Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 10. novembar 2023. gregorijanske godine, odnosno 26. rebiul ahir 1445. hidžretske godine.
Bio nekada jedan hodža koji je non stop držao iste hutbe i ista predavanja. To džematlijama zasmeta, pa mu se požališe i rekoše: „Hodža, pa ti non stop jedno te isto. Do kada?“ A hodža odgovori: „Sve dok vi budete jedno te isto radili, ja ću jedno te isto pričati.“
I ja ću danas, nažalost, biti kao ovaj hodža, jer ću ukazati na stvari na koje sam milion puta ukazao, ali očito to još nije do nekih ljudi doprlo, pa se nadam da će ovo danas doprijeti do naših ušiju i naših srca i da ćemo to ako Bog da u svom životu primijeniti, kako ne bi opet morali ponavljati.
Allah dž.š. kaže: “A ti opominji, jer opomena zaista koristi vjernicima.” (Ez-Zarijat 55.)
Namaz je od najvećih obaveza kojim je Uzvišeni Allah dž.š. obavezao Svoje robove. On je noseći stub vjere. On je veza između Allaha i roba. On je prvo za što će rob biti pitan na Sudnjem danu, pa ako bude ispravan bit će ispravna i ostala djela, a ako bude neispravan bit će neispravna i ostala djela. On je razlika između muslimana i nemuslimana. Onaj ko ima namaz taj ima vjeru, a onaj ko nema namaza taj nema ni vjeru.
Kao i za svaku ozbiljnu stvar i za namaz je potrebna priprema kako ona fizička tako i psihička.
Pa nam tako Poslanik a.s. kaže:”Nema tog čovjeka koji se u petak okupa, dobro očisti i namiriše uljanim ili kakvim drugim mirisom koji se zatekne u kući, te tako, ne razdvajajući bilo koga, ode u džamiju, klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša ono što imam govori, a da mu Allah neće oprostiti ono što je počinio između te i prošle džume.”
I mi umjesto da se sredimo, namirišemo, kako bi zaradili Božiji oprost grijeha, a kojih imamo na pretek, mi dođemo usmrdjeli na bjeli luk i znoj od 10 dana, i još za sobom ponesemo plast sijena i malo đubreta kojeg ostavimo u džamiji. A ne valja tako!
U sljedećem hadisu Poslanik a.s. kaže: “Ko se u petak okupa, onako kao što se kupa radi džunupluka, a zatim u prvom satu ode u džamiju, imat će nagradu kao da je u kurban žrtvovao devu, ko ode u drugom satu, imat će nagradu kao da je u kurban zaklao kravu, ko ode u trećem satu, imat će nagradu kao da je kurban zaklao rogatog ovna, ko ode u četvrtom satu, imat će nagradu kao da je žrtvovao kokoš, a ko ode u petom satu, imat će nagradu kao da je žrtvovao jaje. Kada se imam pojavi na mimberu, meleki se okupe da slušaju hutbu”
Hvala Bogu, u našem džematu ima puno ljudi koji poprilično rano petakom dođu u džamiju. Ali neki od njih pored toga što ne zarade ove nagrade koje se u hadisu spominju, oni zarade grijeh, jer čim na vrata ove džamije uđu oni počinju sa nekom bezveze pričom. I umjesto da džamija bude džamija, mjesto gdje se rahat klanja, uči Kur’an, zikri, razmišlja o Božijim davanjima…oni od džamije naprave pijacu. A ne valja tako!
Neki učenjaci su govorili da od namaza imamo onoliko koliko smo u namazu tj. koliko mislimo na namaz. E sad, ako je zaista to ovako, a jeste, šta mislite koliko od namaza imaju oni koji klanjaju kako to naš narod kaže „sikirica torbica“ Allahu ekber? Koliko od namaza imaju oni koji iako su u namazu isprate pogledom svakog ko u džamiju dođe nakon što smo namaz počeli klanjati? Koliko od namaza imaju oni koji ne znaju ni koju su suru oni proučili, a kamoli šta je hodža učio? Koliko od namaza imaju oni koji jedva čekaju da se namaz završi kako bi izašli iz džamije, ne zbog posla, nego kako bi sjeli tu ispred zapalili i pričali?
Poslanik a.s. kaže: da je jedan čovjek došao u džamiju i klanjao dok je Allahov Poslanik a.s. sjedio u njoj, a zatim je prišao Allahovom Poslaniku i poselamio ga. Poslanik mu je odgovorio na selam i rekao: “Vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao.” On se vratio i klanjao kao i prvi put. Zatim je došao do Poslanika i poselamio ga, a Poslanik mu je odgovorio na selam i rekao: “Vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao.” Tako se ponovilo tri puta. Poslije trećeg puta, ovaj čovjek je rekao: “Tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom, o Allahov Poslaniče, ja ne umijem drugačije, pa me poduči.” Allahov Poslanik mu reče: “Kada ustaneš na namaz, donesi tekbir, a zatim uči ono što ti je lahko od Kur’ana. Zatim učini ruku’, tako da budeš smiren na ruku’u. Zatim se podigni tako da se uspraviš stojeći. Zatim učini sedždu tako da budeš smiren na njoj. Zatim sjedni tako da budeš smiren na sjedenju. Zatim učini sedždu tako da budeš smiren na njoj. Tako radi tokom cijelog namaza.”
U drugom hadisu Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Čovjek može klanjati šezdeset godina, a da mu se ne primi nijedan namaz, jer možda upotpunjava ruku’u, a ne i sedždu, ili upotpunjava sedždu, ali ne i ruku’u.”
Dalje Poslanik a.s. kaže: “Najgori kradljivci su kradljivci (koji kradu) od (svoga) namaza.” Ashabi rekoše: “A kako da krade od namaza, o Allahov Poslaniče?” On reče: “Kada ne upotpunjava ruku’ i sedždu.”
A ko ne upotpunjava ruku i sedždu? Oni koji klanjaju isto kao kad ptica kljuca. Umjesto da na ruku’u polahko izgovaraju subhane rabbijel ‘azim, a na sedždi subhane rabbijel e’ala, oni to smrse da ni sami ne znaju šta su i kako izgovorili i onda još kažu u Ilmihalu piše da treba tri puta izgovoriti. Piše tri puta, ali to je minimum, a bolje je 103 puta.
Između dvije sedžde treba lijepo sjesti, zastati, a ne gore dolje, barem koliko tri puta da kažemo estagfirullah ili da proučimo dovu za koju islamski učenjaci da je u njoj sadržano sve što je čovjeku potrebno i na ovom i na onom svijetu. “ALLAHUMEGFIR LI, VERHAMNI, VE ‘AFINI, VEHDINI, VERZUKNI. ”
Braćo, namaz počinje tekbirom, a završava selamom, ali nam predaje govore da nam se sevapi pišu kao da smo u namazu sve dok ne izađemo sa mjesta klanjanja i počnemo se baviti nekim drugim stvarima. Zato vas molim da ne skačete odma nakon selama, osim ako neku potrebu imate. Ostanite i zikrite, jer zaista se u zikru nakon namaza krije ogromna korist.
Muhammed a.s. kaže: “Da izgovorim subhanellahi vel hamdu lillahi ve la ilahe illellahu vallahu ekber, draže mi je od svega što Sunce obasjava.”
”Ko poslije svakog propisanog namaza prouči Ajetul Kursijju, samo ga smrt dijeli od ulaska u džennet.”
“Ko na javnom mjestu ili skupu prouči: la ilahe illellahu vahdehu la šerike leh. Lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ‘ala kulli šejin kadir, Uzvišeni Allah će mu upisati hiljade dobrih dijela, izbrisat će mu hiljade loših dijela i sagradit će mu kuću u džennetu.”
Ebu Hurejre kazuje da su se siromašni muhadžiri požalili Allahovom Poslaniku a.s. kazavši: “Bogataši nas pretekoše u visokim deredžama i vječnim uživanjima.” Muhammeda. s. ih upita: “Kako to?” Rekoše: “Klanjaju kao i mi, poste kao i mi, dijele sadaku i oslobađaju robove, a mi ih ne oslobađamo.” Muhammeda. s. reče: “Hoćete li da vas podučim nečemu čime ćete stići one koji su vas prestigli, još više prestići one koji su iza vas i niko neće biti bolji od vas, osim onoga ko uradi isto što i vi?” Rekoše: “Hoćemo, Allahov Poslaniče!” On im reče: “Poslije svakog namaza proučite 33 puta subhanallah, 33 puta elhamdulillah i 33 puta Allahu ekber.”
Kao što vidite ovdje Poslanik nije rekao da sevap ima onaj ko obleti tespih, već onaj ko zaista kaže 33 puta subhanellah, elhamdulillah, Allahu ekber. I još jedno bi želio da skrenem pažnju, a to je da kada mujezin uči zikr i vi u sebi učite isto ponavljajte, jer mujezin nije tu postavcljen kako bi za nas učio, već kako bi nas podsjetio, a pogotovo one što ne znaju, šta treba učiti.
Razlika između kako treba obavljenog namaza, i namaza na brzinu, jeste u 2-3 minute, pa zar ćemo zbog tih nekoliko minuta rizikovati godine našeg namaza. Braćo, upamet!
Molim Allaha dž.š. da nas uputi na pravi put. I da pomogne našoj braći i sestramo kako u Plestini, tako i širom svijeta. Amin!!!