Piše: Asim Mehmedović
Dan po dan i skoro pola ramazana! Sve je nekako ljepše i jednostavnije. Nije to da smo se mi odjednom nešto previše promjenili, već najviše zbog toga što to Allah dž.š. u ramazanu svojom voljom čini. Neki bi kritičari voljeli kazati, da se neke osobe u ramazanu vole dokazivati. Ja bih više volio reći, da je mjesec ramazan presjek i pokazatelj vjerskog hala u jednoj maloj sredini. Ako se u jednom mjestu u ramazanu u namasko vrijeme ne vide ozarena lica vjernika i vjernica koja hrle putem prema džamiji, da haremom ne kroče klanjači, da su u džamiji prazni safovi, onda se treba duboko zamisliti i upitati je li to znak ozbiljnog vjerskog deficita i ne daj Bože skore propasti.
Tokom ramazana mnogo razmišljam o svom džematu i o njegovom vjerskom stanju. Činjenica je da je to stanje zbog odlaska mladog stanovništa iz dana u dan sve teže, ali opet se za nas može el-hamdulillah kazati. I zaista ima nešto dobro u tim našim Vukovijama. Nešto što taj narod krasi! Možda mi koji smo tu svaki dan prisutni toga i nismo toliko svjesni.
Slobodno i ponosno trebamo reći, da su Vukovije mjesto pobožnih i vjerski jako edukovanih ljudi. Pored mnogih naših vjerskih aktivnosti, poseban ukras ramazana je mukabela koja se nekoliko godina nakon podne namaza u našem džematu uči. Kako izvan tako i tokom ramazana kod ljudi su prisutne mnoge privatne obaveze koje se moraju završavati. Ali vukovijanski učači Kur’ana sa žudnjom jedva čekaju da imam namasku dovu prouči, nakon koje će svoje mjesto u halki zauzeti ne mareći za vrijeme koje će u džamiji dodatno provesti. Međutim, iz dana u dan se javlja mali “slatki problem” a to je, što se uči džuz od dvadeset stranica, a većinom bude prisutno preko dvadeset učača. Tako nas je jedan dan bilo dvadeset osam, pa smo se morali u mušku i žensku grupu podijeliti. U toku ovog ramazanana kroz vukovijansku mukabelu je do sada procirkulisalo preko četrdeset osoba, a po evidenciji je više od stotinu onih koji su naučili kur’ansko pismo kod mjesnog imama. Često volim reći da to nema nigdje u blizini, jer u mnogim džematima imami su u mukabeli prilično usamljeni. Mnogi naši koji su naučili kur’ansko pismo i svršenici medresa su otišli u daleku dijasporu, ali kada nas zijarete u ramazanu obavezno su dio naše kur’anske družine.
Ono što daje sigurnost kontinuiteta i opstojnosti u svakom segmentu života je kvalitetan podmladak. Onaj ko nema vlastiti podmladak za kratko vrijeme će svoje “seniore” umiroviti i kvalitetnu šampionsku ekipu raspustiti. Kada pogledamo sastav našeg džemata, sigurni smo da imamo kvalitet u svim kategorijama. Mektebski iftar upriličen dvanaestog dana ramazana je pokazao da Vukovije imaju “pionire” koji će ako Bog da barjak islama od svojih starijih preuzeti, časno ga i ponosno nositi te onim koji budu poslije njih dolazili, sa punim grudima imana na dalje čuvanje u amanet predati.
Teško je sve naše ramazanske aktivnosti pobrojati! Šta god da pomenemo, uvijek će se neko nečega dobrog dodatno sjetiti. Imamo mi tu ljudsku empatiju i volimo pomoći. Pokazali smo to prije i u toku ramazana našim prilozima za iftare i prehrambene pakete za narod Turske i Sirije, koji su zemljotresom pogođeni. Značajan smo dio priče MIZ Kalesija “Otvorimo 1000 vrata” za pomoć našim povratnicima i socijalno ugroženim mještanima, koje i izvan ramazana uz diskreciju pomažemo.
Naša džamija je posebno u ramazanu naše glavno okupljalište, u kojoj se stvaraju nove ideje, daje duhovna i materijalna snaga džematu, dodatna sigurnost i kolektivno samopozdanje. Svaki dan pred podnu namaz Enes efendija priredi kvalitetno predavanje sa jakim argumentima uz mogućnosti dijaloga nakon namaza, da se bez dileme možemo razići. Sve to se manifestuje jednim kućnim redom na svim namazima bez trunke neozbiljnosti.
Ono što naš džemat posebno krasi je izobilje ljudi koji imaju znanje i hrabrosti časne uloge mujezina, kao i veliki broj mlađih ljudi spremnih u mihrab stati i kao zamjena imamu namaz predvoditi. Zbog toga je ona priča, da nije lahko u Vukovijama hodža biti.
Ženski aktivizam je u velikom usponu kako u edukativnom smislu, tako i na poslovima uređenja harema i oko harema, kako bi u najljepšem ambijentu bajram dočekali. Sve to iz razloga da se zadovolji činjenica da je džamija slika jednog džemata, odnosno kakav je narod takva mu je i džamija.
Izgrađeno je veliko povjerenje u džematu što pokazuje i odlučnost stanovništva da zekat i sadekatul fitr daju za potrebe svoje Islamske zajednice, gdje su Vukovije Donje na području MIZ Kalesija neprikosnovene.
Našu dobru praksu mi ćemo ako Bog da u budućnosti nastaviti i usavršavati. Sve ono što mislimo da je u nama loše, nastojat ćemo od sebe odbaciti. Svoj islam u našoj lijepoj domovini Bosni i Hercegovini ljubomorno ćemo čuvati. Svoju djecu ćemo vjeri podučavati uz trajni vasijet, da njenu “iskru” moraju čuvati ma gdje god bili i čime god se u životu bavili.