Mržnja

Piše: Enes ef. Habibović

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 31. maj. 2013. gregorijanske godine, odnosno  21. redžeb 1434. hidžretske godine.

Čovjek nikada nije lagodniji, bezbrižniji niti mirniji nego onda kada živi mirnog srca, srca lišenog mržnje i zlobnosti. Samo u takvom stanju, čovjek kada vidi blagodat kod drugoga, osjeća zadovoljstvo i prepoznaje Allahovu milost. Dok kada vidi da je nekoga pogodila nesreća, on saosjeća sa njime, moli Allaha da otkloni tu nesreću od njega i oprosti mu grijehe.

Braćo, samo ako ovako budemo reagovali naši životi će biti puni zadovoljstva i slobodni od napada mržnje. Jer, opterećivanje srca mržnjom je teška bolest.

Braćo, mržnja nagriza naša srca i tako ih čine šupljim. A iz šupljog srca vjera lahko može iscuriti, kao što i voda iscuri iz probušene posude.

Božiji Poslanik je jedne prilike bio upitan: „Božiji Poslaniče, ko je najbolji čovjek? Onaj ko ima čisto srce i iskren jezik. Poznato nam je šta znači iskren jezik, – rekoše ashabi – ali šta znači čisto srce? To je pobožno, bistro srce koje u sebi nema  grijeha, poroka, mržnje ni zavidnosti!“ (Ibn Madže)

Zato je braćo pravo muslimansko društvo ono koje počiva na međusobnoj ljubavi, općim simpatijama, saradnji, ljubaznosti. A ovo drštvo najbolje opisuje sljedeći ajet:

„Oni koji poslije njih dolaze – govore: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!”( El-Hašr, 10)

 

وَالَّذِينَ جَاءُوا مِن بَعْدِهِمْ يَقُولُونَ رَبَّنَا اغْفِرْ لَنَا وَلِإِخْوَانِنَا الَّذِينَ سَبَقُونَا بِالْإِيمَانِ وَلَا تَجْعَلْ فِي قُلُوبِنَا غِلًّا لِّلَّذِينَ آمَنُوا رَبَّنَا إِنَّكَ رَءُوفٌ رَّحِيمٌ

Braćo, kada god uradimo neki grijeh, zavidmo nekome, mrzimo ga, na našem srcu se pojavi jedna crna mrlja. Ako nastavimo duže vrijeme raditi ove ne Allahu dž.š. drage stvari onda naše srce potpuno pocrni, a takvo srce je u vjerskom smislu mrtvo srce. Do tog srca ne dopire nikakva uputa, opominjao ti ili ne opominjao njemu je svejedno. Tom srcu je isto i kada vidi da neko čini dobro i kada vidi da neko čini grijeh.  

A sada se braćo sebi postavimo pitanje: Kakvo je naše srce, crno ili svijetlo? Da li do nas dolazi kada nam neko ukaže na naš grijeh ili to bude na jedno uho ušlo na drugo izašlo? Da li je nama svejedno vidjeli dobro ili zlo?

Braćo, svaki dan u medijima možemo da čitamo ili slušamo sljedeće rečenice: U napadima na šiijske džamije ubijeno 19 osoba; 47 mrtvih u Iraku, napadi na sunitsku džamiju; Najmanje 20 ubijenih u sukobima u Iraku.

Ko sve ovo braćo radi, nemuslimani ili muslimani? Odgovor je: muslimani. Zašto? Da li zato što se klanjaju različitim bogovima. Odgovor je: ne, oni se klanjaju istom Bogu. Pa zašto onda ovo rade jedni drugima? Odgovor je veoma jednostavan. Brate razlog svemu ovomo jeste mržnja među njima.

Božiji Poslanik a.s. je rekao: “Šejtan nema nikakvu  nadu da će mu se ljudi klanjati na Arapskom poluostrvu, ali nije izgubio nadu da će ih zavaditi.” (Muslim)

Ovaj hadis braćo ne važi samo za Arape, jer i kod nas je slična situacija. Svi se klanjamo jednom Bogu, svi za sebe tvrdimo da smo muslimani, ali bez obzira na to mi smo zavađeni, jer nam je neko proturio priču da neko nije kao mi.

Braćo, ako se brzo ne osvjestimo po ovom pitanju, bojim se da bi u ovim naslovima umjesto riječi Irak, mogla pisati riječ Bosna i Hercegovina.

Braćo, postoje mnoge opasne mahane na koje islam upozorava, ali sve one vode porijeklo od jednog uzroka, a to je mržnja. Iz tog razloga islam zabranjuje ogovaranje i potvaranje, jer to predstavlja odušak nagomilanoj pakosti i mržnji.

Božiji Poslanik a.s. je rekao: „Neće ući u džennet nemmam!“ (Buhari)

Braćo, nemam je ona osoba koja prenosi tuđe riječi. Zbog toga braćo, kako ne bi bili nemmam, kako ne bi bili mrzoljubci, prije nego što nešto nekome počnemo pričati uradimo test koji se zove „Tri sita“. A kako glasi taj test najbolje ćemo vidjeti iz sljedeće priče:

 Sokrat je slovio za mudraca. Jednog ga dana potraži ga neki čovjek i reče: 
– Znaš li šta sam sve čuo o tvome prijatelju?

– Trenutak, odgovori Sokrat. Prije nego mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test: Jesi li to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?

– Tri sita?

– Da, odgovori Sokrat. Prije nego ispričaš neke stvari o drugome, dobro je da uzmeš malo vremena i prosiješ ono što želiš reći. To nazivam test od tri sita! Prvo je sito Istine. Jesi li provjerio da je istinito ono što mi želiš ispričati?

– Ne, pa i nisam. Nisam vidio samo sam čuo kako pričaju.

– Dobro! Ne znaš dakle je li to istina. Probajmo iznova: pokušajmo prosijati drugačije, sada ćemo uzeti sito Dobrote. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro?

– Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio.

– Dakle, nastavi Sokrat, želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! Još uvijek možeš proći test, jer je ostalo još sito Koristi. Je li korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj napravio?

– Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.

– Dakle, zaključi Sokrat, ono što si mi htio ispričati nije Istina, ni Dobro, ni Korisno, pa zašto bi mi pričao. Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.

Braćo, kod nas postoje ljudi koji u tuđoj avliji vide trn, a u svojoj avliji ne vide balvan. Neki ljudi umjesto da se bave sobom i svojim mahanama, oni se bave komšijom i njegovim mahanama. Ovo je braćo veoma opasno, jer često su oni koji istražuju mahane kako bi ih razotkrili ustvari veći zločinci i udaljeniji od Allaha od onih čije su grijehe otkrili. Ko traga za grijesima kako bi ih razglasio veći je griješnik od onoga koji ih je počinio.

Hutbu ću završiti jednim hadisom Božijeg Poslanika Muhammeda a.s., a ujedno ovo je i poruka današnje hutbe, a on glasi:

Nemojte se razjedinjavati niti taboriti! Nemojte se međusobno mrziti nitizavidjeti!Budite Allahovi robovi braća! Muslimanu nije dozvoljeno da napusti svoga brata više od  tri dana.” (Buhari)

Allahu Svemogući. Ako pogriješimo, podari nam snagu Ademovog  pokajanja. Ako nas zamrači krivovjerje, osvjetli nam put Ibrahimovim pravovjerjem. Ako nas zadesi nesreća, pouči nas Nuhovoj  lađi spasa. Ako nas uhvati strah od silnika, osposobi nas Musaovom hrabročću.

Ako nam se ponudi mržnja, spasi nas Isaovom ljubavlju. Ako budemo protjerani iz domova naših, osnaži nas Muhamedovom željom za povratkom domovima našim.

Bože Svemogući. Ujedini naša srca u vjeri i ljubavi. Učvrsti korake naše u istini i pravdi. Osnaži volju našu u bratstvu i slozi. Udruži misli naše u domu i domovini. AMIN!!!