Prenosi se od Ebu Abdur-Rahmana Abdullaha b. Mes`uda r.a. da je rekao: “Obavijestio nas je Allahov Poslanik a.s. a on je onaj koji govori istinu i kome se vjeruje: ‘Zaista se svako od vas formira u stomaku majke četrdeset dana kao kapljica, zatim bude zakvačak slično tome periodu, zatim bude ugrušak za sličan period, zatim mu se pošalje melek, pa udahne u njega dušu i propišu mu se četiri stvari: propiše mu se nafaka, odredba, djela i da li je sretan ili nesretan. Tako mi Allaha, pored Koga nema drugog boga, neki će od vas raditi djela kao ljudi od dženneta (djela koja vode u džennet) dok ne bude (kao za dužinu) lakta između njega i dženneta, pa će ga preduhriti knjiga (odredba) i nastaviće raditi djela ljudi od vatre (koja vode u džehennem), pa će ući u nju. A neko će od vas raditi djela ljudi od vatre dok ne bude između njega i vatre samo lakat, pa će ga preduhriti knjiga i radiće djela ljudi od dženneta, pa će ući u njega.”
O prenosiocu hadisa:
Za Abdullaha ibn Mes’uda su govorili da je on čovjek najbliži Allahovom Poslaniku po naravi i ponašanju. Učio je Abdullah ibn Mes’ud u medresi, školi, Allahova Poslanika a.s. tako da je bio jedan od najučenijih ashaba u Kur’anu, jedan od najboljih poznavalaca značenja Kur’ana i jedan od najvećih znalaca u šerijatskim propisima.
Hanefijski mezheb se upravo veže za ovog islamskog velikana.
Neki čovjek je došao Omeru ibn Hattabu, koji je tada bio halifa, dok je stajao na Arefatu, pa mu rekao: “O vladaru pravovjernih, stigao sam iz Kufe, i ostavio sam tamo čovjeka koji napamet diktira Mushaf.“ Omer se tako naljuti i zacrveni kao da će prsnuti, pa upita: “Ko je on, teško tebi?“„Abdullah ibn Mes’ud“ odgovori čovjek. Omer r.a. se polahko smiri i njegova srdžba se ugasi, pa posta kao što je i bio, a onda reče: “Teško tebi! Allaha mi, ne znam da je iko drugi od ljudi preči od njega da tako nešto čini, i ispričaću ti nešto u vezi sa tim.“ Dalje Omer nastavi svoj govor: “Jedne noći je Vjerovjesnik a.s. sjedio kod Ebu Bekra, pa su razgovarali o budućnosti muslimana, a s njim sam bio i ja. Onda je Vjerovjesnik izašao, pa i mi izađosmo sa njim. U mesdžidu primjetismo čovjeka koji je klanjao, a nismo mogli razaznati ko je on. Allahov Poslanik a.s. zastade osluškujući učenje klanjača, aonda se okrenu nama pa reče: “Ko bi volio da Kur’an uči najispravnije, baš onako kako je objavljen, neka ga uči onako kako ga uči Ibn Ummi Abd (tj. Abdullah ibn Mes’ud).“ Onda Abdullah sjede i poče učiti dovu, a Vjerovjesnik mu reče: “Traži šta hoćeš, dobićeš. Samo traži, biće ti dato!“
Onda Omer nastavi priču pa reče: “Rekoh sam sebi: “Tako mi Allaha poraniću Abdullahu ibn Mesu’du, pa ću ga obradovati time što mu je Allahov Poslanik a.s. govorio „amin“ dok je učio dovu. Ja stvarno uranih i odoh da ga obradujem, kad tamo nađoh Ebu Bekra koji me je preduhitrio i već ga obradovao. Tako mi Allaha, ni u jednom hajr djelu nisam se takmičio sa Ebu Bekrom, a da me on nije prestigao!“ završi Omer.
Živio je Abdullah ibn Mesud sve do vremena vladavine halife Osmana r.a. Kada je obolio smrtnom bolešću, dođe mu halifa Osman u posjetu, pa ga upita: “Šta te muči?“
„Moji grijesi“ odgovori.
„A šta bi želio?“
„Allahovu milost.“„Hoćeš li da naredim da ti daju sve ono što si odbio da primaš zadnjih nekoliko godina?“ upita halifa.
„Ništa mi to ne treba“ odgovori.
„Ostaće tvojim kćerkama iza tebe“.
„A bojiš li se siromaštva za moje kćeri?“ , upita Abdullah. „Ja sam im naredio da svaku noć uče suru El Vaki’ah, a uistinu sam čuo od Allahovog Poslanika a.s. koji je rekao: ‘Ko prouči svake noći suru Vaki’ah, nikada ga neće zadesiti siromaštvo i potreba!’“
U gore navedenom hadisu se kaže: “On je onaj koji govori istinu i kome se vjeruje” tj. iskren je u svome govoru i onaj kome se vjeruje u pogledu onoga sa čime je došao od objave. Ibn Mes`ud je rekao ovaj govor zato što se u hadisu govori o stvarima gajba, nevidljivog, a koje je nemoguće znati i poznavati, osim putem objave.
Ovaj hadis je veoma karakterističan, jer u detalje opisuje kako nastaje čovjek, proces koji traje 120 dana i dijeli se u tri perioda, od kojih svaki traje po 40 dana. Nakon 120 dana melek u njega udahne dušu.
Pošto je ovo nauka medicine, a tu nisam baš vješt, ja neću objašnjavati ove tri faze, jer se bojim da ću reći nešto što je pogrešno, ali ću kazati nekoliko riječi o abortusu.
Prema nekim podacima u BiH svaka treća žena je imala barem jedan abortus, što je čitavjedan grad djece.
Šta je abortus? Abortus je odstranjivanje ploda, fetusa ili embrija iz maternice prije nego bude sposobno za samostalni život.
Kada je zabranjeno izvršiti abortus?
Islamski učenjaci su se razišli po ovom pitanju. Jedan broj islamskih učenjaka kaže da je abortus zabranjen od samog začeća. Drugi kažu da je zabranjen nakon 40 dana od dana začeća, dok treći kažu da je zabranjen nakon 120 dana od dana začeća, jer tada je djetetu već udahnuta duša.
Dr. El Buti ima mišljnje da abortus može biti odobren u sljedeća tri slučaja, a prije 120 dana trudnoće:
1. Ako je majčin život u opasnosti zbog trudnoće;
2. Ako se strahuje da bi trudnoća dovela do pojave bolesti u tijelu majke;
3. Ako nova trudnoća uzrokuje gornju granicu laktacije, a već postojeće dojenče bude u potpunosti ovisno o majčinom mlijeku.
U hadisu je spomenuto da je čovjeku još u utrobi majke određena nafaka.Većinu grijeha koje čovjek radi jeste zbog nafake. Zbog nepovjerenja Allahu i Njegovom poslaniku. Zbog nevjerovanja u hadis koji glasi: “Kada tražiš, traži od Allaha, kada tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, kada bi se svi ljudi skupili da ti urade kakvo dobro, ne bi ti ga učinili, osim onoga što ti je Allah propisao. Ako bi se svi ljudi skupili da ti urade kakvo zlo, ne bi ti uradili ništa, do ono što je Allah propisao. Pera su podignuta, a stranice su se osušile.”
Opskrba dolazi sa dvije stvari: ljudskim trudom i sviješću da Allah dž.š. daje onoliko koliko hoće i kada hoće.
Imajmo povjerenje u Allaha dž.š., jer On je Onaj koji nas je hranio i u utrobama majki.
Nakon što nas je Poslanik a.s. obavijestio da se naša nafaka propiše još dok smo u utrobama majki, Poslanik a.s. nas obavještava da se još u utrobama majki naših odredi da li ćemo biti sretni ili nesretni.
Vjernik non stop živi u strahu od ovoga i pita se da li je sretan ili nesretan.Onaj ko bi za sebe rekao da je on od onih sretni bio bi ohol čovjek, dok onaj ko bi se otpisao i prije vremena on bi bio od onih koji su izgubili nadu u Allahovu milost. A ona je veća nego milost naše majke prema nama. Ovaj osjećaj straha i nade je suština našeg vjerovanja.
Dalje se u hadisu govori o našem završetku, da li ćemo završiti kao stanovnici dženneta ili džehennema.
Kada se u hadisu kaže: “neki će od vas raditi djela kao ljudi od dženneta (djela koja vode u džennet) dok ne bude (kao za dužinu) lakta između njega i dženneta, pa će ga preduhriti knjiga (odredba) i nastaviće raditi djela ljudi od vatre (koja vode u džehennem), pa će ući u nju. A neko će od vas raditi djela ljudi od vatre dok ne bude između njega i vatre samo lakat, pa će ga preduhriti knjiga i radiće djela ljudi od džehennema, pa će ući u njega.”
Ljudima će se činiti da je on od stanovnika dženneta ili džehennema, jer će raditi djela tih stanovnika. Ali ljudi neće znati šta se nalazi u njegovom srcu, to samo Allah zna, pa će srce prevagnuti i bit će od jednih ili drugih. Imajmo na umu da se ljudi uvijek mogu promijeniti, zato ako smo na Pravom putu imajmo bojazan da se ne promjenimo u negativnom smislu, da nas Allah, dž.š., sačuva toga. S druge strane, ako imamo ljude oko sebe koji nisu na selametu, znajmo da je Allah, dž.š., taj koji mijenja ljude i da su u Njegovim rukama ljudska srca. Može se desiti da određena osoba krene Pravim putem pred samo preseljenje. Zato nikoga niti previše uzdižimo, niti omalovažavajmo, jer mi ne znamo kakvi su oni u stvarnosti.
Prenosi se od Poslanika a.s. da je bio neki čovjek koji se borio na Allahovom putu i “… bio je ranjen, te nije mogao podnijeti bolove i uzeo je nož i rasjekao ranu koja mu je bila na ruci i krv je neprestano tekla sve dok nije umro. Tada je Allah dž.š. rekao: ‘Moj rob me preduhitrio, ja mu zabranjujem ulazak u džennet.’”
Zbog toga je Poslanik a.s. učio dovu, a učimo je ime, koja glasi: “Bože, Ti si Onaj Koji okrećeš srca, pa okreni naša srca da Ti budu pokorna!” Amin!!!