Piše: Muamer ef. Kamerić
U Časnome Kur’anu, u suri Al-A’raf – Bedemi,Uzvišeni Gospodar, iznosi događaje nakon stvaranja Adema a.s. pa kaže:
“10. Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve što je potrebno za život dali. – A kako vi malo zahvaljujete!
11. Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: “Poklonite mu se!”, i oni su se poklonili, osim Iblisa, on nije htio da se pokloni.
12. “Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?” – upita On. – “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače” – odgovori on.
13. “E onda izlazi iz Dženneta” – reče On – “ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!”
14. “Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!” – zamoli on.
15. “Daje ti se vremena!” – reče On.
16. “E zašto si odredio pa sam u zabludu pao” – reče – “kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati,
17. pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!”
18. “Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!” – reče On. “Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista će Džehennem napuniti!”
Dio ajeta koji želim posebno apostrofirati, jeste pitanje upućeno prokletom Iblisu:”Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?”
Nakon toga Iblis, nudi svoje opravdanje i izgovor zbog čega je postupio, tako kako je postupio,dakle, odbio pokornost.
Uzvišenom Allahu, ovaj odgovor nije potreban, On je Sveznajući, Kojemu nije skriveno ništa.Međutim, ovdje nas Gospodar uči lekciji, koju smo itekako dužni ponoviti, posebno u ovom vremenu u kojemu živimo.
A to je, da nemaš pravo donositi prijeki sud, nemaš pravo iznijeti svoj sud bez date mogućnosti drugoj strani, da i ona ravnopravno iznese svoje argumente.Danas, nažalost, najteže kvalifikacije slušamo, a nerijetko ih i sami donosimo, o ljudima sa kojima nikada rečenicu nismo razmjenili,ili o onima kojima nismo imali hrabrosti dati priliku da iznesu svoju stranu priče, a o kojima nikada nismo pomislili:’možda i nije baš tako kako se priča ili kako izgleda’.
Nema goreg stvorenja od prokletog Iblisa a pravednijeg sudca od Allaha dž.š, ali ipak Gospodar mu otvara mogućnost (a mogao ga je prokleti i kazniti i bez toga), da iznese svoje argumente.Nakon toga Gospodar, donosi svoj sud, pomenut u prethodnim ajetima.
Ne možeš suditi o tome kakva je šuma, dok ne zađeš u njene dubine, jer obično od prvog drveća ne vidiš dalje.
Zato, nemožeš na osnovu servirane priče od nekoga, (pojedinac ili medij) drugome presuditi. Valja zaći u dubinu, pogledati malo šire i onda donijeti sud, koji je opet samo ‘tvoj sud’- jer onaj ‘apsolutni’ znamo kome jedino pripada.
Ovo je kur’anski princip i škola koja traje do Sudnjeg dana, njene lekcije su važne i o njima moramo razmišljati i primjenjivati ih u svojim životima.