Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 31. decembar 2021. gregorijanske godine, odnosno 27. džumadel ula 1443. hidžretske godine.
Allah dž.š. u 63. kur’anskom pozivu vjernicima kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَدْخُلُوا بُيُوتَ النَّبِيِّ إِلَّا أَن يُؤْذَنَ لَكُمْ إِلَىٰ طَعَامٍ غَيْرَ نَاظِرِينَ إِنَاهُ وَلَٰكِنْ إِذَا دُعِيتُمْ فَادْخُلُوا فَإِذَا طَعِمْتُمْ فَانتَشِرُوا وَلَا مُسْتَأْنِسِينَ لِحَدِيثٍ…
“O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate da se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedni sa drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca. Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh!” (El-Ahzab, 53.)
Ovaj ajet prvenstveno sadrži šerijatske propise o hidžabu, ali i o nekim lijepim manirima kojih bi se trebali držati prilikom ugošćavanja.
Danas ćemo ako Bog da govoriti o ovom drugom, jer da bi neko govorio o nečemu on prvo treba pogledati sebe i svoje, pa tek onda “pametovati” ostalim.
Definišući čovjeka, prije više od 2000 godina, Aristotel, starogrčki filozof, je rekao osnovnu definiciju čovjeka, govoreći da je čovjek društveno biće. Danas, ova definicija sve više postaje besmislica, jer današnji čovjek je sve više osamljen, nedruštven, neosjetljiv na patnje i probleme, ali i radosti drugih…Današnji čovjek sve nešto žuri, sve nema vremena, za prijetelje, rodbinu, pa čak ni za vlastitu porodicu. Jedino mjesto sakupljanja su nama nažalost postale dženaze. A kao što vidite, draga braćo, nije to uvijek bilo ovako, jer da jeste, definicija bi bila da je čovjek nedruštveno, a ne društveno biće.
Opisujući bosnaskog muslimana, Antun Hangi – hrvatski učitelj koji je radio u Bosni početkom 20. vijeka, je govorio: „Musliman ljubi gosta i vrlo mu je drago, ako ga što više znanaca i prijatelja, …..posjećuje. On jednako rado dočeka i inovjerca, kao i muslimana….on ne zna kako bi ih bolje dočakao i gdje bi im ljepše mjesto našao…Osobito ugledna gosta i vrlo dobra prijatelja ili rođaka, napose, ako je došao iz daleka, ili ako ga nije dugo vidio…“ Isti autor, u istoj knjizi navodi da su bosanski muslimani imali posebne sobe za goste, pa čak i posteljinu, kako bi gost mogao i prespavati.
Sve ovo je kazivano u vremenu kada su kuće bile poprilično male kvadrature, a uz to i dobro popunjene djecom i odraslim. Sve ovo je kazivano u vremenu kada se kupovalo po nekoliko deca ili deka ulja, šećera…A danas kada su nam kuće kao vile, kada u neke prostorije uđemo od godine do godine, kada imamo u izobilju hrane i pića, čovjek se osamio. Nit kome ide, nit mu ko dolazi, jer ko biva nema on vremena, radi…
A znajte braćo da je svaki posao, svaka para, bezvrijedna, ako u njoj nema bereketa, a bereket u našu kuću donose gosti.
Koliko je bitno ugostiti nekoga najbolje nam kazuje sljedeći hadis u kome se kaže: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti svoga gosta, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka obilazi rodbinu, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori šta je dobro ili neka šuti.“
Gledajući ovaj hadis, zapitajmo se: Da li mi vjerujemo u Allaha i Sudnji dan?
Kao i sve ostalo i gostoprimstvo ima svoje granice i propise, a neki od njih su sljedeći:
- Nikada ne dolaziti u goste nenajavljeno, jer ne znamo u kakvom stanju je domaćin, pa bi tako naša posjeta predstvljala neugosnost i opterećenje. Poslanik a.s. kaže: ”Ko zaviri u tuđu kuću, bez dopuštenja, domaćin ima pravo da mu oko izbije!“
- U gostima imajte osjećaj za vrijeme i mjeru, jer jedna predaja kaže: “Nije dozvoljeno ostati kod domaćina tako da mu to postane opterećenje“ Priča se kako je jedan čovjek bio dobro počašćen čorbom kod Nasrudin hodže. Pošto mu se čorba svidjla on dođe opet i sutradan, a hodža ga opet počasti čorbom. Kad eto ti istog ovog i treći dan na ručak. Skonto hodža da je to previše te iznese vruće vode za ručak, ovaj čovjek reče: „Šta je ovo hodža?“ A hodža odgovori: „Ovo je čorbine čorbe čorba.“ Ovo nam govori da ne treba ni dosađivati.
- Dužnost savakom muslimana jeste da se odazove kada ga neko pozove u goste, osim ako je mjesto gdje će se činiti haram. Poslanik a.s. kaže: ”Ko se ne odazove pozivu, taj je pogriješio prema Allahu i Poslaniku.“
- Gost je dužan poštovati ugovoreno vrijeme dolaska, jer tačnost i preciznost je jedna od glavnih odlika muslimana.
- Gost ne bi trebao da se petlja u privatni život domaćina, osim ako ovaj ne zatraži savjet od njega.
- Gost bi trebao biti nenametljiv i pristojan.
- Gost se ugošćava sa najboljom hranom i ne žuri se, jer Poslanik a.s. kaže: “Kada sjednete za sofru sa vašim prijateljima, odužite sjedenje, jer vrijeme provedeno sa njima jeste vrijeme za koje nećete biti pitani.”
- Kada se završi sijelo gosta treba lijepo ispratiti i zahvaliti mu se na dolasku.
Iz svega navedenog se može zaključiti da se blago onoj kući kroz koju narod prolazi.
Allahu nahrani onoga ko je nas nahranio i napoji onoga ko je nas napojio”. Amin!!!