Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik a.s.: ‘Zaista je Allah Uzvišeni Dobar, ne prima osim dobro. I zaista je Allah naredio vjernicima ono što je naredio i poslanicima, pa kaže: ‘O poslanici, hranite se dozvoljenim jelima i radite dobra djela.’(El–Mu’minun, 51) i kaže: ‘O vjernici, jedite dobra kojim smo vas opskrbili.’(El–Bekare, 172) Zatim je spomenuo čovjeka koji je na dugom putovanju, raščupane i prljave kose, pruža svoje ruke prema nebesima: ‘O Gospodaru, o Gospodaru!’ A njegova hrana je haram, njegovo piće je haram, odjeća mu je haram, othranjen je haramom, pa kako da mu se odazove.‘“
Poslanik a.s. kaže: „…Zaista je Allah Uzvišeni Dobar…“
U ovom dijelu hadisa Poslanik a.s. spominje jedno od 99 lijepih Božijih imena, a to je Et-Tajjib. Riječ et-tajjib u arapskom jeziku ima mnoga značenja. Predstavlja najbitniji, najčišći, najvredniji i najbolji dio svega u čijem se kontekstu spominje. Neka od značenja ove riječi jesu: ugledan, čist, čedan, suprotan nevaljalom, čist od svega prezrenog, blag i jednostavan, lijep.
Ibn Kajjim je rekao: “Allah je Et-Tajjib, Lijepi, Čisti. Svi Njegovi postupci su lijepi. Njegove osobine su najljepše. Njegova imena su najljepša imena. Od Njega ne dolazi ništa osim lijepo, niti se Njemu uzdiže osim lijepo, a i ne približava Mu se osim s lijepim.”
U hadisima se kaže da onaj ko nauči svih 99 lijepih Božijih imena napamet, a islamski učenjaci to komentarišu, i primijeni ih u svom životu, ući će u džennet.
Shodno ovom Božijem imenu svako od nas bi trebao da se potrudi da bude što čišći kako fizički tako i duhovno, da bude što ljepši, što bolji, da svoje mahane ukroti koliko može…svako od nas bi trebao da se potrudi da bude najbolji što može u svim aspektima svog života.
Poslanik a.s. dalje kaže: „ne prima osim dobro…“
Islamski učenjaci ovaj dio hadisa tumače sljedećim hadisom: „Neka niko ne udjeljuje milostinju, osim od dobre (halal) zarade, Allah ne prima osim dobro.“
Dok drugi ovu riječ „dobro“, shvataju malo općenitije, pa pored toga što kažu da zarada mora biti dobra tj. halal, oni kažu da tu zaradu mora pratiti i dobro srce, kako bi djelo kod Allaha bilo primljeno.
Mubarekfuri je rekao: “Uzvišeni Allah čist je od svake mahane, pa ne prima niti dolikuje da Mu se približava osim s onim što je u skladu s ovim značenjem.”
Shodno svemu rečenom da se zaključiti da onaj ko da sadaku od haram imetka, da mu ta sadaka neće biti primljena. Onaj ko obavi hadž, od haram imetka, hadž mu neće biti primljen. Onaj ko klanja namaz u haram odjeći, namaz mu neće biti primljen itd.
E sad vi vidite, sami zaključite, na kojem stepenu je sadaka koju neko dao, a zakida radnika u svojoj firmi; dobio zaradu na namještenom tenderu; zakida državu preko poreza isl.
Samo da znate da onaj ko je ispunio uvjete da da zekat, ali ga ne da ili ga ne da kako je propisano, dio njegovog imetka postaje haram. I ako se to ponavlja iz godine u godinu, onda za nekoliko godina cijeli imetak može prerarasti u haram.
Dalje u hadisu Poslanik a.s. kaže: „…I zaista je Allah naredio vjernicima ono što je naredio i poslanicima…“ što znači kada je naređeno poslanicima koji su najodabraniji Allahovi robovi, onda se to posebno odnosi na one koji su manje odabrani, tj. obični ljudi, mi.
Dalje hadis navodi dva ajeta u kojim se kaže: „O poslanici, hranite se dozvoljenim jelima i radite dobra djela.“ (El–Mu’minun, 51) i kaže: „O vjernici, jedite dobra kojim smo vas opskrbili.“(El–Bekare, 172)
U ovim ajetima se kaže da se vjernici trebaju hraniti dozvoljenim, dobrim jelima, a za dozvoljena jela upotrijebljen je izraz TAJJIBAT. U tumačenju sintagme halalen ve tajjiben islamski učenjaci kažu da je to isto. Kur’an je objavljen cijelom svijetu i muslimanima i nemuslimanima. Izraz halal koristi se kada se obraćamo samo muslimanima, jer njima to znači. Dok kada se obraćamo i ostalim upotrijebit ćemo izraz tajjiben, što znači to ti je čisto zdravo, jer npr. jednom kršćaninu je bitno da je hrana čista i zdrava, dok mu je apsolutno nebitno je li ona sa islamskog stanovišta halal ili haram.
Dalje u hadisu Poslanik a.s. navodi primjer, pa kaže: „…Zatim je spomenuo čovjeka koji je na dugom putovanju, raščupane i prljave kose, pruža svoje ruke prema nebesima: ‘O Gospodaru, o Gospodaru!’ A njegova hrana je haram, njegovo piće je haram, odjeća mu je haram, othranjen je haramom, pa kako da mu se odazove.‘“
Ovaj dio hadisa se odnosi na dovu. Govori nam Poslanik a.s. o adabima dove, uvjetima da bi se ona uslišala, kao i onim stvarima koje sprečavaju da naša dova bude primljena kod Uzvišenog Allaha.
Da bi dova bila primljena kod Uzvišenog Allaha, potrebno je ispuniti njene ključne uvjete. Njihov nedostatak uzrokuje odbijanje dove. U te uvjete spadaju:
- Iskreno obraćanje Allahu sa skrušenošću i poniznošću;
- Ne moliti za grijeh ili prekid rodbinskih veza;
- Opskrba, hrana i odjeća ne smiju biti haram i
- Ne požurivati sa uslišavanjem dove.
Pored ključnih uvjeta koje jedan musliman treba ispuniti da bi mu dova bila primljena, postoje i neke stvari koje je lijepo uraditi prilikom upućivanja dove, a one su:
- Početi dovu spominjanjem Allah;
- Doviti Allahu sa onim Njegovim imenom ili onom osobinom koja je najsličnija potrebi koju trebamo;
- Prilikom učenja dove okrenuti se prema Kibli i podignuti ruke u visinu;
- Biti čvrsto uvjeren u primanje dove;
- Spuštanje glasa između glasnog i nečujnog učenja;
- U dovi treba biti uporan i ustrajan i ponoviti je tri puta, a posebno dove treba upućivati u odabranim vremenima i stanjima.
Postoje osobe kojim Allah dž.š. ne odbija njihovu dovu, a one su:
- Osoba kojoj je učinjena nepravda, jer Poslanik a.s. kaže: „Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor.”
- Pravednom vladaru, jer Poslanik a.s. kaže: „Trojici se dova ne odbija: Postaču dok se iftari, pravednom vladaru i dova onoga kome je nepravda učinjena.“
- Postaču dok ne iftari;
- Roditelju za dijete, jer Poslanik a.s. kaže:”Tri dove se ne odbijaju i tu nema nikakve sumnje: dova onoga kome je nepravda učinjena, dova putnika namjernika i dova roditelja koji moli za svoje dijete.”
- Brat musliman za brata muslimana, jer Poslanik a.s. kaže:”Dova muslimana za odsutnog brata muslimana je uslišana. Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori:‘Amin! I tebi isto tako.’“
Jedan od glavnih razloga neprimanja naše dove kako je to u hadisu rečeno jeste ako se hranimo haram hranom. Ovdje se ne misli samo, ako jedemo svinjsko meso, pijemo alkohol, konzumiramo cigarete, nargile…već i ako kupujemo hranu parama koje smo stekli na haram način (kamatom, prevarom, prodajom zabranjenih stvari…)
Jedan od razloga ne primanja naše dove može biti i to što smo ogrezli u grijehu, ili smo zapostavili naređivanje dobra, a odvraćanje od zla. Zbog toga ljudi trebaju da se potrude da od sebe odbace ono što je uzrok neprimanja njihovih dova, a da sebi pribave ono što je uzrok primanja njihovih dova.
I na kraju hadisa Poslanik a.s. sa čuđenjem kaže: „…pa kako da se ovom dova usliša?“ To znači i pored sve Božije milosti i želje da dova bude primljena nakon što smo podigli ruke nemoguće je da dova bude primljena, jer sa hranimo haram hranom.
Jedan pjesnik kaže: „Mi molimo Boga u svakoj nevolji i nedaći, ali Ga potom u blagostanju i dobroti zaboravljamo. Kako se nadati da nam On dove usliša kada joj puteve grijesima zatvorismo!“
Gospodaru, molimo Te, primi od nas naše dove i naš ibadete. Amin!!!