Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige,poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 01. januar 2016. gregorijanske godine, odnosno 21. rebiul-evvel 1437. hidžretske godine.
Poslanik a.s. kaže: „Iman se sastoji od šezdeset i nekoliko dijelova, a i stid je dio imana.“ (Buharija)
Mahatma Gandi poznati indijski političar i duhovni vođa, rekao je o Poslaniku, s.a.v.s.: „Želio sam da znam dosta o onome koji ima neosporeni utjecaj u današnje vrijeme nad milionima srca u čovječanstvu… Postao sam više nego uvjeren da mač nije bio taj koji je donio tu poziciju islamu u to vrijeme i u tom načinu života. To je bila kruta jednostavnost, i krajnja skromnost Muhammeda, s.a.v.s, istinitost njegovih obećanja, njegova intenzivna pobožnost, njegova neustrašivost, i njegova potpuna ubijeđenost u vjeru u Boga i njegovu sopstvenu misiju. To, a ne mač je nosio njih u to vrijeme, i prebrodio svaku prepreku. Kada sam zatvorio drugi dio (Poslanikove biografije), bilo mi je žao što nema više za mene da čitam o tom predobrom životu.”
Braćo, kao što sam najavio pošli petak, cilj i ove hutbe jeste da bolje upoznamo Muhammeda a.s., jer samo osoba koja dobro poznaje lik i djelo ovog najboljeg Božijeg roba može iskreno da ga voli i da ga slijedi.
Muhammed a.s. je bio skroman čovjek. Muhammed a.s. je bio čovjek koji se ni po čemu nije razlikovao od svojih drugova, jeo je i pio ono što bi i oni jeli i pili. Živio je u istim uvjetima u kojima su i oni živjeli, pa čak ponekad i u težim uvjetima od njih. Spavao je na postelji koja se nije odlikovala po ugodnosti ni koliko jedan trun od postelja njegovih ashaba.
Njegova odjeća bila je iste kvalitete kao i njihova. Iako je bio predsjednik države, reis, general, bio je sve, i kao takav mogao je imati šta god poželi, Muhammed a.s. se nije uzdizao ponosom i arogancijom. Koliko je Muhammed a.s. bio skroman i ponizan najbolje će nam pokazati sljedeći primjer: Jednom je Muhammed, s.a.v.s., vidio nekog roba koji je mljeo žito u mlinu na ručni pogon. Meljući žito, rob je plakao. Vidjevši to, Poslanik, s.a.v.s., je postao uznemiren. Pitao je roba za razlog njegova plača. Rob je rekao: “Bolestan sam i ne mogu mljeti žito. Moj gospodar je vrlo surov i on će me išibati ako ne završim svoj posao.” Čuvši to, Poslanik, s.a.v.s., se primakao, samljeo ostatak žita i rekao: “Kad god budeš htio mljeti žito, uvijek me pozovi. Ja ću to uraditi za tebe.”
Naš Poslanik Muhammed a.s. je uvijek govorio istinu. Riječi su mu bile kratke i jasne. Malo bi pričao, a mnogo bi šutio. Uvijek je bio namirisan, pa tako kada bi Poslanik a.s. bio u džamiji došao bi posle njega čovjek, pa bi rekao: „Poslanik je bio ovdje, osjetim njegov miris.“
Braćo, namirisati se i srediti prije poslaska u džamiju jeste jedan od načina iskazivanja ljubavi prema Poslaniku a.s. Koliko mi zaista volimo najbolje pokazuje stanje naše džamije, nakon našeg odlaska iz nje. Zbog toga draga braćo, ja vas molim da kada krenete u džamiju da povedete računa o čistoći tijela i odijela, jer ako neki ljudi nastave sa ovom praksom, moći ćemo nakon džume ovdje sadjeti i sijeno.
Naš Poslanik Muhammed a.s. je bio izuteno milostiv. On nikada nije udario nekoga, osim u bitci na Allahovom putu. Nije proklinjao ljude, pa čak i onda kada bi mu oni nanijeli veliku nepravdu.
Jedne prilike Muhammed a.s. je otišao u Taif kako bi pozvao stanovnike tog grada vjeri u jednog Boga. Ali oni na taj poziv odgovoriše uvredama i kamenicama. Toliko su ga gađali kamenjem da mu se krv slijevala niz cjevanice. Nakon toga se vratio u Mekku. Sljedeći hadis opisuje šta se zbilo nakon Taifa i prije ulaska u Mekku. Aiša r.a. pitala je Vjerovjesnika a.s.: ”Da li si doživio teži trenutak od onog na dan Bitke na Uhudu?” ”Svašta sam doživio od tvoga naroda– reče on – ali najteže što sam doživio bilo je ono na Dan Akabe, kad sam se obratio Ibn Abdu Jalilu b. Abdu-Kulalu, pa nije prihvatio ono što sam htio. Otišao sam veoma potišten i nisam se osvijestio sve dok nisam došao u Karni Se‘alib. Tada sam podigao glavu i ugledao kako mi oblak pravi hlad. Pogledao sam, a ono u njemu Džibril. Poziva me i reče: ‘Allah je čuo ono što ti je rekao tvoj narod i kako su te odbili. On ti je poslao meleka (koji je zadužen za brda) da mu narediš što god hoćeš u vezi s njima.’ Potom me pozva melek brda, nazva mi selam, a zatim reče: ‘Muhammede, to je (tako), pa šta želiš?’ zatim reče: ‘Ako hoćeš, ja ću nad njima poklopiti dva brijega.’ ‘Ne’, rekao je Vjerovjesnik a.s. ‘Ja se nadam da će Allah dati da od njih postanu oni koji će samo Allahu ibadet činiti i neće Mu pripisivati sudruga.’” Poslanik a.s. je za stanovnike vog grada uputio dovu: ”Allahu, uputi Sekif!“
Braćo, zamislimo sebe u sličnoj situaciji. Da li bi mi postupili kao Muhammed a.s. ili bi rekli: „Ma uništi ih da im se ne zna ni za trag.“?
Muhammed a.s. je bio izuzetno snažan. Pobjeđivao je i najbolje hrvače. Ali bez obzira na svu snagu koji koju je posjedovao on je bio izuzetno blag prema djeci, mladima, ženama, pa čak i životinjama. Zbog kratkoće vremena navest ću samo još jedan primjer, njegove veličine. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo u pohod osvojenja Mekke, s njim je bilo 10 hiljada boraca. Na putu je vidio kuju koja je dojila svoje mlade, pa je odmah pozvao Džuajla ibn Suraku, r.a., i zadužio ga da stoji pored njih i pripazi dok svi prođu, kako se životinje ne bi preplašile od islamske vojske.
Braćo, zar je moguće ovakvog čovjeka ne voljeti?Zar je moguće ovakvog čovjeka ne cijeniti? Zar je moguće ovakvom čovjeku ne vjerovati?
Gospodaru mi znamo da smo griješni, ali Te mi molimo da nam oprostiš grijehe naše. Molimo Te Gospodaru za džennet, za džennet u društvu sa poslanicima, šehidima i dobrim ljudima. AMIN!!!
وَمَن يُطِعِ اللَّهَ وَالرَّسُولَ فَأُولَٰئِكَ مَعَ الَّذِينَ أَنْعَمَ اللَّهُ عَلَيْهِم مِّنَ النَّبِيِّينَ وَالصِّدِّيقِينَ وَالشُّهَدَاءِ وَالصَّالِحِينَ ۚ وَحَسُنَ أُولَٰئِكَ رَفِيقًا