Piše: Asim Mehmedović
Jednu lijepu predaju koju sam čuo prije dvadesetak godina, nisam još uvijek zaboravio, jer mi zaista i u današnje vrijeme često naumpadne. Pa valjda zbog one definicije, da je ponavljanje majka znanja, iz tog razloga se nije iz sjećanja u potpunosti izbrisala. Možda još nekome bude interesantna, pa ću je malo među ljude proširiti.
Naime, radilo se o jednom carstvu, u kojem je narod koji je sačinjavao tu široku skupinu, stalno isticao kako voli svog cara. Caru je to sve lijepo prijalo slušati, ali je ipak u dubini mozga, kod njega ostala sumnja, da ga možda ljudi blefiraju. I tako on riješi da ih istestira. Jedan dan je naredio da se pozovu ispred prijestolja, u što većem broju. Kada su se tako okupili ispred svog cara, on ih upita: ,,Narode je li vi zaista volite svog cara”! Odgovori su bili više nego srčani, da bi se svom caru dodatno dodvorili. Govorili su uglas da nema te želje koju ne bi bili u stanju svom caru ispuniti. Car im kaže:,, Kad je tako, ja ne tražim puno od vas, ali imam samo jednu želju ako ste spremni to mi ispuniti”? Narod je uglas govorio, da samo kaže i oni će to s lahkoćom uraditi. Car je riješio da im javno iskaže svoju želju: ,, Vi znate za onaj moj bazen pored dvora, da bi mi dokazali vašu odanost, poželio sam da mi bazen umjesto vodom ispunite mlijekom”. Odgovori su bili takvi, da im nije ništa lakše učiniti za radi svog cara. Car je imao još jednu opasku, da mu tu prigodu prirede ujutro kada ustane, što podrazumijeva da mlijeko donose u toku noći. Ljudi su se razišli kućama i počeli sa pripremama i razmišljanjem koliko će ko od kuće mlijeka donijeti. Jedan od tih, koji je bio najglasniji u dodvoravanju caru kaže svojima u kući: ,,Svi će ljudi donijeti po kantu mlijeka, šta smeta da ja od kuće donesem kantu vode”. Još je dodao:,,U tolikoj količini mlijeka, moja kanta vode se neće primjetiti”. Kada je car ustao, krenuo je do svog bazena, da vidi kako izgleda bazen ispunjen mlijekom koji mu je njegov narod priredio. Kada je ugledao, bazen je bio ispunjen bistrom vodom. Kompletan narodni korpus je isto razmišljao. Svi su mislili da njihova kanta vode, neće se prepoznati u velikoj količini mlijeka. I na kraju ishod je bio skroz drugačiji od onoga kako je car zaželio.
Ovaj primjer govori šta se dešava kada u svojim redovima imamo licemjerne ljude, na koje ne možemo računati. Populizacija ukupne situacije nekada dobro dođe, ali samo onda kada se odradi lični zadatak. Ako svaki put očekujemo da će naš posao neko drugi završiti, a mi se hvaliti kako smo se od posla prekinuli, onda imamo scenario kao iz ove kratke predaje…