Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Takođe braćo, podsjećam sebe i vas da smo mi po nacionalnosti Bošnjaci, islamske vjere i naš jezik je bosanski jezik.
Danas je 09. novembar 2012. gregorijanske godine, odnosno 26. zul hidždže 1433. hidžretske godine.
Braćo, ovo je zadnji petak, zadnja hutba i džuma u mjesecu zul-hidžetu hidžretske 1433 godine. U četvrtak, sa zalaskom sunca, nastupa Nova 1434. h.g.
Većini nas kada se spomene hidžra prvo što nam naum padne jeste hidžra ili preseljenje, seoba Poslanika Muhammeda a.s. i prvih muslimana iz Mekke u Medinu. Mnogi od nas znamo kakav je bio tok hidžre, zbog čega su se prvi muslimani na čelu sa Poslanikom s.a.w.s. iselili iz Mekke u Medinu i kakav je bio dalji razvoj islama.
Međutim, ono što manje znamo jeste da hidžra nije započela sa Poslanikom Muhammedom a.s. Jeste da je hidžra Muhammeda a.s. i prvih muslimana najvažnija hidžra i događaj koji je bio prekretnica islama, događaj poslije kojeg se desio procvat i preporod islama. Međutim, činjenica je da je hidžra bila sastavni dio životnog puta svih nosioca Božijih poruka odnosno Božijih poslanika.
I ne samo Božijih poslanika već i mnogih naroda, civilizacija. Ne zaboravimo da su i muslimani sa područja Bosne i Hercegovine imalu svoju hidžru i bili su muhadžiri.
Dakle, život prvog čovjeka i prvog Božijeg Poslanika Adema a.s. počeo je hidžrom koji je učinio hidžru iz dženneta i nastanio se na Zemlji. On je napustio ono što je bolje, sto je ljepše i što je vječno te se nastanio na Zemlji koja je prolazna.
Nuh a.s., je sa svojom lađom učinio hidžru bježeći ispred sveopćeg potopa, bježeći iz zemlje u kojoj ljudi nisu htjeli da se odazovu Allahovom pozivu, kako bi se naselio zajedno sa ostalim vjernicima gdje mu je Allah odredio.
Ibrahim a.s., je učinio hidžru sa Hadžerom i sinom Ismailom ka svetoj zemlji ka Mekki. Gdje su se Hadžera i Ismail nastanili i gdje su i smrt dočekali.
Musa a.s., je učinio hidžru bježeći od faraona, sklanjajući se kod Poslanika Šuajba a.s., u Medjenu. Zatim po drugi put čini hidžru zajedno sa svojim narodom Benu Israilom, ka obećanoj zemlji ponovo bježeći od faraona, kako bi poštedio svoj narod od daljnjih patnji i poniženja, koja su svakodnevno doživljavali.
I na kraju najznačajnija hidžra koja je promjenila pravac toka svjestske historije, hidžra od koje mi računamo godinu, a to je hidžra posljednjeg Poslanika Muhameda a.s. koji je sa prvim muslimanima napustio Mekku i učinio hidžru u Medinu.
Braćo, mnogi danas hidžru znaju samo kao historijsku činjenicu, ali ako od ove historijske činjenice ne izvučemo neke pouke i poruke, onda nam je džabe poznavati i samu historiju.
Mnoge su poruke i pouke hidžre, ali ja ću danas reći samo nekoliko njih.
1. sam događaj hidžre kada Muahamed a.s., i ashabi napuštaju sve što imaju u dunjalučkom pogledu da bi sačuvali vjeru.
2. neizmejrno povjerenje i iskreno oslanjanje na Allaha Uzvišenog!
3. bratimljenje ljudi na univerzalnim principima vjere u jednog Boga i
4. vjerovanje da su Allahove riječi iznad svih drugih riječi i da Njegove riječi nisu poput ljudskih.
Braćo, nas danas, najviše interesuje bratimljenje i sloga među muslimanima.
Dakle, odmah po dolasku u Medinu, Muhammed a.s., je izvršio bratimljenje među muslimanima, kako ne bi došlo do podjela, po bilo kojoj osnovi, kojima su ljudi i tada kao i danas bili skloni. Svakom muslimanu je određen brat po vjeri. Mnogi su se odricali polovine svoga imetka u korist svoga pobratima, čak su se u početku međusobno i naslijeđivali, da bi potom prednost bila data krvnom srodstvu.
U slučaju hidžre, vjera – iman u Allaha dž.š., i bratstvo među muslimanima su bila dva najznačajnija faktora u konstituisanju prve islamske zajednice, odnosno države u Medini. Bratimljenje između ensarija i muhadžira je bio najbolji praktičan primjer ummetu, na putu prenošenja i življenja islama.
وَالسَّابِقُونَ الْأَوَّلُونَ مِنَ الْمُهَاجِرِينَ وَالْأَنصَارِ وَالَّذِينَ اتَّبَعُوهُم بِإِحْسَانٍ رَّضِيَ اللَّهُ عَنْهُمْ وَرَضُوا عَنْهُ وَأَعَدَّ لَهُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي تَحْتَهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا ۚ ذَٰلِكَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ
“Allah je zadovoljan prvim muslimanima muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime, za njih je On pripremio dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći i oni će vječno i zauvjek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.”(Et-Tewbe,100)
Prošlu hutbu sam nešto govorio na ovu temu, temu bratstva i jedinstva, tako da ću sada navesti samo nekoliko ajeta i hadisa kakvi bi mi trebali biti jedni prema drugima, ako želimo uspjeti kao što su uspjeli i prvi muslimani, kada nije bilo osobe kojoj bi se mogao dati zekat. Takvo je bilo blagostanje i to sve zbog toga što su poštovali sljedeće:
– Allah dž.š. kaže: “Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom…” (El-Feth, 29)
Braćo, poštujemo li ovaj kur’anski ajet, ili je kod nas suprotno, strogi smo jedni prema drugima, a kada nam dođe nevjernik umiljvamo mu se?
– Muhamed a.s., kaže: “Najbolji musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni drugi muslimani, a najbolji vjernik je onaj koji je najljepše naravi, najbolji muhadžir je onaj koji se čuva Allahovih zabrana, harama, a najveći borac-mudžahid je onaj koji se bori protiv svojih strasti u ime Uzvišenog Allaha.” (Hadis prenosi Taberani od Ibn Omera)
Braćo, da li je naš brat, naš komšija, siguran od našeg jezika ili ga svakodnevno tračamo? Kod njega vidimo trn, a kod sebe ne vidimo balvan.
– Muhamed a.s. je rekao: “ Nije dozvoljeno čovjeku da ne govori sa svojim bratom više od tri dana, niti im je dopušteno da okreću lice jedan od drugog kada se susretnu. Od njih dvojice bolji je (vjernik) onaj koji prvi nazove selam.” (Ebu Davud)
Braćo, pa mi ne pričamo sa vlastitim bratom, sa rođenom majkom i ocem, a nadamo se da nam Allah pomogne!!!
– Prenosi Ebu Hurejre r.a., da je Poslanik a.s., rekao: “Nemojte jedni drugima zaviditi, nemojte se međusobno nedmetati, nemojte se međusobno mrziti, nemojte jedni drugima okretati leđa, nemojte kupovati prodatu robu; budite Allahovi robovi braća! Musliman je muslimanu brat, ne čini mu nepravdu, ne ostavlja ga niti ga ponižava. Takvaluk je ovdje, pokazujući na svoja prsa, tri puta. Dovoljno je čovjeku muslimanu grijeha, da mrzi svoga brata muslimana. Svaki musliman je drugom muslimanu svet: njegova krv, imetak i čast!” (Muslim)
Abdullah ibn Omer r.a. prenosi da je Poslanik a.s., rekao: “Musliman je muslimanu brat, neće mu učiniti nasilje, niti će ga izdati; Ko bude na pomoći svome bratu, Allah će biti njemu na pomoći; Ko od muslimana otkloni neku nevolju, Allah će od njega otkloniti nevolju od nevolja na Sudnjem danu i ko zaštiti muslimana (sakrije njegovu sramotu) Allah će pokriti njegovu sramotu na Sudnjem danu!”(Buharija)
Braćo, malo je nas koji se ovako odnosimo prema svome bratu muslimanu, prema svome komšiji. Zbog toga smo mi u ovakvom stanju, a oni koji su poštovali sve ovo bili u blagostanju.
Molim Uzvišenog Allaha da se okoristimo porukama i poukama hidžre, da budemo od onih muhadžira koji se čuvaju harama, da izgrađujeo svoje jedinstvo, slogu i bratstvo na istini i pravdi i da se vratimo u čvrstoj vjeri domu i domovini – zavičaju. Amin!