Dan donacije i transplantacije se već deset godina obilježava u glavnom gradu BiH. Obilježavanje je utvrdilo Vijeće Evrope kako bi se podigla svijest o doniranju nakon smrti i u znak zahvalnosti porodicama koje su dozvolile da se mnogi pacijenti spase.
Jubilarno i tradicionalno obilježavanje održano je dijeljenjem donorskih kartica ispred Katedrale srca Isusova u organizaciji Donorske mreže Kantona Sarajevo.
“Mi kao nevladina organizacija nastojimo da budemo aktivni u ovom segmentu koji je sistemski siromašan u našoj zemlji. Doniranje organa je još uvijek tabu tema u Bosni i Hercegovini. Ovdje se uglavnom žalimo na finansijska sredstva, na nemogućnost plaćanja skupih transplantacija. Donorska mreža je prepoznatljiva organizacija i ljudi nam se javljaju kako bi dobili donorske kartice. Bitna je uloga i medija kako bi informisanost građana bila što bolja. Kada smo startali prije deset godina bilo je negdje oko 500 potpisanih kartica. Danas u Sarajevu ima 10.000 potpisanih kartica”, rekla je za Klix doktorica Halima Resić, predsjednica Donorske mreže KS.
Kartica znači da potpisnik želi širi ideju o doniranju organa sa svojim užim članovima porodice. Ovo je tek jedan korak da se u našoj zemlji uspostavi bolji sistem transplantacije.
Više informacija o tome kako postati donor možete pronaći na stranici Donorske mreže.
Formiranje Centra za transplantacijsku medicinu ispred federalnog Ministarstva zdravstva zamišljeno je kao dogradja sistema i pokretanje sa mrtve tačke.
Saglasnost porodice
Da pojasnimo, kartica nema pravnu snagu, ona nije zakonska obaveza – ona je svojevrsna provokacija i izraz dobre volje. Ako neko želi da bude donor, tj. da nakon smrti njegovi ili njeni organi nastave da žive u nekom drugom, on može spasiti i do pet ljudskih života.
“Svijest o ovome u Evropi je velika. Na godišnjem nivou izvrši se preko 15.000 transplantacija bubrega iz pacijenata koji su moždano mrtvi – zašto ne bi tako bilo u BiH? U našoj zemlji mladi ginu svaki dan u saobraćajnim udesima i njhovi organi odlaze nepovratno u zemlju”, rekla je doktorica Resić opet naglašavajući da je ključ u uticaju na porodicu.
“Ako porodica poštuje želju donora onda će se ti organi transplantirati, zakon je jasan na nivou entiteta. Svaki klinički centar ima svoje koordinatore za transplantaciju koji utvrđuju moždanu smrt. Nakon potvrđene smrti u tom momentu se porodica pita da li želi da da saglasnost za doniranje organa. Ukoliko porodica ne pristane, kartica je uzaludna i pacijent se gasi sa aparata bez transplantacije”, objasnila je Resić.
Eurotransplant
BiH nije članica Evropske fondacija za posredovanje i alokaciju u procedurama donacije organa. Zbog toga pacijenti u našoj zemlji ostaju uskraćeni za najbolju moguću šansu dobijanja potrebih organa. Doktorica Resić je optimistična jer smatra da su stvari pokrenute i da je potreban dodatni rad za potpuni uspjeh i članstvo.
“Ako centar za transplantaciju bude radio u punom kapacitetu mi ćemo imati veće španse da se pridružimo Eurotransplantu. Imamo eksperte, imamo zakonodavstvo, ali treba i podići javnost sa ovakvim akcijama i sa pričama pacijenata. Moramo svi znati da se svako od nas može naći sa druge strane žice. Bogati ste koliko ste zdravi, a svakome od nas se život može okrenuti u samo 24 sata. Stoga pozivam naše sugrađane da postanu članovi donorske mreže i da na taj način šire svijest o doniranju organa”, poručila je Resić.
Pozitivan primjer
A da se bolest može pojaviti u 24 sata potvrđuje i priča Semira Hajre koji je spašen samo zahvaljujući ljubavi svoje supruge.
Bivši dijalizni pacijent koji je dobio novu životnu šansu zahvaljujući transplantaciji bubrega kojeg mu je dao živi donor, njegova supruga Sanela.
“Ja sam pet godina išao na dijalizu. Svako ko ima savjest bi trebao to da uradi, potpisati ovdje pristanak i da nakon smrti nekome spasi život. Svako ko ima dijaliznog pacijenta najbolje zna kakav je to težak život i bolest. Treba imati u vidu da se to sutra svakome može desiti”, rekao je Hajro.
“Ja sam pet godina išao na dijalizu. Svako ko ima savjest bi trebao to da uradi, potpisati ovdje pristanak i da nakon smrti nekome spasi život. Svako ko ima dijaliznog pacijenta najbolje zna kakav je to težak život i bolest. Treba imati u vidu da se to sutra svakome može desiti”, rekao je Hajro.