Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 23. januar 2015. gregorijanske godine, odnosno 03. rebiul-ahir 1436. hidžretske godine.
Možda sam sa ovom temom malo zakasnio. Možda sam trebao nešto ranije govoriti o ovome. Ali kada se sve sabere i oduzme ovo je ipak pravo vrijeme. Jer često znam biti kritikovan zbog onoga što pričam pod emocijama. Sada kada su se emocije slegle, napokon mogu nešto reći o onom o čemu je svijet brujao proteklih sedmica, a to je napad koji se desio na satirični časopis Charlie Hebdo, u Parizu. Kao što znate ovaj časopis objavljivao uvredljive karikature Muhammeda a.s. U ovom napadu je ubijeno 12 ljudi. A za ovaj zločin, kao i uvijek, optužena su trojica muslimanskih mladića. Da apsurd bude veći jedan od optuženih je bio i mladić koji je u trenutku napada bio u školi. Pa kada je svoje ime primjetio na društvenim mrežama on se predao policiji. Jedna od njegovih školskih prijateljica po imenu Griselda Blanco je rekla: “Ovo je momci strašno, bio je na času cijelo jutro i dolaze da ga nevina optužuju. Znači biraju onako napamet”. Ovaj komentar najbolje oslikava cijeli slučaj.
Malcom X je rekao: “Ako ne budete jako oprezni mediji će vas natjerati da mrzite ljude koji su potlačeni, a da volite njihove tlačitelje.”
Braćo, cilj ove hutbe nije pravdanje onih koji ubijaju ljude u ime islama širom svijeta. Stav islama prema ovom pitanju je potpuno jasan, jer Allah dž.š. u Kur’anu kaže: “Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga ili onoga koji na zemlji nered ne čini, kao da je sve ljude poubijao, a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao…” ( El-Maide, 32.) Gospodo uvedite šerijat i kažnjavajte po njegovim zakonima, a kazna za ubistvo nedužnog jeste smrt.
Ali isto tako cilj ove hutbe nije kako bi se mi danas ovdje nekome izvinjavali zbog zločina koje određene budale sa islamskim imenom čine. Zašto se izvinjavati? Kada se oni izvine meni zbog ubistva mog brata koji je samo branio svoju domovinu, kada se oni izvine svima nama zbog ubistva 100.000 nedužnih bosanskih muslimana, kada se oni izvine srebreničkoj majci zbog ubistva njezinih 5 nedužnih sinova, kada se oni izvine za Tomašicu, kada se oni izvine za Gazu, Mijanmar, Afganistan, Irak, Siriju, Somaliju….. tada ćemo i mi razmisliti o izvinjenju! Jer nije isto ubiti 12 ljudi koji su ismijavali i vrijeđali nekoga i 12 miliona ljudi koji nisu nikoga mrko ni pogledali.
Braćo cilj ove hutbe jeste dati odgovor na pitanje kako trebamo reagovati na vrijeđanje Poslanika a.s.?
Braćo, svako onaj ko zna imalo o Kur’anu, zna i činjenicu da Kur’an na više mjesta spominje kako je Muhammed a.s. vrijeđan, ismijavan i ponižavan, kao i ostali poslanici prije njega. Svako ko imalo poznaje ovu tematiku zna da su poslanici zbog ovog vrijeđanja, ismijavanja i ponižavanja osjećali veliku bol. Ali braćo znajte da ti poslanici nikada nisu osjećali potrebu za osvetom. Najbolji primjer za to nam je događaj iz vremena Muhammeda a.s.
O čemu se radi?
“Od Aiše, r.a. se prenosi kako je pitala Poslanika, s.a.v.s., da li je imao teži dan od onoga u Bici na Uhudu? Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: ‘Mnoge sam neprijatnosti doživio od tvog naroda, ali najgore što su mi učinili desilo se u Taifu, kada sam bio izložen poniženju pred Ibn ‘Abdjalejl ibn ‘Abdikelalom. On se ne odazva mojoj želji i ne prihvati islam u koji sam ga ja pozivao. Pošao sam odatle zabrinut i zamišljen. Prenuo sam se (iz svojih misli) u mjestu zvanom Karnu-l-menazil, kada sam primijetio oblak koji me je štitio svojim hladom. Podigao sam glavu i vidio Džibrila. On mi se obratio rekavši: ‘Allah je čuo ono šta su ti oni rekli i, evo, sada ti šalje meleka zaduženog za brda da mu narediš da učini s njima ono što ti želiš.’ Taj melek mi je tada nazvao selam i rekao mi: ‘Muhammede, tako je! Kako god želiš. Ako hoćeš, ja ću na njih prevaliti ova dva brda iznad Mekke.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: ‘Ne, ja to ne želim! Ja molim Allaha da iz njihovih leđa izvede one koji će samo Allaha obožavati i koji Mu neće širk činiti.’”
Subhanellah!!! Pogledajte braćo ove milosti! Pogledajte braćo ovaj humanizam! Ovo je naš Poslanik Muhammed a.s. kojeg oni toliko vrijeđaju i ismijavaju! Ovo je braćo odgovor muslimana na zlo koje mu bude nanešeno, a ne bomba, puška i hajmo tamo nekoga ubiti.
Braćo, Allah dž.š. je u Kur’anu objavio neke od uvreda na račun Muhammeda a.s. kako bi ih mi muslimani zapamtili. Govorili su mu pred ashabima, pred njegovom familijom, porodicom da je lud, mađioničar, lažov itd. I kako su oni reagovali? Kako su reagovali oni čiji se iman ne može ni porediti sa našim? Da li su oni išli i protestovali? Da li su oni izašli na ulice i razbijali sve od bijesa i na taj način načinili nepravdu i drugim nedužnim ljudima? Ne! Nisu! Nisu braćo zbog toga što su oni znali Kur’an. I ne samo znali nego ga i ispravno razumjeli. Oni su znali da se u Kur’anu nalazi ajet u kome Allah dž.š. Poslaniku poručuje: “I otrpi ono što oni govore…” (El-Muzzemil, 10.)
Braćo, pod ovim “što oni govore” podrzumjeva se i ono što su rekli prije njega, i ono što su rekli u njegovom vremenu, i ono što će reći ubuduće.
Šta ovo sada znači? Ovo braćo znači da je Poslanikov odgovor na uvrede bilo strpljenje. Poslanikov odgovor je bio kur’anski ajet u kome se kaže: “zlo dobrim uzvrati…”
Braćo, znajte da Poslanikov ugled, čast, dostojanstvo, ne može uprljati nikakva karikatura. Ne može ga uprljati nikakva uvreda! Ne može ga uprljati nikakav film!
Zbog toga draga braćo budimo strpljivi! Budimo dostajanstveni! Budimo pravi muslimani! Na ove provokacije uzvratimo tako što ćemo još više voljeti našeg Poslanika. Ali ne voljeti ga samo riječju nego i djelom.
Volimo ga braćo tako što ćemo što više slijediti njegov sunnet. Volimo ga tako što ćemo ostaviti drogu, alkohol, kocku, blud i druga loša djela, a prihvatiti se dobrih. Ako reagujemo na ovaj način onda smo postupili ispravno. Postupili smo onako kako bi to Poslanik želio. Ali braćo ako budemo reagovali nasiljem onda smo postupili upravo na način kako su ovi zlobnici i željeli. Predstavili smo islam i Muhammeda a.s. onako kako on to ne bi volio, odnosno predstvili smo ih onakvim kakvi oni nisu.
I ovu hutbu ćemo završiti dovom koju je Poslanik izrekao nakon povratka iz Taifa, a ona glasi:
“’Allahu, Tebi se obraćam zbog slabosti snage svoje, zbog nemoći u djelovanju i zbog slabog utjecaja među ljudima… O Ti Najmilostiviji! Ti si Gospodar nemoćnih, Ti si moj Gospodar! Kome me prepuštaš?! Nekome ko je daleko i ko me dočekuje namrštena lica?! Ili, pak, neprijatelju koji je blizu, ali si mu Ti dao vlast, pa može da odlučuje o meni… Allahu, ako Ti nisi srdit – onda ja za sve ove patnje ne marim, ali Tvoje pomilovanje mi je draže. Utječem se svjetlu Tvoga lica, pred kojim su obasjane tmine i na kojem počiva i ovaj i onaj svijet, od toga da na mene spustiš Svoju srdžbu ili da me zadesi Tvoja kazna! Tebi se priklanjam, da Ti budeš zadovoljan, a nema snage niti moći, osim uz Tvoju pomoć!’ AMIN!!!