Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 01. mart 2024. gregorijanske godine, odnosno 20. ša’ban 1445. hidžretske godine.
Na ovaj dan prije 32 godine, tačnije 29. februara i 1. marta 1992. godine, održan je referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Na referendumsko pitanje „ Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“ većina Bosanaca i Hercegovaca izjasnila se za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Prema statističkim podacima, na referendum je izašlo oko 64,31% građana s pravom glasa, a za nezavisnost BiH glasalo je njih oko 99,44%. Mnogi bosanskohercegovački Srbi su, prema instrukcijama njihovog političkog vrha, bojkotovali referendum, misleći da će tako onemogućiti ispravnost i legalnost istog. BiH je, dakle, proglasila svoju nezavisnost 1. marta 1992. godine, a kao odgovor na referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim bosanskohercegovačkim gradovima u kojima počinju krvavi oružani sukobi. Uspješnim otporom građana Republike Bosne i Hercegovine agresiji i zalaganjem Vlade Republike Bosne i Hercegovine za multietničku i demokratsku državu ravnopravnih naroda, BiH je očuvala svoj državnopravni i historijski kontinuitet. Zbog svega navedenog, moralna obaveza svakog onoga ko kaže da u svom srcu nosi Bosnu i Hercegovinu bi trebala biti očuvanje suveriniteta, cjelovitosti i nezavisnosti države Bosne i Hercegovine.
Mnogi sociolozi, politolozi, ekonomisti, filozofi i stručnjaci za javnu politiku su pisali o faktorima za opstanak, stabilnost, razvoj i prosperitet jednog društva. Navodili su niz elemenata, počevši od sigurnosti, pa do očuvanja okoliša.
Jedan od najvažnijih elemenata za opstanaka jednog društva, jedne države, jeste pravda i jednakost, zbog toga i ne čudi činjenica da je naš najbolji učitelj, naš miljenik i Poslanik Muhammed a.s. kada je osnivao prvu islamsku državu u Medini prvo što je uradio jeste bratimljenje muhadžira (oni koji su došli iz Mekke) i ensarija (domaćini, stanovnici Medine), kako bi veze u islamskom društvu i državi budu utemeljene na ljubavi, a ne na mržnji i neprijateljstvu. Jer, zavađeni ljudi ne mogu donijeti ništa dobro zajednici, njima je tijesna cijela zemlja, a kamoli država. Allah dž.š. kaže: ”Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.” (El-Hudžurat, 10.)
Takođe, Allah dž.š. u Kur’anu kaže: “Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.” (En-Nahl, 90.)
Prenosi da je Ebu Zerr, iskreni i pobožni ashab, jedne prilike upitao Poslanika a.s. može li ga imenovati na neku funkciju? Tada ga Poslanik a.s. potapša po ramenu i reče: “O Ebu Zerre, ti si uistinu slab, a funkcija je povjerljiva i odgovorna stvar, a ona će na Sudnjem danu biti poniženje i kajanje, osim za onoga ko to preuzme odgovorno i izvrši ono što je njegova dužnost.” Kao što vidite nije Poslanik a.s. rekao: „Uredu Ebu Zerre, evo ti funkcija, jer si moj prijatelj, jer si pobožan, iskren…“ Ne, već ga je odbio zbog njegove nesposobnosti.
Koliko je pravda bila važan element Poslanikove države govori nam i sljedeći slučaj. Prenosi se da je jedna žena iz plemena Mahzum je varala ljude tako što bi iznajmljivala stvari od njih, a nakon toga bi to negirala. Tako je jedne prilike iznajmila nakit, a zatim to negirala. Kada je nakit pronađen kod nje, ljudi su o tome obavijestili Poslanika a.s. i on je naredio da se nad njom izvrši šerijatska kazna za takvo nedjelo, a to je odsijecanje šake. Ta žena je bila ugledna i dolazila je iz ugledne kurejšijske porodice. Kurejšije su se zbog ovog propisa koji će nad njom biti sproveden zabrinuli, pa su se dogovorili da nađu nekoga ko će se zauzimati kod Vjerovjesnika a.s. kako bi je oslobodio. I nisu vidjeli da je za to iko pogodniji od Usame b. Zejda, jer je on bio blizak i drag Poslaniku a.s. što je Usame i učinio. Poslanik a.s. se na njega naljutio i grdeći ga rekao: “Zar ti posreduješ da se ne sprovede jedna od Allahovih presuda?” Zatim je ustao i ljudima održao govor, pa je između ostalog rekao: “Zaista su stradali oni koji su bili prije vas zbog toga što su kada bi među njima ukrao neki plemić, ostavili bi ga nekažnjenog, a kad bi ukrao neki slabić, oni bi nad njim izvršavali kaznu. Zaklinjem se Allahom, kada bi Fatima, kćerka Muhammedova, nešto ukrala, ja bih joj sigurno odsijekao ruku!”
Kao što vidimo prvi muslimani su ove Božiju naredbe, o bratstvu i pravdi, shvatili ozbiljno, pa zbog toga i ne čudi činjenica da su za samo par desetina godina ti muslimani prešli razvojni put od slabih zaraćenih plemena, pa do najjače države pred kojom su padale i moćna Perzija i Bizantija.
Shodno tome, ako i mi želimo da naša država bude jedinstvena, jaka, prosperitetna, onda moramo biti braća bez obzira na različita mišljenja. Takođe, moramo biti pravedni, a pravda podrzumijeva i to da najbolje i najdogovornije pozicije dajemo onima među nama koji su najbolji i najspobniji u svome poslu. Zakon mora biti jednak za sve bez obzira na materijalno stanje, poziciju ili porijeklo.
Draga braćo, poštovani građani države Bosne i Hercegovine, neka je svima nama sretan 1. mart Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.