Od Abdullaha b. Omera r.a. prenosi se da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema drugog istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, i dok ne počnu obavljati namaz i davati zekat. Kada to urade, zaštitiće svoje živote i imetke od mene, osim ako to zahtjeva propis islama. A njihov konačni obračun je kod Uzvišenog Allaha.”
Abdulganijj Nablusi za ovaj hadis je rekao: “Ovaj hadis jedan je od hadisa sveobuhvatnog značenja. On obuhvata i islam vjernika i islam licemjera. Islam vjernika je i na dunjaluku i na ahiretu, dok je islam licemjera samo na dunjaluku. Zbog toga će vjernik biti sačuvan na oba svijeta, dok je licemjer sačuvan samo na dunjaluku.”
Povod nastanka ovog hadisa je sljedeći dogođaj: „Ebu Hurejre r.a. pripovijeda da je Omer r.a. rekao: ‘Vjerovjesnik a.s. rekao je: ‘Doista ću sutra dati zastavu osobi koja voli Allaha i Njegovog Poslanika, i s njom će Allah dati pobjedu.’ Omer je rekao: ‘Nikada do tada nisam priželjkivao da mi se dâ vlast nad nečim.’ Kada je svanulo, mnogi ljudi su izdizali svoje vratove ne bi li Vjerovjesnik a.s. njih odabrao, ali je on rekao Aliji: ‘Ustani i idi, bori se i ne okreći se sve dok Allah s tobom ne dâ pobjedu!’ Alija je upitao: ‘Allahov poslaniče, za šta da se borim?’ Odgovorio je: ‘Bori se sve dok ne kažu: La ilahe illallah, pa ako to kažu njihovi životi i imeci postaju sveti, osim kada to islam zahtijeva.’”
Zbog nepravilnog shvatanja ovog hadisa islam nazivaju vjerom nasilja. Ali ono što je još gore zbog nepravilnog shvatanja ovog hadisa dešavaju su mnoga međumuslimanska ubistva, jer ekstremisti kažu da im je naređeno da se bore protiv onih ljudi koji ne žele da klanjaju i zekat daju.
U prvom dijelu hadisa se kaže: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi…“ Kada neko kaže: „Podijelite ljudima hranu?“ Da li to znači da se hrana podijeli svim ljudima na svijetu ili tačno određenoj skupini ljudi? Tačno određenoj skupini! Tako se i u ovom hadisu misli na borbu protiv tačno određene skupine. U ovom slučaju to su bili mnogobošci/mušrici, dok bi danas to moglo značiti protiv onih koji izvrše agresiju nad muslimanima. Tada su muslimani dužni da brane svoju vjeru, svoju državu, svoj imetak, i dužni su da se bore protiv njih sve dok se primirje ne sklopi ili dok oni ne izgovore kelime i šehadet tj. prijeđu na islam.
Poznato je predanje u kojem stoji da su Usama b. Zejd i jedan ensarija sustigli mnogobošca koji je, nakon što je vidio da mu nema spasa, izgovorio šehadet la ilahe illallah. Međutim, ensarija se okrenuo od njega, dok ga je Usama ubio svojim kopljem. Kada je to ispričao Poslaniku a.s. upitao ga je: “O Usama, zar si ga ubio nakon što je izgovorio la ilahe illallah?!” Usama odgovori: “Allahov Poslaniče, to je izgovorio samo da bi se spasio!” Ali je Poslanik a.s. nastavio ponavljati: “Zar si ga ubio nakon što je izgovorio la ilahe illallah?!” Toliko da je Usama poželio da je tek toga dana prihvatio islam.
Niko od nas nema pravo da proglasi nekog nemuslimanom, ma šta on radio, sve dok on za sebe tvrdi da je musliman i izgovara kelime i šehadet. Zbog toga se na kraju hadisa kaže: „A njihov konačni obračun je kod Uzvišenog Allaha.” Tz. mogu slagati nama da su muslimani, ali kada dođu pred Allaha On će utvrditi stvarno stanje njihovih srca.
Zaključimo: U osnovi naše vjere jeste mir, a ne rat. Ali nam je isto tako naređeno da kada budemo napadnuti, da se moramo boriti, kao što su se borili naši hrabri borci Armije RBiH.
„Svemogući Allahu, molimo Te podari mir i slogu među ljudima svijeta. Neka svi složno žive u miru slaveći i veličajući Tebe.” Amin!!!