Piše: Asim Mehmedović
Zavičaju mili moj, najljepši na svijetu
Ne bih te mijenjao, za cijelu planetu.
Moje srce u tebi, smireno je vazda
A kada sam daleko, duša mi je prazna.
Kada krenem od tebe, obuzme me tuga
Kao da sam izgubio, ja najboljeg druga.
Velika je ljubav ova, što me tebi tjera.
A tome nas uči i naša uzvišena vjera.
Gorki su ti dani, kao i tamne duge noći
Provedene u postelji, u koju ne želiš poći.
Jer toplinu sobe, ispunjenu lijepim snom
Možeš doživjeti, samo kada si na svom.
Vukovije Donje moje, stale pokraj puta
Kud god ja da krenem, u meni ste svuda.
Volim tvoje putiće i sokake lijepe male
Kojim uživam proći i sretati Vukovijane.
Najljepši ti ukras džamija, sa dvije munare
Njeni kandilji, bijele nove i kamene stare.
Koje svjedoče svaku noć i svaki novi dan
Da se u Vukovijama, svakog vakta uči ezan.
Ako Bog da sutra, svi put naše džamije
Da na hairli mubarek put, ispratimo hadžije.
Ove godine Vukovije će osam hadžija dobiti.
Koji će za džemat i Bosnu od Allaha doviti.
Dragi Bog da im bude stalno na pomoći
Da obave hadž, zdravi se i živi vrate kući.
I sjete se nas, kad stanu pred Kabu mirisnu
Allah da nam čuva Bosnu, jedinu i prkosnu…