Australska medicinska sestra Bronnie Ware već nekoliko godina radi s pacijentima na samrti. Ona ih pažljivo njeguje, ali i pozorno sluša njihove priče i žaljenja za propuštenim prilikama.
Kao produkt rada ovog iznimno teškog posla nastala je knjiga ‘Pet najčešćih žaljenja na samrtnoj postelji‘, u kojoj je Ware obrazložila kako ljudi gotovo uvijek žale za istim stvarima.
Ovdje vam donosilo listu žaljenja za neostvarenim ciljevima:
1. Žalim što nisam imala hrabrosti živjeti onako kako sam htjela, nego sam se prilagođavala očekivanjima okoline. Ovo je najuobičajenija želja, jer ljudi pred kraj svog života shvate kako društvene norme ne znače mnogo, ako su zbog toga bili manje sretni.
2. Htio bih da sam manje naporno radio. Ovo je želja koju češće izražavaju pacijenti od pacijentica, koje uglavnom mnogo rjeđe žale od muškaraca.
3. Voljela bih da sam imala hrabrosti izraziti svoje osjećaje. Većina ljudi ne govori o svojim stvarnim osjećajima kako bi se uklopili u sredinu u kojoj žive te kako bi se lakše složili s drugim ljudima. Međutim, zbog takvog izbora življenja dugoročno im ostaje gorčina u ustima.
4. Volio bih da sam ostao u kontaktu s prijateljima. Ljudi uvide važnost starih prijateljstava tek pred kraj života i žale što nisu više napora uložili u očuvanje starih odnosa.
5. Voljela bih da sam bila sretnija. Ovdje je riječ o gotovo neizbježnoj želji.
“Ljudi nikako ne shvaćaju da je sreća stvar izbora. Obično se svi uljuljamo u emocije koje nam pruža obitelj i prijatelji te uopće ne poimamo kako smo prihvatili tuđi scenarij sreća, a nismo stvorili svoj vlastiti”, napisala je Bronnie Ware u svojoj knjizi.