Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 26. mart 2021. gregorijanske godine, odnosno 13. ša’ban 1442. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Kako bi dokazali svoje poslanstvo Allah dž.š. je poslanicima davao mudžize (nadnaravna djela). Svaka mudžiza je bila u skladu sa vremenom u kojem je poslanik živio. Pošto je u vrijeme Isa a.s. liječništvo bilo na zavidnom nivou, Allah dž.š. mu je dao mudžize iz te oblasti. Pa je Allah dž.š. dao Isa a.s. da može izliječiti rođenog slijepca, mogao je izliječiti gubavca ili nekog drugog bolesnika koji je bolovao od neizlječive bolesti u to vrijeme, mogao je oživjeti mrtva čovjeka iz kabura. Pored ovih mudžiza Allah je dao na zahtjev Isaovih učenika da im bude spuštena sofra sa neba. Naime, Isa a.s. je naredio učenicima da poste trideset dana. Kada su ispostili, zatražili su od Isa a.s. da im spusti sofru sa neba da san je jedu i da im se srca smire, kao znak da im je Allaha primio njihov post. I Allah udovolji njihovom zahtjevu. Na sofri koja je bila spuštena sa neba bilo je meso i hljeb. Onima kojima je bila spuštena bilo je naređeno da to ne kriju, da ne budu pohlepni i da ništa ne uzimaju za sutra. Međutim, oni su bili pohlepni, pa su uzimali i gomilali, zbog čega ih je Allah pretvorio u majmune i svinje.
Prenosi se da je Isa a.s. mogao hodati i po vodi. Jedne prilike učenici su izgubili svog poslanika Isa a.s., pa im je rečeno da se uputio prema moru, te su krenuli u potragu za njim. Kada su ga ugledali, on je hodao po vodi, a valovi ga čas dižu čas spuštaju. Zatim mu je prišao najbolji od njih i rekao: “Da ti priđem Allahov poslaniče?” I Isa a.s. mu reče: “Priđi!” Ovaj zakorači, stavivši jednu nogu u more, pa onda drugu, povika: “Uh! Utopih se, Allahov poslaniče!” A Isa mu reče: “Daj mi ruku lakovjerni. Da čovjek, koliko jednu dlaku iskreno vjeruje , bez ikakvih teškoća bi hodao po vodi.”
Ali bez, obzira na ova čuda veliki broj ljudi ipak nije povjerovao u Isa a.s. već su ga optužili, kao i sve druge Božije poslanike. U svojoj mržnji i potvorama prema Isa a.s. su prednjačili jevreji. Oni su počeli smišljati spletke protiv Isa a.s. otišli su kod jednog od tadašnjih vladara i potvorili ga, a vladar naredi da se Isa a.s. razapne i ubije.
Šta se dalje događalo Ibn Abbas kaže: “Kada je Allah htio podići Isa a.s. na nebo, on se u jednoj kući pojavio pred svojim sljedbenicima, tačnije pred 12 svojih učenika. U kuću je ušao i pred njima se pojavio mokre glave, kao da je iz vode izašao i rekao: ‘Među vama ima jedan koji će me 12 puta zanijekati, nakon što je povjreovao u mene.’ Zatim je upitao: ‘Ko od vas pristaje da liči na mene i da umjesto mene bude ubijen uz obećanje da će na mom stepenu biti?’ na to se javio jedan mladić, najmlađi od svih. Isa mu je rekao da sjedne, a zatim ponovo upitao, pa je opet onaj mladić ustao i rekao: ‘Ja ću.’ Na to je Isa rekao: ‘Dobro, ti si taj’, pa je primio Isaov izgled, a onda je Isa a.s. kroz otvor na kući uzdignut na nebo. Zatim je došla jevrejska potjera, pa su uhvatili onog koji je ličio na Isa a.s., ubili ga i razapeli.” U trenutku uzdignuća Isa a..s je imao trideset i tri godine.
Nakon što su jevreji razapeli ovog mladića, oni su ga bacilli zajedno sa stubom raspeća i taj prostor odrediše za mjesto gdje će se bacati smeće, izmet, otpaci i leševi. Tako se radilo 300 godina, sve do vremena cara Konstantina. Tada je njegova majka Helena izvadila njegovo tijelo iz tog smeća, misleći da je to Isa a.s. pri tome je pronašla i stub raspeća, za kojeg se kaže da svako onaj ko bi ga dodirnuo ozdravio bi. Iz tog razloga oni taj komad drveta počeše držati kao svetinju, pa su ga obložili draguljima i zlatom. Zatim je Helena naredila da se to smetljište ukloni i na tom mjestu je napravljena ogromna crkva, luksuzno ukrašena. Ta crkva i danas postoji u Jerusalemu a zove se El-Kamama ili Bazilika Svetog groba.
Od tada kršćani raspeće prihvataju kao istinu, a krst kao simbol mučeništva. Dok mi muslimani vjerujemo da je Isa Allahov rob i poslanik, da je uzdignut na nebo i da će ga Allah pred Kijametski dan ponovo spustiti na Zemlju kako bi se sa muslimanima borio protiv Dedžala.
Gospodaru naš, učini da iz ovih kazivanja o Božijim poslanicima izvučemo pouku i poruku. Gospodaru naš, sačuvaj nas od teških iskušenja i kazni koje su imali raniji narodi. Gospodaru naš, oprosti nam naše grijehe, smiluj nam se i uvedi nas u džennet zajedno sa poslanicima, šehidima i drugim dobrim ljudima. Amin!!!