Ibn ebi Zekerijja je posjetio Omera ibn Abdul-‘Aziza, r.a., i rekao mu: „O vladaru pravovjernih, želim nešto da ti kažem.“ Halifa mu na to odgovori: „Da, kaži šta imaš.“ Ovaj nastavi: „Saznao sam da ti svog radnika plaćaš 300 (zlatnih) dinara (što je predstavljalo manje bogatstvo).“ „Da, to je istina“, odgovori Omer. „A zašto to činiš?“, upita Ibn ebi Zekerijja. Omer odgovori: „Nisam želio da im dam priliku za prevaru (nepoštenje).“
Ovaj pravedni halifa je poslao pismo svojim namjesnicima, u kojem im naređuje da sredstva prikupljena od zekata dijelom utroše za izmirivanje duga prezaduženih muslimana, pa su mu uzvratili pismom u kojem je stajalo: „Neki od tih (prezaduženih) ljudi posjeduju kuću, namještaj i imaju slugu, pa kako prema njima da postupimo?“ Omer ponovo napisa drugo pismo u kojem pojasni: „Čovjek mora imati kuću u kojoj će stanovati, slugu koja će mu pomagati u poslu, konje na kojem će se boriti protiv neprijatelja i namještaj u svojoj kući. Pa ako takav bude dužan, izmirite dug za njega, jer i on spada u kategoriju dužnika (garimun).“