَاةِ الدُّنْيَا مِنَ الْآخِرَةِ ۚ فَمَا مَتَاعُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا فِي الْآخِرَةِ إِلَّا قَلِيلٌ
“O vjernici, zašto ste neki oklijevali kada vam je bilo rečeno: ‘Krenite u borbu na Allahovu putu!’, kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovome svijetu od onoga svijeta? A uživanje na ovome svijetu, prema onome na onom svijetu, nije ništa.” (Et-Tewba, 38.)
Ibn Džerir prenosi od Mudžahida da je ovaj ajet “objavljen kada je naređena bitka na Tebuku, a nakon Hunejna i oslobađanja Mekke. Naredio im je da krenu u vrijeme velike vreline, kada su prispjeli plodovi hurmi, kada su svi bili željni hladovine i kada im je bilo teško da krenu.”
Ovaj ajet je prijekor i prijetnja onima koji su izostali, onima koji izostaju i onima koji oklijevaju sa odlaskom u borbu na Allahovom putu.
Ovaj ajet je upozorenje svima njima da Allahu i Njegovom Poslaniku, da islamu, nije potrebna njihova pomoć da bi opstali i pobijedili. Oni će Božijom voljom pobijediti sa njima ili bez njih, ali ako bude bez njih onda su samo sebi štetu napravili, jer su zapali u očiti grijeh zbog izostajanja i oklijevanja.
Ovaj ajet na najbolji način pokazuje veličinu naše ljubavi prema dunjaluku i dunjalučkim prohtjevima. Veličinu našeg straha za život, straha za imovinu, straha za slasti, uživanja i interesa na ovom svijetu. Veličinu našeg straha za ovodunjalučki mir i spokoj. Veličinu našeg straha zbog prolaznosti našeg bića, ograničenog roka i bliskog susreta sa konačnim odredištem.
Ovaj ajet pokazuje koliko je čovjeku teško da se odupre svojim strastima i ovodunjalučkim željama. Koliko je čovjeku teško podići svoje tijelo zbog borbe na Allahovom putu.
Kada bi nas neko pitao: šta je to borba na Allahovom putu? Šta bismo odgovorili? Većina nas vjerovatno bi rekla da je to oružani sukob protiv nevjernika.
U hadisu se kaže: „Jednom su ashabi vidjeli krupnog čovjeka kako žustro korača, pa rekoše: ‘Allahov Poslaniče, e kada bi ovaj bio na Allahovom putu?’ Poslanik s.a.v.s. reče: ‘Ako je izašao da opskrbi za svoju maloljetnu djecu, on je na Allahovom putu, ako je izašao da služi svojim starim i iznemoglim roditeljima, on je na Allahovom putu. Ako je izašao da sačuva čednost svoje duše, on je na Allahovom putu, a ako je izašao iz licemjerstva i samodopadanja, onda je to na putu šejtana.“
Kao što vidite borba na Allahovom putu nije samo borba protiv neprijatelja već je to borba i protiv samog sebe i svojih strasti, borba za zajednicu, istinu i pravdu.
Borba na Allahovom putu je i kada čujemo ezan, pa umjesto da ostanemo kući ispijamo kahvu gledamo TV, radimo neki ne nužni posao, ustanemo i krenemo u džamiju na namaz. Borba na Allahovom putu je i kada učimo školu kako bismo bili što korisniji sebi, svojoj porodici i svojoj zajednici. Borba na Allahovom putu je i kada izađemo na ulicu, ispred svoje kuće, i počistimo smeće koji su neodgovorni pojedinci bacili. Borba na Allahovom putu je kada izđemo na izbore, pa glasamo za onog kandidata koji će najviše doprinijeti boljitku naše zajednice, a ne samo boljitku našeg džepa. Borba na Allahovom putu je naše podržavanje bilo kojeg projkta koji će doprinijeti boljitku naše zajednice. Borba na Allahovom putu je rad pravednog poslodavca i nepotkupljivog sudije, trud brižnog roditelja i poštenog radnika. Borba na Allahovom putu je posvećenost poslu kojeg radimo, i onda kada radimo radimo najbolje što znamo, uprkos tome što drugi rade samo onoliko koliko moraju. Borba na Allahovom putu je svaki naš trud sa kojim će Allah biti zadovoljan.
Sejjid Kutb u svom tefsiru kaže: „Odlazak u borbu na Allahovom putu znači oslobađanje stega zemlje, uzdizanje nad težinom mesa i krvi, ostavrenje uzvišenih značenja u čovjeku, prevladavanje elementa viših ideala u njegovom biću nad elementom okova i nužde; znači težnju za vječnošću i oslobađanje od ograničene prolaznosti.“
Draga braćo, znajmo da onaj ko istinski vjeruje u Allaha on ne odustaje od borbe na Allahovom putu. Od borbe na Allahovom putu odustaju samo licemjeri i oni koji se boje smrti ili siromaštva. A smrtni čas je u Allahovim rukama, a i opskrba je od Allaha, pa čega se bojati.
Draga braćo, znajmo da je uživanje na ovom svijetu, u odnosu na uživanje na onom svijetu, ništa, pa zašto više volimo ovaj svijet nego onaj?
Draga braćo, znajmo da nema niti jednog naroda koji je ostavio borbu, a da mu Allah nakon toga nije dao poniženje, pa je silom i ponizno, platio svojim neprijateljima mnogostruko više nego što je iziskivala sama borba.
Allah dž.š. kaže: „Ako ne budete u boj išli (ako se budete borili), On će vas na nesnosne muke staviti i drugim će vas narodom zamijeniti, a vi Mu nećete nimalo nauditi. A Allah sve može.” (Et-Tevba, 39.)
Ovu hutbu ćemo završiti hadisom u kome se kaže: “Živi kako hoćeš, al znaj da ćeš umrijeti. Voli koga hoćeš, al znaj da ćeš ga ostaviti. Radi šta hoćeš, al znaj da ćeš samo naspram svojih dijela nagrađen biti.”
Hvala Allahu Milostivom koji je čovjeku dao slobodu izbora, pa nek svako izabere i radi onako kako on hoće.