Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 18 . januar 2013. gregorijanske godine, odnosno 06. rebiul-evvel 1434. hidžretske godine.
Draga braćo, u četvrtak 24. januara jeste veliki dan, odnosno 12. rebiul-evvel, što označava mevlud tj. dan rođenja posljednjeg Božijeg Poslanika Muhammeda a.s.
To je dan kada je sunce obasjalo ovu zemlju, a to sunce je Muhammed a.s.
Kada bi u najkraćem opisvali Muhammeda a.s., mogli bi smo kazati da je bio uživanje za svako čulo. Oko kada bi ga gledalo uživalo je. Uho kada bi ga slušalo uživalo je. Nos kada bi osjetio njegov miris uživalo je. Ruka koja bi ga dohvatila uživala je. To je braćo bio Muhammed a.s.
Braćo, mi muslimani smo krivi što se o Muhammedu a.s. ne zna gotovo ništa. Što se Muhammed a.s. na zapadu predstavlja kao terorista ili kao ženskaroš itd.
Mi muslimani smo krivi što od mevluda nismo napravili svjetsku atrakciju, kao što su to kršćani to napravili od rođenja Isusa odnosno Isa a.s.
Jednom prilikom je Omer r.a. kazao Allahovom Poslaniku a.s. : “Ja te volim Allahov Poslaniče.” A Poslanik ga pita: “Kolko me voliš Omere?” “Volim te od svega više Allahov Poslaniče osim od sebe.” Na to mu je Poslanik a.s. rekao: “Ne Omere. Nije to iman sve dok me ne budeš volio više nego što sebe voliš.” Pa je otišao Muhammed a.s., a otišao je i Omer. I počeo razmišljati. Zašto traži Muhammed a.s. od mene da ga volim više nego što sebe volim? Pitao se: Ko si ti bio Omere? Bio si čovjek koji je svojom rukom zakopao svoju živi kćerku u zemlju. Ubio si svoje dijete vjerujući da je to dobro što činiš. Pa te Muhammed a.s. izbavio iz te zablude. Išao si putem prema džehennemu, pa te Muhammed a.s. uputio putem prema džennetu. Ko bi ti bio sad Omere da nije došao Muhammed a.s.? Nakon toga Omer je požurio i našao Poslanika a.s. i rekao mu: “Allahov Poslaniče volim te više nego što sebe volim. Pa mu kaže Poslanik: “Sada Omere.”
To je braćo iman. To se traži od nas.
I mi braćo trebamo postaviti sebi isto to pitanje kao što je to uradio i Omer. Zašto to Muhammed a.s. traži da ga više volimo od samog sebe, više od svog života, više od svoje porodice.
Ko bi smo mi bili braćo da nije došao Muhammed a.s. i počastio nas svjetlom i uputom, koja se islam zove? Kako bi se zvali? Kako bi se ponašali? Kome bi se klanjali? Zato braćo moramo voljeti Muhammeda a.s. više nego samog sebe.
Zbog svega ovoga njegovi ashabi su ga jako voljeli. To je braćo ljubav i pokornost kakva nije zabilježena u historiji. Muhammed a.s. nije bio kralj, nije bio vladar, ali braćo nijedan vladar nije imao takve podanike, takvu žrtvu svojih sljedbenika kakvu je imao Muhammed a.s.
Zašto je ovo ovako? Zato jer su kod njega vidjeli neponovljive ljudske osobine.
Prije svega bio je nesebičan. Naš narod kaže dao bi ti zalogaj iz usta. Jednom još dok je bio u Mekki, dok još nije imao snagu, sjedio sa ashabima i jeo. A onda je tim putem naišla jedna žena poznata po lošem moralu, prostituka. Poslali je mušrici, da ga isprovocira. Ona je došla do njega onako bestidno i kaže: “Govoriš da si Božiji Poslanik, a jedeš korov.” On sjedi onako skromno na podu i kaže: “A zar ima većeg roba nego što sam ja?” Ona mu dalje reče: “Jedeš tu, a ne bi me ni ponudio.” Jer je vidjela da više nema hrane među njima. A Muhammed a.s. ono što je imao iz usta izvadi i reče: “Evo ti. Jedi.” Kada je sve ovo vidjela ova žena, ona na osnovu ovih Poslaikovih postupaka izgovara kelime i šehadet i postaje muslimanka.
Voljeli su ga njegovi ashabi zato što je bio jako milostiv. Muhammed a.s. je činio tavaf oko kabe, na dan kada je osvojio Mekku. Masa ljudi je bilo tu oko njega da ga vidi da ga dodirne, da ga poslemi, primi islam pred njim. Međutim jedan mladić željan dokazivanja, uze nož i kroz masu se prikrade Poslaniku, govoreći sam sebi “Sada će zabluda biti završena.” Krenuo je da ubije Božijeg Poslanika. Muhammed a.s. tavafi. Okrenut leđima prema njemu, a ovaj izvadio nož da ga ubode. A onda Muhammed a.s. kaže, ne okrenuvši se prema njemu: “Na što te to navodi tvoja duša o Fudair” “Kada je ovo izgovorio meni je ispao nož iz ruke. A zatim se okrenuo prema meni, podigao ruku, a ja se spremio da primim udarac, a on mi je onda spustio ruke na srce i kaže: “Allahu uputi ovog mladića.” A onda ovaj mladić dalje kaže:”Kada je podigao ruku sa mog srca nije mi bilo dražeg insana od njega, a prije toga nije mi bilo mržeg čovjeka.”
Voljeli su ga zato što je bio jako skroman. Jedne prilike Poslanik ulazi u svoju kuću i pita: “Šta imamo jesti.” A žena mu odgovori: “Ništa, Allahov Poslaniče, osim sirćeta i malo hljeba”
Braćo, Alllahov Poslanik i miljenik, a jede ovo. Šta bi smo mi kazali, da smo bili na njegovom mjestu? A mi danas kukamo, kako nam je loše, a ispred sebe imamo svagi dan po nekoliko vrsta jela. Hvala Bogu, što imamo. Ali, braćo umjesto tog kukanja puno je bolje da kažemo: Hvala ti Bože na ovim blagodatima.
Muhammed a.s. kaže: “Donesi to što ima.” Uzima komadić hljeba, umače u sirće, stavlja u usta i kaže: “Bismillah, divna li je hrana sirće.”
Zato su braćo ashabi kada je Poslanik preselio na ahiret, pri spomenu njegovog imena plakali.
Bilal r.a., prvi mujezin, nije nikad više proučio ezana kada je preslio na ahiret Muhammed a.s. nije u ezanu mogao izgovvoriti EŠHEDU ENNE MUHAMMEDE RESULULLAH. Zagrcnuo bi se. Tek kada su muslimani osvojili Jerusalem. A u toj vojsci je bio i Bilal, oni zamoliše Bilala, de nam Bilale prouči ezan. Poželjeli smo tvoj ezan. Posjeti nas na vrijeme Poslanika a.s. Bilal , nakon dugo godina, počinje da uči, ali kada je došao do EŠHEDU ENNE MUHAMMEDE RESULULLAH zaplaka i prekide sa ezanom. Nije više mogao. Tada su svi ashabi počeli plakati. Sjetivši se Muhammeda a.s.
Braćo ovakva ljubav prema Poslaniku a.s. nama fali. Poslanik nas je spomenuo nekoliko puta. Nas što živimo u ovom vremenu. Jedne prilike pred svoju smrt Poslanik a.s. se rasplakao. Upitali su ga: “Šta te rasplaka, o Allahov Poslaniče?” “Poželio sam braću svoju”, odgovorio je. Rekoše: “Zar mi nismo tvoja braća?” On odgovori: “Ne, vi ste moji drugovi, a moja braća su ljudi koji će doći poslije mene, i vjerovat će u mene, iako me neće vidjeti.”
O Allahu, omogući nam da budemo od ovih.
Poslanik a.s. je rekao: „Blago li se onome koji me je vidio i povjerovao mi, a onome koji mi je povjerovao, a nije me video, blago mu se sedam puta!“
‘U jednom hadisu se prenosi da je Poslanik a.s. upitao ashabe: “Čiji vas iman oduševljava?” Ashabi rekoše: “Iman meleka.” “Šta je to čudno u imanu meleka, oni stalno gledaju svoga Gospodara, pa ako oni neće vjerovati, ko će?” “Onda je to iman poslanika i vjerovjesnika” rekoše ashabi.” “Šta je toliko čudno u njihovom imanu, pa oni primaju objavu od svoga Gospodara, ako oni neće vjerovati, ko će?” Onda je to naš iman.” rekoše ashabi. “Šta je čudno u vašem imanu, pa vi mene gledate svaki dan, pred vama se Mjesec raspolovio, pred vama mi drveće i životinje čine sedždu, pred vama me kamenje selami, pa ako vi nećete vjerovati, ko će? “Onda ne znamo.” rekoše ashabi. “Iman koji oduševljava je iman onih ljudi koji me nisu vidjeli, a vjerovaće u mene, koji su samo čuli da je živio čovjek blago kovrdžave kose, i imat će ekstremnu ljubav prema meni. To je iman koji oduševljava.” reče Poslanik a.s.
Braćo o našem Poslaniku mogli bismo pričati do sutra i ne bi završili, zbog toga ja neću dalje, osim što ću zamoliti Boga da nam poveća ljubav prema Poslaniku a.s. i da učini da budemo sa njim u džennetu.