Život je kao rečenica. Nije bitno koliko je duga, već da li ima smisla.

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 24. decembar 2021. gregorijanske godine, odnosno 20. džumadel ula 1443. hidžretske godine.

Allah dž.š. kaže:

كُلُّ نَفْسٍ ذَائِقَةُ الْمَوْتِ

“Svako živo biće će smrt okusiti!” (Al-Imran, 185.)

Od početka novembra, pa do ovog trenutka, smrtno piće je okusilo 17 naših džematlija, a od početka godine oko 40, što je najveći broj umrlih od kako sam ja ovdje imam, posljednjih 9 godina. U ova posljednja dva mjeseca, u ovoj godini, crnom zemljom smo zagrtali i mlade i stare. Za svima njima smo na dan njihove dženaze tugovali, dok za nekim i dan danas tugujemo i rado ih se sjećamo.

Zbog čega je ova razlika? Zašto neki ljudi, u svakom smislu, sa danom svoje dženaze umiru, dok drugi i dalje žive u našim sjećanjima i našim pričama?

Mislim da se odgovor na ovo pitanje krije u sljedećoj izreci: “Život je kao rečenica. Nije bitno koliko je duga, već da li ima smisla.”

Braćo, neka svako sebi postavi pitanje i da odgovor na isto, koliko naš život ima smisla? Da li ćemo živjeti u srcima ljudi čak i mnogo mjeseci nakon naše dženaze ili ćemo veoma brzo pasti u zaborav, pa čak i kod vlastite porodice i prijatelja?

Draga braćo, ako želimo da naš život ima smisla, ako želimo da nas se ljudi rado sjećaju i nakon naše smrti onda, poslušajmo sljedeći hadis Poslanika a.s.: “Allahu je najdraži onaj čovjek koji najviše koristi ljudima, a najdraže djelo Allahu je obveseliti muslimana.”

Zato draga braćo budimo od koristi našem komšiluku, našem džematu, našoj mjesnoj zajednici, opštini, državi…Radimo, uradimo ili se ugradimo u nešto što će uljepšati ili popraviti život ljudi oko nas, a ne gledati samo vlastiti interes. Možemo početi od čišćenja i uljepšavanja naših ulica, pa do učestvovanja u velikim, kapitalnim, trajnim, projektima (škole, džamije, putevi, vodovodi, bolnice….).

Budimo pozitivni i veseli. Kada vidimo brata muslimana, vedrog lica ga poselamimo. Kada mu se desi kakva radost, posjetimo ga, i podijelimo tu radost sa njima. Razgovorimo i razveselimo  brata muslimana onda kada je u teškim trenucima života. Budimo mu na usluzi i na pomoći onda kada mu je usluga i pomoć potrebna. Pokrijmo sramotu brata muslimana, pa će Allah pokriti našu sramotu.

Draga braćo, samo ovako uređen život ima smisla, sve ostalo je kao u o onoj priči o Nasrudin hodži, umro, a nije ni živio.

Molim Allaha dž.š. da naše živote učini korisnim i plodnim, a smrtni čas lahkim. Da našim rahmetlijama oprosti njihove grijehe, smiluje im se i uvede ih zajedno sa svima nama u džennet.  Amin!!!