Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 10. maj. 2013. gregorijanske godine, odnosno 30. džumadel-uhra 1434. hidžretske godine.
Šta je to ihlas? Ihlas braćo označava očistiti naša djela od loših namjera. Osigurati da svako djelo koje uradimo bude radi Allaha i Njegovog zadovoljstva.
Da bi naša djelo bilo primljeno kod Uzvišenog Allaha dž.š. ono mora ipuniti ovaj uvjet ihlasa tj. iskrenosti u djelu.
وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا اللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ حُنَفَاءَ وَيُقِيمُوا الصَّلَاةَ وَيُؤْتُوا الزَّكَاةَ ۚ وَذَٰلِكَ دِينُ الْقَيِّمَةِ
Allah dž.š kaže: „A naređeno im je da samo Allahu robuju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, da namaz obavljaju i zekat daju; to je – ispravna vjera.“ (El-Bejjine, 5)
Braćo, motivi koji čovjeka tjeraju na izvršavanje određenih djela su mnogobrojni i različiti. Neki od tih motiva su vidljivi odmah nakon urađenog djela, dok su drugi nejasni i duboko skriveni u našim dušama. Zbog toga islam sa najvećom pažnjom posmatra namjere koje prate djela ljudi. Jer Poslanik a.s. kaže: „Zaista se djela cijene prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio. Čija hidžra bude radi Allaha i Njegova Poslanika, njegova hidžra je radi Allaha i Njegova Poslanika. Čija hidžra bude radi neke ovosvjetske koristi koju želi postići ili radi neke žene koju želi oženiti, njegova hidžra je radi onoga zbog čega se preselio.” (Muttefek alejhi)
Neki ljudi daju svoj imetak kako bi time zadobili divljenje ili srca ljudi. I onaj ko daje zbog ovoga dobiće zašto je i dao. Dok oni drugi koji daju svoj imetak ne radi divljenja drugih ljudi nego isključivo radi Allaha dž.š. on će dobiti ono zbog čega je i dao. Allah dž.š. kaže: “Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu -umnogostručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovom svijetu, dat ćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela.” (Eš-Šura, 20)
Braćo, dvije osobe mogu uraditi potpuno istu stvar, a da zbog razlike u namjeri jedna bude okarakterisana kao ibadet, dok druga bude kao adet. Npr. ako čovjek pozove iftar nadajući se samo Allahovoj nagradi onda je to ibadet, dok ako isto to uradi samo kako bi komšije rekle kako je on fin i dobar onda je to adet. Štaviše, braćo, slasti koje prijaju čovjeku ukoliko budu praćene dobrom namjerom i časnim ciljem pretvorit će se u ibadet. Čovjek koji ima odnos sa svojom ženom kako bi sačuvao svoju čestitost i vjeru ili kako bi dobio hairli porod za to će biti nagrađen. Poslanik a.s. kaže: „I kroz snošaj čovjek čini sadaku.“ (Muslim)
Vidjeli smo braćo da iskrena namjera može čak i naše strasti učiniti ibadetom. Ali braćo isto tako prljave namjere mogu poništiti i najbogougodnije stvari i pretvoriti ih u grijeh. Taj čovjek od tih bogosluženja nakon što se umorio obavljajući ih, može zaraditi samo neuspjeh i gubitak. Allah dž.š. kaže: „A teško onima koji namaz obavljaju, a prema njemu se nemarno odnose, koji se samo pretvaraju i nikome ništa ni u naruč ne daju.“ (El-Ma’un, 4-7)
Koliko je braćo samo djela u koje čovjek ulaže svoj trud, a vara se u njima, jer nije spoznao gdje je greška. Od jednog se prenosi da je uvijek klanjao u prvom safu, ali je jednog dana zakasnio, pa je klanjao u drugom safu. Spopade ga stid od ljudi jer su ga vidjeli u drugom safu i spozna da je njegova radost i punoća srca zbog namaza u prvom safu bila zbog mišljenja ljudi o njemu.
Priča se da među Izraelićanima bijaše jedno pleme koje je, zavedeno od šejtana, klanjalo se je jednom velikom stablu. To suho drvo su smatrali božanstvom i svaku večer i svaki dan bacali su se ničice pred njim. Neki musliman prođe pored njih i opazi ih kako se klanjaju i smatraju ga božanstvom. Potaknut žarom Božije vjere, naljuti se, razbjesni pa u ime Uzvišenog Gospodara ustade, uze sjekiru i htjede da posiječe ono stablo. Šejtan, u liku čovjeka, pojavi se pred njim i reče mu.
– Božiji robe, gdje ideš?
– Idem da se klanjam Allahu i da izvršim Allahovu naredbu – da posiječem stablo kome se klanjaju – odgovori.
– Kakvu korist imaš od toga ako posiječeš to stablo? Bojim se da se ne sakupe idolopoklonici i ne stave te na muke. Odustani od te nakane! Ja ću te uputiti na nešto od čega ćes imati više koristi i dobiti veću nagradu.
– Šta je to? – upita čovjek.
– Ja ću ti donijeti svako jutro jedan zlatnik i stavit ću ga pod serdžadu – reče šejtan. Ti uzmi taj zlatnik i podijeli ga sirotinji kao sadaku, jer za to će biti bolja plaća i nagrada. Čovjek se zadovolji, povrati se, srdžba mu se smiri. Dan-dva šejtan je dolazio i donosio obećani zlatnik, ali kasnije presta da dolazi i da donosi. Čovjek se ponovo razljuti, ustade, stavi sjekiru na rame i, sav bijesan, uputi se stablu da ga posiječe. Šejtan ponovo dođe pred njega i reče:
– Čovječe, kuda ćeš s tom sjekirom?
– Idem da posiječem ono stablo – odgovori.
– Prevario si se! Tu šansu si propustio prekjučer – reče mu. – Vrati se dok si zdrav, inače ću ti opaliti takav šamar da ćeš se sravniti sa zemljom.
– Zašto to nisi učinio prekjučer kad imaš takvu snagu? – upita ga čovjek.
– Tada si bio u srdžbi, ponesen žarom za pravu vjeru i u ljubavi prema Allahu. Tvoja namjera je bila čista. Tada te Allah pomagao. Sve što si htio, mogao si da učiniš. Ali sada si se naljutio zbog novaca i pitao si se: Zašto ih nije donio? Budući da je nestalo one tvoje iskrenosti, ti više ne možeš posjeći to stablo.
Čovjeku bi jasno da sve što nije učinjeno sa iskrenošću ne donosi koristi niti uspjeha.
Braćo, iskrenost se najviše traži na polju nauke i obrazovanja. Nauka je nešto što najviše može uzdići čovjeka, ali takođe nauka je stvar koja može donijeti i najveća zlodjela ukoliko se ona upotrijebi u lošu svrhu i kada se pomiješa sa niskim interesima i splatkama. Najveće tragedije na svijetu su se braćo desile upravo zbog naučnika koji su izgubili lijepu etiku. Islam obavezuje učitelja i učenika da se potpuno posvete nauci, ali ih upozorava da ponajprije vode računa o uzvišenim principima i općim interesima. Braćo nikada se ne bi mogla desiti Hirošima i Nagasaki da je u pravljenju te zle naprave bilo iskrenosti u djelu odnosno da je bilo ihlasa.
Islam takođe braćo osuđuje da neko stiče nauku kako bi postao autoritet i da bi se tada oholio nad drugim ljudima i koristio to znanje kako bi stekao određene privilegije. Poslanik a.s. kaže: „Nemojte učiti kako bi se znanjem nadmetali da učenjacima i hvalisali pred neznalicama. Nemojte radi znanja birati najbolje mjesto na sijelima. Ko to učini vatra ga čeka, vatra ga čeka.“ (Ibn Madže)
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji uvijek govore istinu, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom: poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!