„Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi. „ (El-Isra, 1.)
Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige,poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 3. novembar 2023. gregorijanske godine, odnosno 19. rebiul ahir 1445. hidžretske godine.
Zbog svoje važnosti Kuds (Jerusalem) je kroz historiju bio poprište raznih sukoba i ratova. On je za islam, kršćanstvo i judaizam, sveti grad.
U Jerusalemu se nalazi Brdo hrama, nama muslimanima poznato kao Harem i šerif, a u Herem i šerifu se nalazi džamija El Aksa. To je treća najvažnija džamija u islamu. Na samom početku islama muslimani su se prilikom klanjanja namaza okretali upravo ka Jerusalemu tj. prema džamiji El Aksa, da bi se to kasnije promijenilo, pa se danas okrećemo prema Mekki tj. prema Kabi. Takođe, ovo je mjesto Isra i Miradža.
Harem džamije je okružen starim zidinama za koje jevreji vjeruju da su to ostaci Solomonovog hrama tj. hrama Sulejmana a.s. Jedan dio tog zida je danas poznat kao Zid plača, svetog mjesta za jevreje. Jevreji vjeruju da će se na tim zidinama tj. na mjestu gdje se danas nalazi džamija El Aksa sagraditi Treći hram tj. hram posljednjeg vremena. A da bi se ovaj hram izgradio džamija El Aksa mora biti srušena.
U Jerusalemu se nalazi i Bazilika Svetog groba za koju kršćani vjeruju da se tu nalazi Isusov grob, što ovaj grad čini izuzetno važnim i za kršćane.
Napominjem da nas naša vjera uči da Isus tj. Isa a.s. nije ni ubijen, ni razepet, već ga je Allah dž.š. uzdigao i spustit će ga pred sami kraj svijeta.
Jerusalem je grad u kojem su djelovali mnogi Božiji poslanici, grad kojim su vladali Kanaanci, Babilonci, Bizantijci…Ali najveća prekretnica u historiji Jerusalema jeste kada ga je preuzela muslimanska vojska 637. godine na čelu sa pravednim halifom Omer ibn El Hattabom.
Zašto sam rekao preuzela, a ne osvojila muslimanska vojska? Zbog toga što je Sofronije, jerusalemski biskup, lično pozvao Omera da dođe i da mu preda ključeva grada, što se i desilo. Nakon što je Omer ušao u grad sklopljen je mirovni sporazum, poznatiji kao „Omerov pakt“, koji glasi:
“U Ime Allaha, Milostivog Samilosnog! Ovo je Abdullah Omer ibn El Hattab, vladar pravovjerni, dodijelio stanovnicima Ilaje. Pruža im sigurnost nad njihovim životima, imanjima, crkvama i križevima, nad svim građanima, zdravim i bolesnim. Njihove crkve neće biti srušene, iseljene ili smanjene na postojećem prostoru, niti će biti oštećeni njihovi križevi ili imanja. Neće biti natjerani da napuste svoju vjeru, niti će se prema nekome postupati nepravedno. Nijednom Jevreju neće biti dozvoljeno da stanuje u Ilaji. Narod Ilaje će plaćati džizju prema istim uvjetima po kojima plaća naroda El Medaina. Trebali bi iseliti sve Rimljane iz svog grada. Oni koji se budu iselili bit će sačuvani, zajedno s svojim imanjima sve dok ne dođu do sigurnog odredišta. Oni koji ostanu bit će zaštićeni, i morat će plaćati ono što i narod Ilaje… na sadržaju ovog pisma stoji Allahova zakletva, obećanje Njegovog Poslanika, halife i pravovjernih… Svjedoče: Halid ibn Velid, Amr ibn El-As, Abdurahman ibn Avf i Muavija ibn Ebu Sufjan. Napisano 15. god. po H. (637 god.)“
I tako su ljudi različitih vjera živjeli u miru sve do 1099. godine kada su Jerusalem osvojili križari. Zabilježeno je da su križari tada opljačkali i razorili Jerusalem i počinili razne zločine nad nekršaćanima, a nerijetko i na samim kršćanima. Prolazile su godine i godine, krv je tekla i tekla, a ljudi su patili i patili, sve dok se nije pojavio vojskovođa pod imenom Salahuddin Ejjubi.
Salahuddin je predvodio mnoge bitke u kojima je doživio teške poraze. Salahuddin je u bici za Ramlu bio toliko poražen da se ostao boriti protiv krstaša sa svega pet svojih konjanika. U toj bici Salahuddin je bio teško ranjen nakon što ga je jedan krstaški vojnik udario sabljom po bedru. Njegov konj je pobjegao sa ranjenim Salahuddinom sa bojnog polja, dok je ostatak njegove desetkovane vojske pobjegao u Kairo.
No, slavni muslimanski vojskovođa nije očajavao zbog svog stanja, niti je plakao nad svojom vojskom koja je pretrpjela jedan od najtežih poraza.
Već je ponovo je Salahuddin mobilizirao i podigao vojsku protiv krstaša i ponovo je doživio poraz u mjestu Afula.
Da li je Salahuddin nakon toga pao u očaj? Nikako! On ni tada nije odustao. Bio je prisiljen da potpiše primirje, ali je bio ubijeđen u konačni uspjeh i pobjedu.
I nastavio je Salahuddin Ejjubi da se bori protiv krstaša, da pobjeđuje i gubi, sve dok mu Allah nije omogućio da ostvari svoj san i da kuša slatke i ukusne plodove veličanstvene pobjede u Bici na Hittinu (3-4. jula, 1187. god.) kada je oslobodio Kuds tj. Jerusalem od krstaša.
Nakon osvajanja Jerusalema, Salahuddin se ponio ljudski i dostojanstveno prema nemuslimanima, slično kao što je to prije uradio i Omer.
Posljednje dane svoga života Salahuddin je proveo u Damasku. Kada je umro ljudi su bili u velikoj žalosti. Tugaovali i plakali su i muslimani i nemuslimani. Historija bilježi da je nakon smrti Poslanika a.s. smrt Salahuddina bila drugi najveći gubitak za muslimane.
Danas u ovim teškim trenucima za Kuds, za Palestinu, mnogi muslimani se sjećaju Omera i Salahuddina i prizivaju njihov povratak kako bi se oslobodila Sveta zemlja.
Zbog čega to rade? Zbog svog kukavičluka. Jedan pjesnik je rekao: „Koliko puta ćete uznemiravati Salahuddina zbog vašeg kukavičluka?“ A zatim pjesnik sa podsmijehom kaže: „Zar je došlo vrijeme da živi mole mrtve za pomoć?“
Današnji muslimani žive prošlost, zaboravljajući sadašnjost i budućnost. Današnji muslimani samo pričaju i sjećaju se svojih salvnih predaka, a niko ne teži da bude poput njih.
Nikog nije briga, ili ga je sasvim malo briga, kakav je bio naš predak već kakvi smo mi. Od nas, a ne od naših predaka, zavisi naša sadašnjost, ali i naša budućnost. Zbog toga budimo hrabri, pravedni, odvažni, dostojanstveni, plemeniti… ne odustajmo i ne očajavajmo bez obzira na trenutne poraze i težinu situacije. Jer, pravi poraz dolazi tek sa pesimizmom i očajem.
Salahuddin Ejjubi je rekao: „Kako da se smiijem kada je Kuds pod okupacijom!? Kako da musliman mirno spava kada je Kuds pod okupacijom!?“
Gospodaru naš, skrušeno Te molimo spasi našu braću i sestre u Palestini.
Milostivi Gospodaru, učini da prestane njihova muka koja desetljećima traje.
Allahu, učini da djeca Palestine budu samo djeca, a ne žrtve terora. Učini da majke sretno odgajaju svoju djecu, a ne da broje metke u njihovom tijelu.
Allahu Svemogući, učini da munafici koji su u stanju pomoći konačno otvore oči i učine to. Pravedni Vladaru, učini Palestinu oazom mira i džennetom na ovom svijetu. Amin!