Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 17. oktobar 2014. gregorijanske godine, odnosno 23. zul hidždže 1435. hidžretske godine.
Ad. Šta je to Ad? Ko je Ad?
Braćo, Ad je narod Huda a.s. To je nacija koja je živjela na području između današnjeg Jemena i Omana. Ad je bio prvi narod nakon sveopćeg potopa koji se odmetnuo. Prvi ljudi koji su počeli opet obožavati idole i klanjajti im se, bio je narod Ad!
Braćo, govoriti o Adu, ne znači govoriti o tamo nekom drevnom narodu koji je živio prije hiljade godine. Ne, to znači govoriti o nama. Govoriti o meni, o tebi, brate. Govoriti o bosanskom narodu. Govoriti o Americi itd. Zbog toga dragi brate dobro slušaj današnju hutbu i iz svakog njenog dijela izvuci pouku za sebe. Pouku koja te može spasiti kazne velike.
Allah dž.š. kaže: أَلَمْ تَرَ كَيْفَ فَعَلَ رَبُّكَ بِعَادٍ
„Zar ne znaš šta je tvoj Gospodar sa Adom uradio?“ (Fedžr, 6.) Zar niste vidjeli šta je Allah dž.š. njima uradio!?
Šta je dževab el qasm? Dževab al qasm znači, ako neko Allahu dž.š. okrene leđa, Allah dž.š. će ga uništiti. Kada neko učini zulum (nepravdu) i okrene Allhu dž.š. leđa, on će ga uništiti. Uništit će ga ili na dunjaluku ili na ahiretu. A znajte da je kazna na ahiretu mnogo, mnogo rigoroznija.
Allah dž.š. u Kur’anu dalje kaže: „ Sa stanovcima Irema, puna palata na stubovima, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo.“ (Fedžr, 7-8.)
Braćo, Ad je bio najmoćniji. Kada kažemo imati moć, na šta mislimo?
Kada ljudi požele moć učinit će jednu od tri stvari. Otići će u teretanu kako bi ojačali svoje mišiće. Misle da je u bicepsima sve. Misle da je u tim mišićima sva moć. Pa tako nabildani počnu da se šepure ulicom kao paunovi, misleći da im niko ništa ne može. A jadni nisu ni svjesni, da taj cent gore ili dolje, njihovih mišića Allahu ne predstavlja ništa. Ako hoće poslat će jednu najobičniju mušicu koja će ih ubiti. To je jedna vrsta moći.
Druga vrsta moći jeste kada ljudi žele da steknu finasijsku moć. Žele sve da kupe! Kada novcem žele da imaju cijeli svijet.
I treća vrsta moći o kojoj ljudi razmišljaju jeste politička fotelja. Da budu vladari svijeta ili barem jednog njegovog dijela. Žele da dobiju neku titulu. Veliku titulu, pa da ih ljudi više ne zovu: Mujo! Suljo! Nego da ih oslovljavaju sa predsjedniče, ministre, profesore, doktore, efendija, hadžija itd.
Koju vrstu moći je imao Ad? Imali su, braćo, sve navedene moći! I više od toga! Allah za njih kaže da im na zemlji nije bilo sličnih.
Prenosi se da su bili toliko jaki i tako veliki da je jedan čovjek mogao rukom iščupati palmu iz korjena. Iščupati palmu iz korijena golim rukama!? Bili su toliko jaki da kada bi ratovali, ratovali bi sa ponosom i postajali bi vladari. Vladali su svim zemljama oko njih. Imali su veliko bogatsvo i luksuz. Imali su mnogo potomaka, stoke i jaku agrikulturu. Imali su ogromne vrtove kroz koje su rijeke tekle. Luksuz je bio do te mjere da su gradili građevine u kojima niko nije živio. Odabrali bi neku planinu i na njoj sagradili dvorac ili nešto slično. Kada bi neko prošao upitao bi: „Ko je to sagradio? Ko tu živi?“ „Tu niko ne živi, ali dvorac pripada Adu“ „Eno još jednog velikog i prelijepog dvorca, ko tu živi?“ „Ni tu ne živi niko.“ „A ko ga je sagradio?“ „Ad!“
Braćo, gradili bi palate u planinama, iako nisu živjeli u planinama. Živjeli su u ravnicama. Ali su gradili unikatne palate. Zašto? Iz zabave. Pravili su ogromne palate iz zabave! Takvih palata nigdje nije bilo. Neki naučnici kažu da niko neće do Kijametskog dana moći sagraditi palate kakve su oni gradili. Imali su tako ogromno bogatstvo, toliko luksuza.
Njihova politička moć je bila nezaustavljiva. Gdje god su otišli uspostavili su svoj zakon. Zbog njihovog uticaja , fizičke snage i političke nadmoći narod Ad je rekao: „Ima li iko jači od nas? Imali iko moćniji od nas?
Tada im je Allah dž.š. poslao Huda kao poslanika. Hud je jedan od njih. Poticao je iz tog naroda. Analogno tome možemo zaključiti da je i on bio jako velik i snažan.
Braćo, Hud a.s. kao i svi poslanici došao je sa porukom: La ilahe illellah – nema boga sem Allaha. Došao je sa porukom koja ih je pozivala da ostave svoja lažna božanstva, i da se počnu pokoravati samo Allahu Uzvišenom. Ali oni tako jaki, tako moćni, zanijekali su ovu poruku i odbili Huda a.s. Ali bez obzira na to on im se obraćao još mnogo puta.
Govorio im je: „Ostavite se obožavanja kipova? Sjetite se šta vam je sve Allah dao! Sjetite se čime vas je Allah nagradio!“
Braćo, kao što smo rekli, imali su sve: bogatstvo, snagu, moć, kuće, zdravlje, potomstvo, čast, poštovanje, civiliziranost, znanje…! Ali su opet bili nezahvalni Allahu dž.š.
Oni su se počeli rugati, Hudu. Počeli su ga ismijavati! Govorili su: „Ko si ti da nam govoriš šta ćemo raditi! Jesi li svjestan naše snage i moći?“ Vođa naroda je rekao: „O Hudu, nepromišljen si jesil svjestan kakve gluposti pričaš?“ Hud reče: „Ja ne govorim gluposti, ja sam samo poslanik Gospodara svih svjetova. Prenosim vam poruku od Allaha. Ja sam vam iskreni savjetnik, ja sam vam dobri savjetnik. Želim samo da vas upozorim na žestoku kaznu koja vam se sprema.“
Što ih je Hud više pozivao oni su sve postajali tvrdoglaviji, u inat Allahu dž.š. Što im je više govorio o Allahu, oni su Ga sve više odbacivali! Što im je više govorio o blagodatima koje su im date, oni su sve nezahvalniji i sve više oholi bili! Sve su više ismijavali Huda. Oholili su se do te mjere da su govorili da su oni bogovi, da su oni veći od Allaha! Zar takvih umišljenih ljudi nema među nama? Oni su toliko bili uznevjerovali da nisu htjeli da poslušaju poruku niti jednog poslanika. Nevjerovanje jednom poslaniku, jeste nevjerovanje svim poslanicima!
Narod Ad je bio vješt i inteligentan narod, osim kada se radilo o Allahu dž.š.
Braćo, morate znati da je Allah uništio zbog grijeha, zbog nepravde, mnoge velike, moćne, inteligentne narode, unatoč njihovoj vještini i inteligenciji. Iz ovoga možemo zaključiti da je šejtan izuzetno moćan i inteligentan, jer da bi nekoga zaveo, da bi nekoga pobjedio mora biti moćniji i pametniji od njega, inače ga ne može pobijediti.
Šta se desilo? Šejtan je Adu postupke njihove učinio lijepim, pa ih od pravog puta odvratio, iako su bili razumom obdareni.
Inteligencija, vještina, moć, nije bit vjere. Čovjek mora iz dubine srca obožavati Allaha dž.š. Mora biti svjestan svoje uloge! Mora biti svjestan da je stvoren samo kako bi robovao, a ne kako bi on upravljao nekim ili nečim!
Ali Ad, braćo, nije bio svjestan ovoga. Oni su se ponijeli arogantno.
Šta znači biti arogantan? To je kada osoba sebi umisli da je najjača, najpametnija, najznanija! A nije ni svjesna da uvijek postoji neko jači, pametniji, znaniji, samo taj neko u određenom trenutku pušta da radi stvari koje radi, kako bi se osjećao superiorno.
Iz arogancije su tražili znak od Huda. Znak kojim će Hud potvrditi da govori istinu! Ali šta ako dobiju znak? Neće povjerovati! A šta će se desiti, ako ne povjeruju? Allah će ih uništiti! Znate li koji znak je Ad želio? Tražili su ispunjenje prijetnje da će biti uništeni. Željeli su taj znak od Allaha!
„Želimo da nas Allah uništi, pa ćemo povjerovatii!“ Pa im je Allah ispunio želju. Uništio ih je!
Ovdje ne govorimo o uništenju 2-3 čovjeka, nego o uništenju cijele nacije! Nacije koja je bila najmoćnija od svih! Nacije za koju se kaže da joj ravne nije bilo!
Ovo, braćo, nije bajka. Ovo nije priča kojom vas neko straši! Ovo je istina! A da je istina možete to vidjeti i u knjizi „Nestali narodi“. U toj knjizi imaju slike satelitskih snimaka dvoraca koji se nalaze pod zemljom. Zbog tih snimaka naučnici su ostali „bez teksta“, jer je to spomenuo Kur’an: „A i Ada i Semuda ostaci domova njihovih su vam vidljivi.“ (Ankebut, 38.)
Hud je rekao: „Ja svjedočim, a vi ste mi svjedoci da nemam udjela u vašem vjerovanju. Ja vjerujem u Allaha. Pokažite meni svoju snagu! Napdnite me svi!“ Braćo, sam Hud pozvao je cijeli narod Ad na borbu! Narod koji je bio najmoćniji! „Uništite me ako možete!“
I šta se desilo, nisu ga mogli uništiti. Nisu mu mogli ništa. Zašto? Jer je Allah braćo bio uz njega. A onaj uz koga je Allah, niko mu ništa ne može, bez obzira ko taj bio.
Nakon toga Hud je uputio dovu Allahu dž.š. Dovu u kojoj je molio za svoju pobjedu nad njima. Dovu u kojoj je zatražio od Allaha da budu uništeni, jer su se oglušili na poziv. Allah mu je na to odgovorio : „Ubrzo će svi zažaliti!“
Narod Ad je nakon toga zadesila trogodišnja suša, pa su oni između sebe izabrali 70 ljudi koji su se molili idolima. Dok su se molili ukazala su im se tri oblaka: crveni, žuti i crni oblak. Pa su bili upitani kojeg žele? Izabrali su crni oblak, jer on nosi najviše kiše. Pomislili su da je to bio znak od bogova. Znak koji im govori da je bio prema njima velikodušan, jer su uzvišeni u božijim očima. I zaista kada su se vratili prvo što su vidjeli bio je oblak. Oblak iz koga je napokon počela padati kiša. Ali iz te kiše natao je i jak vjetar. Vjetar koji je puhao 7 noći i 8 dana! I onda, svi su bili uništeni. Bili su mrtvi! Ležali su kao posječena stabla! Tada Allah reče: „Je li ostalo išta od njih?“
Ovo je bio narod Ad. A gdje su sad? Oni su otišli po ono što su zaradili! I mi ćemo otići po ono što sada zarađujemo! Mi danas sijemo svoje sjeme. Zato znajmo kako sijemo tako ćemo i požeti! Allah nas neće pitati za narod Ad. Allah će nas pitati za nas. Pitat ćete za tebe samog.
Narod Ad nije bio zahvalan Allahu, ali zato mi možemo biti zhvalni Allahu. Oni su bili arogantni, pa ih je Allah uništio, ali zato mi budimo ponizni pred Allahom, kako i mi ne bi uništeni bili. Imali su toliko bogatstva, toliko povlastica, ali ništa od toga nisu kositili kao bi Allah bio sa njima zadovoljan, ali zato mi iskoristimo svoje blagodati onako kako treba. Bojmo se Allaha i sve radimo u Njegovo ime.