Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Poslanik a.s. je rekao: “Nema tog čovjeka koji se u petak okupa i što bolje očisti, i namiriše se uljanim ili kakvim drugim mirisom koji se zatekne u kući, te tako, ne razdvajajući bilo koga, ode u džamiju, klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša ono što imam govori, a da mu Allah od te do sljedeće džume neće oprostiti, ukoliko ne počini neki od velikih grijeha.”
Danas je 14. juni 2024. gregorijanske godine, odnosno 08. zul hidždže 1445. hidžretske godine.
Draga braćo, danas ćemo se podsjetiti na jedan događaj iz života našeg voljenog Poslanika a.s. koji nosi važne pouke i poruke za nas.
U vrijeme Poslanika a.s. bilo je popularno utrkivanje s devama. I naš Poslanik a.s. je učestvovao u tim trkama. Imao je mladu devu koja je uvijek pobjeđivala. Međutim, jednog dana došao je mladić, beduin iz pustinje, sa svojom mladom devom koja je pobijedila Poslanikovu devu. Ashabi su bili tužni i pomalo ljuti na mladića zbog ovog ishoda, ali Poslanik a.s. se nasmijao i rekao: “Allah je Sebi uzeo za pravo da spusti sve što se uzvisi.”
Draga braćo, ovo je Allahov zakon na Zemlji.
Razmislimo malo o ovom događaju i postavimo sebi nekoliko važnih pitanja koja će nas navesti na dublje razmišljanje i samopronalaženje.
Zar čovjek nije bio samo kap tečnosti koji je izašao iz spolnog organa, pa se razvijao, dizao, dizao, do određenog trenutka i onda je počeo padati i na kraju se ugasio? Sjetimo se, koliko puta smo se osjećali preponosno zbog naših uspjeha i postignuća? Koliko puta smo mislili da smo bolji od drugih zbog naših talenata, znanja, bogatstva ili porijekla? A ne valja tako, jer Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:
وَلَا تُصَعِّرْ خَدَّكَ لِلنَّاسِ وَلَا تَمْشِ فِي الْأَرْضِ مَرَحًا ۖ إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ كُلَّ مُخْتَالٍ فَخُورٍ
“I ne okreći lice svoje od ljudi iz oholosti i ne hodaj po Zemlji nadmeno; Allah, zaista, ne voli nijednog umišljenog hvalisavca” (Lukman, 18.) Zaista ne valja tako, jer sve što imamo dolazi od Allaha i On nas može u svakom trenutku spustiti, ugasiti, ako postanemo oholi?
Zar neke države nisu bile male, beznačajne, a onda su se počele razvijati, dizati, dizati, do određenog trenutka i onda su počele slabiti i na kraju su nestale? Pogledajmo historiju: Koliko je velikih civilizacija doživjelo svoj vrhunac, samo da bi potom propale zbog oholosti i nepravde? Ibn Tejmijje je rekao: “Allah će podržati pravednu zajednicu, pa makar bila nevjernička, a neće podržati nepravednu zajednicu, pa makar bila muslimanska.” Da li se i mi danas u BiH ponašamo kao te civilizacije, zaboravljajući na pravdu? Svi se nešto busamo u prsa kako volimo našu domovinu; svi govorimo kako ćemo je braniti svojim životima, ako je neko krene dijeliti i ugrožavati, a ovamo nepravedno završavamo poslove, nepravedno se ponašamo prema starim, nemoćnim, siromašnim… Braćo, nama neće trebati izvanjski neprijatelj da uništi našu domovinu, mi ćemo je sami uništiti svojom nepravdom, ako se budemo ovako nastavili ponašati.
Zar neki ljudi u društvu nisu bili niko i ništa, pa im je Allah dao bogatstvo, dao im položaj, pa su oni rasli, dizali se, dizali se, do određenog trtenutka, i onda su preko noći sve to izgubili?
Dragi brate, možeš biti predsjednik, možeš biti načelnik, možeš biti gazda, šef….možeš biti koja god funkcija, pozicija, položaj, ali znaj da će to jednog dana proći, samo ti ostaje da li si bio čovjek ili nečovjek. Narodna izreka kaže: “U dobru se ne ponesi, a u zlu se ne ponizi.” Dok je Poslanik a.s. rekao: “Ko bude ponizan radi Allaha, Allah će ga uzdići.”
Draga braćo, ovaj događaj sa početka hutbe, ove pouke i poruke trebaju sve nas navesti na dublje razmišljanje o našem ponašanju i stavovima.
Koliko smo skromni u svojim srcima? Da li se ponašamo ponizno prema našim roditeljima, braći i sestrama, prijateljima, komšijama, kolegama? Da li smo spremni pomoći onima koji su u nevolji, bez obzira na njihov status ili porijeklo? Koliko često zahvaljujemo Allahu dž.š. za blagodati koje imamo, svjesni da sve može nestati u jednom trenu?
Razmislimo i primijenimo!
Na kraju, molimo Allaha da nas sačuva od oholosti i da nas učini poniznim i skromnim robovima. Molimo Ga da nam podari mudrost da prepoznamo svoje greške i snagu da ih ispravimo. Neka nas vodi pravim putem i neka nas obaspe Svojom milošću i oprostom.
Amin.