Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 23. februar 2024. gregorijanske godine, odnosno 13. ša’ban 1445. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
كُلُّ نَفْسٍ ذَائِقَةُ الْمَوْتِ
“Svako živo biće će smrt okusiti!” (Al-Imran, 185.)
Od septembra 2012. godine kada sam počeo obavljati imamsku službu u ovom džematu, pa do danas smrtno piće je okusilo preko 300 naših džematlija. Crnom zemljom smo zagrtali i mlade i stare, i bogate i siromašne. Za svima njima smo na dan njihove dženaze tugovali, dok za nekim i dan danas tugujemo i rado ih se sjećamo.
Zbog čega je ova razlika? Zašto neki ljudi, u svakom smislu, sa danom svoje dženaze umiru, dok drugi i dalje žive u našim sjećanjima i našim pričama?
Mislim da se odgovor na ovo pitanje krije u sljedećim izrekama: „Dobri ljudi su poput zvijezda, njihov sjaj traje i kada ih više nama.“ Ili: „Dobri ljudi iza sebe ostavljaju tragove koji koji nastvaljaju svijetliti nakon što odu.“ Ili „Dobri ljudi ne umiru, njihova dobrota živi vječno u srcima onih koje su dotakli.“
Braćo, neka svako sebi postavi pitanje i da odgovor na isto, Da li smo i koliko smo tragova ostavili da svijetle nakon naše smrti? Da li ćemo živjeti u srcima ljudi čak i mnogo mjeseci nakon naše dženaze ili ćemo veoma brzo pasti u zaborav, pa čak i kod vlastite porodice i prijatelja?
Draga braćo, ako želimo da naš život bude poput zvijezda, ako želimo da nas se ljudi rado sjećaju i nakon naše smrti onda, poslušajmo sljedeći hadis Poslanika a.s.: “Allahu je najdraži onaj čovjek koji najviše koristi ljudima, a najdraže djelo Allahu je obveseliti muslimana.”
Draga braćo, svi mi dobro znamo, svi mi to donkle i vidimo, da čovjek kada umre i kada ga polože na tabut, kada ga spsuste u crnu zemlju, da on sa sobom ne nosi ništa od dunjaluka, ma koliko ga imao, jer je Poslanik a.s. rekao: „Mrtvaca prati troje: njegova porodica, njegov imetak i njegova djela. Dvoje se vraća, a jedno ostaje s njim. Vraćaju se njegova porodica i njegov imetak, a sa njim ostaju njegova djela.“
Takođe, svi mi dobro znamo da čovjekovom smrću prestaju sve njegove aktivnosti, što je uradio uradio je, osim u u tri slučaja: Kaže Poslanik a.s.: „Kada čovjek umre prekidaju se njegova dobra djela, osim u tri slučaja: (ako iza njega ostaje) trajna sadaka (nešto čime se ljudi koriste: džamija, škola, bonica, put, česma….), korisno znanje (napiše neku knjigu ili nešto slično iz čega će ljudi učiti) i čestito dijete koje moli za njega.
Allah dž.š. kaže: „Kada se Događaj dogodi. Događanje njegovo niko neće poricati. Neke će poniziti, a neke uzvisiti. Kad se Zemlja jako potrese. i brda se u komadiće zdrobe, i postanu prašina razasuta, vas će tri vrste biti: oni sretni – ko su sretni?! I oni nesretni – ko su nesretni?! I oni prvi – uvijek prvi!“ (El-Waqi’a, 1-10.)
Ko su prvi? Prvi su oni koji su u svakom hajru prvi bili. Oni su prvi i kad treba u džamiju doći i džamiju pomoći. Oni su prvi i kad treba za put, školu, zajednicu…dati. Oni su prvi kad treba komšiji pomoći. Oni su prvi u svakom dobru, pa će zato i njih Allah u društvo prvaka, poslanika, šehida, dobrih ljudi, smjestiti.
A nesretni? To su oni koji nisu imali dovoljno dobrih dijela, jer su svako dobro minirali, ispitivali, propitivali…Neće u džamiju, jer im se tamo kao neko ne sviđa. Nemaju za pomoć ni džemat, ni mjesnu zajednicu, ni put, ni školu… a imaju za kladionicu, alkohol, nemoral, dernek….a imaju za isprsit se. Oni će biti za lijevu ruku uhvaćeni i u džehenemske strahote odvedeni.
Zato draga braćo, ako želimo da živimo u srcima ljudi i nakon naše smrti, a ne da nas svi zaborave, pa i vlastita porodica, prije nego su nas i ukopali, ako želimo da nam dobra djela dolaze i nakon što umremo, a sigurno će nam svako dobro djelo trebati, ako želimo da budemo među prvim, a ne nesretnim, budimo od koristi našem komšiluku, našem džematu, našoj mjesnoj zajednici, opštini, državi…Radimo, uradimo ili se ugradimo u nešto što će uljepšati ili popraviti život ljudi oko nas, a ne gledati samo vlastiti interes. Možemo početi od čišćenja i uljepšavanja naših ulica, pa do učestvovanja u velikim, kapitalnim, trajnim, projektima (izgradnja škole, džamije, puta, vodovoda, bolnice….).
Budimo prvi i uvijek prvi! Budimo pozitivni i veseli! Kada vidimo brata muslimana, vedrog lica ga poselamimo. Kada mu se desi kakva radost, posjetimo ga, i podijelimo tu radost sa njima. Razgovorimo i razveselimo brata muslimana onda kada je u teškim trenucima života. Budimo mu na usluzi i na pomoći onda kada mu je usluga i pomoć potrebna. Pokrijmo sramotu brata muslimana, pa će Allah pokriti našu sramotu.
Draga braćo, samo ovako uređen život ima sjaj, sve ostalo je kao u o onoj priči o Nasrudin hodži, umro, a nije ni živio.
Molim Allaha dž.š. da naše živote učini korisnim i plodnim, a smrtni čas lahkim. Da našim rahmetlijama oprosti njihove grijehe, smiluje im se i uvede ih zajedno sa svima nama u džennet. Amin!!!