Fetva br. 3391, 21. januar 2009.
Čuo sam da je izgovor nijeta prije namaza novotarija (bidat). Da li je ovo tačno? Npr: Allahumme inni nevejtu salate-z-zuhri erbe’ reka’at (Gospodaru moj, nijetim da klanjam četiri rekata podne-namaza).
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je salavat i selam na najplemenitijeg poslanika, našeg vođu. Muhammeda, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.
Inače, izgovaranje nijeta spada u sporedna pravna (fikhska) pitanja (mesele) oko kojeg su se učenjaci, neka im se Uzvišeni Allah smiluje, razišli i po tom pitanju zastupaju dva mišljenja:
Prvo mišljenje: da je izgovor nijeta pohvalan (mustehabb). Ovo mišljenje zastupa većina (džumhur) hanefija, šafija i hanbelija.
Kazao je imam El-Haskefi el-Hanefi u Durr el-Muhtar, prilikom govora o nijetu za abdest: “Spoj između nijeta srcem i jezičkog postupka jeste središnji stepen između mišljenja onih koji smatraju da je izgovor nijeta sunnet i onih koji smatraju izgovor nijeta mekruhom (pokuđenim) zbog nedostatka predaje po tom pitanju od selefa.”
Rekao je Ibn Abidin u svojoj Hašiji (Glosi), komentirajući spomenuti citat: “Njegova riječ “jeste” tj. metoda kojom se služio pisac, budući da je izgovaranje nijeta okarakterisao kao mendub (pohvalno), a ne kao sunnet, niti kao mekruh.”
Veli imam Osman ez-Zejlei’ el-Hanefi u svojoj knjizi Tebjin el-hakaik šerh Kenz ed-dekaik: “I šart (uvjet) je da svojim srcem zna koji namaz klanja, što podrazumijeva da je, u najmanju ruku, sposoban da odgovori bez razmišljanja ako ga neko o tome upita. Što se tiče njegovog izgovaranja (nijeta), to nije uslov (šart), ali je lijepo to uraditi kako bi se ujednačila njegova odluka”.
Kazao je imam En-Nevevi eš-Šafi’, neka mu se Uzvišeni Allah smiluje, u El-Medžmu’: “Nijet koji je obavezan za abdest je nijet srcem. Uz njega nije obavezno izgovoriti nijet jezikom niti je ispravno samo to uraditi. Ako bi osoba spojila između ta dva nijeta, to bi bilo sigurnije i bolje. Ovo je mišljenje učenjaka-sljedbenika mezheba oko kojeg su se složili.”
Rekao je imam El-Merdavi el-Hanbeli u El-Insaf: “Mustehabb (pohvalno) je izgovoriti nijet u sebi. To je mišljenje kojeg je su obradili u okviru sporednih propisa i kategorički ga zastupali: Ibn Abidan, Et-Telhis, Ibn Temim i Ibn Rezin. Zerkeši je kazao: To je prioritetnije mišljenje kod velikog broja kasnijih učenjaka.”
Veli imam El-Buhuti el-Hanbeli u Keššaf el-Kina’: “Veliki broj kasnijih učenjaka smatra da je mustehabb (pohvalno) izgovoriti nijet u sebi zajedno sa srcem, kako bi se jezik podudario sa srcem.”
Drugo mišljenje: da je izgovor nijeta dozvoljen, ali da je preče ne izgovarati nijet. Ovo je mišljenje malikija i nemjerodavno mišljenje kod hanbelija.
Rekao je autoritet Ed-Dirdir el-Maliki, neka mu se Allah smiluje, u Eš-Šerh el-kebir: ” “Njegovo izgovaranje”, tj. da musalija (klanjač) izgovori riječi koje imaju značenje nijeta, kao npr. da kaže Nevejtu salate fardi-z-zuhr (Nijetim da klanjam farz podne-namaza), “jeste općenito”, tj. jeste dozvoljeno, što znači da je njegovo izostavljanje prioritetnije. Prioritetnije je ne izgovoriti ga, jer je mjesto nijeta u srcu i tu jezik nema udjela.”
Rekao je autoritet Ed-Desuki el-Maliki, neka mu se Allah smiluje, u svojoj Hašiji (Glosi) na Eš-Šerh el-kebir: Međutim, od tog pravila se izuzima osoba koju ima sumnje (vesvese), budući da je njoj mustehabb (pohvalno) da izgovara riječi koje imaju značenje nijeta, kako bi odagnala od sebe zbunjenost, što stoji u djelu El-Mevaka.
Kazao je imam El-Merdavi el-Hanbeli u El-Insaf: “Prema jednom mišljenju nije pohvalno (mustehabb) izgovarati nijet, kako se navodi od Ahmeda, što spominje šejh Tekijjuddin.”
Sve u svemu, dotično pitanje (mesela) spada u polemička pitanja u kojima nije dozvoljeno nijekanje, jer oba mišljenja imaju svoje dokaze. No, nismo naišli na mjerodavan stav koji smatra da je izgovor nijeta zabranjena ružna novotarija.
A Allah najbolje zna.
Izvor: Generalna uprava za islamske poslove i vakufe, UAE (http://www.awqaf.gov.ae/Fatwa.aspx?SectionID=9&RefID=3391)
Prijevod: Jusuf Džafić