Od Sufjana ibn Abdullaha se prenosi da je kazao: ”Rekao sam: ‘O Božiji Poslaniče, kaži mi riječi o islamu neki govor (nešto) tako da nikada nakon tebe ne pitam više’. Rekao mu je: ‘Reci: vjerujem u Allaha i ustraj u tome’.”
Ove riječi zvuče jednostavno, ali u sebi nose suštinu vjere. Vjerovati u Allaha nije samo izgovoriti šehadet, već znači slijediti Njegovu uputu u svim životnim situacijama, u sreći i tugi, u obilju i oskudici, u zdravlju i bolesti. Ali, koliko nas doista ostaje ustrajno na ovom putu? Koliko je nas zaista pokorno Allahu dž.š. i kad smo u rahatluku i kad smo u belaju, tajno i javno…? Koliko nas se čuva nekih stvari samo uz ramazan, a izvan ramazana, kao da muslimani nismo?
Nemojmo biti poput ptice koja leti dok je vrijeme lijepo, a čim dođu oluje, sakrije se i prestane letjeti.
Vjera nije samo trenutak nadahnuća, ona je put koji traje cijeli život.
Allah u Kur’anu kaže: “Zaista, oni koji govore: ‘Naš Gospodar je Allah’, zatim ustraju, na njih se strah neće odnositi i oni neće tugovati. Oni će biti stanovnici dženneta, vječno će u njemu boraviti, kao nagrada za ono što su činili.” (Fussilet, 30-31.)
Islamski učenjaci kažu da je ovo jedan od najsveobuhvatnijih hadisa, jer obuhvata sve segmente vjere:
- Izjavu jezikom: „Reci“
- Vjera u srcu: „Vjerujem“
- Radnja udova: „Ustraj u tome“.
Iz ovog hadisa možemo vidjeti da vjera nije samo u 4 zida, kao što nam neki žele to nametnuti, već da postoje neke stvari koje moramo javno manifestirati ako želimo biti muslimani, kao npr: izgovaranje šehadeta, klanjanje džume, bajram i dženaze namaza, učenje ezana… Tz. islam od nas traži da u svakom trenutku, u svakom mjestu, pokazujemo svoju vjeru i da je se nikako ne smijemo stiditi. Ono čega se trebamo stiditi jesu neki naši postupci koje radimo kao muslimani, a oni nemaju veze sa islamom: nesposlušnost Allahu, laž, prevara, mito, korupcija, alkohol, droga, cigarete, nemoral…
Ovaj hadis nas takođe uči da kada pitamo da pitamo jasno, kratko, i ono od čega ćemo imati koristi, a ne da pitamo stvari od kojih nema ama baš nikakve koristi ni za nas ni za društvo u kome živimo. Takođe hadis nas uči da naš govor bude, jasan, kratak, jezgrovit. Poslanik a.s. je malo pričao, a puno djelima pokazivao, dok mi danas radimo suprotno, puno pričamo, a malo radimo. Zbog toga smo mi današnji muslimani tu gdje jesmo, a Poslanik a.s. i ashabi su za samo nekoliko desetina godina došli od plemena do faktora koji se pita za sve u tom dijelu svijeta, pa i šire.
Vjera nije samo na jeziku, ona mora biti iskrena u srcu.
Allah kaže: “Beduini govore: ‘Mi vjerujemo.’ Reci: ‘Vi još ne vjerujete, već recite: ‘Mi smo primili islam’, jer iman još nije ušao u vaša srca.” (El-Hudžurat, 14.)
Poslanik a.s. kaže: „Neće vjerovanje čovjeka biti ispravno, dok mu srce ne istraje u vjeri, a neće mu srce istrajati, dok mu jezik ne istraje.“
Nakon što smo jezikom potvrdili našu vjeru, i vjera ušla u naša srca, Poslanik a.s. nas savjetuje u najvažnijem dijelu ovog hadisa, pa kaže: „i ustraj u tome.“
A šta znači „ustraj u tome“? Ustrajati u tome kažu islamski učenjaci znači biti na pravom putu, bez skretanja i desno i lijevo. Oni koji skreću desno su oni koji pretjeruju u vjeri, a oni koji skreću lijevo su oni koji zanemaruju vjeru.
Ustrajnost nije samo u obavljanju namaza, posta, zekata, hadža… to je način života. To znači biti iskren kad je najlakše slagati, biti strpljiv kad je najlakše izgubiti živce, biti pošten kad je najlakše varati, biti musliman kada je teško musliman biti.
Kao što drvo ne može opstati bez jakog korijena, ni vjera ne može opstati bez ustrajnosti.
Nalazimo se u mjesecu ramazanu, mjesecu posebne Božije milosti i duhovnosti, mjesecu u kojem mnogi od nas prestaju ili počinju sa činjenjem nekih loših ili dobrih stvari. Koliko ljudi ostavi alkohol i nemoral tokom ramazana, ali nakon završetka istog ponovo se vraća tim porocima? Koliko ljudi započne s namazom, ali ga ostavi nakon nekog vremena? Koliko nas pokuša biti iskreno u poslu, ali popusti pod pritiskom nepoštenja? Koliko nas odluči da će se popraviti, ali se brzo vrati starim navikama?
Pravi junak nije onaj koji započne dobro djelo, već onaj koji ga dovrši.
Nema ništa teže od ustrajnosti u vjeri. Mnogo je ljudi koji započnu s dobrim djelima, ali malo ih je koji ih završe. Razlika između junaka i kukavice, između pravog vjernika i vjernika onako, jeste upravo u završavanju započetih stvari, u ustrajavanju.
Ovdje je veoma bitno napomenuti da ljudi kada žele napraviti promjenu trebaju krenuti od malih stvari, pa polahko, a ne nije klanjo, postio…godinama, onda odluči da će se promijeniti i onda klanja po cijeli dan. Poslanik a.s. kaže:
“Najdraža djela Allahu su ona koja su stalna, pa makar bila mala.”
Ovo nas uči da nije poenta uraditi nešto veliko jednom, već ustrajati u malim dobrim djelima svaki dan.
Kako postići ustrajnost?
- Iskrena namjera
Ako nešto radimo samo zbog ljudi, brzo ćemo odustati. Ali ako radimo zbog Allaha, On će nam dati snagu. Poslanik a.s. je rekao: “Zaista, djela se vrednuju prema namjerama.”
Kada odlučimo klanjati, učiti Kur’an, pomagati drugima, neka to bude isključivo radi Allaha, a ne radi Abdullaha.
- Dova – traženje snage od Allaha
Čovjek treba biti svjestan da je on čovjek, a biti čovjek znači biti griješan, slab. Znači mogućnost skretanja sa pravog puta. Zbog toga taj griješni, slabi, čovjek koji želi da se promijeni treba upućivati dovu Allaha da ga uputi, da ga osnaži, da ga učvrsti na pravom putu, jer ako ga On ne uputi i ne učvrsti sigurno će biti od onih koji su zalutali. Pogotovo ove dove trebamo upućivati u mubarek mjesecu ramazanu.
Poslanik a.s. najbolji Allahov rob je često učio: “O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!”
Ako je Poslanik, koji je imao najjaču vjeru, uputu, tražio ustrajnost, koliko tek mi trebamo doviti za to?
- Društvo – s kim se družimo?
Ako želimo da budemo bolji vjernici, bolji ljudi, trebamo dobro paziti sa kime se družimo, jer je Poslanik rekao: “Čovjek je na vjeri svog prijatelja, pa neka svaki od vas gleda s kim se druži.” Ako smo okruženi ljudima koji nas vuku ka grijehu, kako da ostanemo ustrajni?
- Podsjećanje na smrt
Koliko puta odgađamo dobra djela misleći da imamo vremena?
Allah kaže: ” I obožavaj Gospodara svoga dok ti ne dođe smrt.” (El-Hidžr, 99.)
Niko od nas ne zna kada će mu doći smrt, pa zašto odgađati dobra djela? Koliko je naših vršnjaka govorilo od sutra ću biti bolji, od sutra ću početi klanjati, postiti…a to sutra nikad dočekali nisu, jer ih je prekrila crna zemlja.
Kao što vidimo, vjerovanje u Allaha je lahko izgovoriti, ali teško održati. To je poput penjanja uz planinu, početak može biti lagan, ali kada naiđu prepreke, samo oni koji su istrajni dosegnu vrh. Zato, kada dođe sumnja, iskušenje ili umor, postavimo sebi pitanje: da li smo spremni biti poput onih koji ne odustaju, da li želimo biti junaci ili kukavice? Jer, prava snaga i hrabrost nije u početku, već u tome da ne skrenemo s puta, bez obzira na oluje života.
“O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!” Amin!!!