Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige,poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 18. septembar 2015. gregorijanske godine, odnosno 04. Zul-hidždže 1436. hidžretske godine.
Poslanik a.s. kaže: „Iman se sastoji od šezdeset i nekoliko dijelova, a i stid je dio imana.“ (Buharija)
Prije nekoliko godina jedna grupa hadžija je krenula na hadždž. I na tom putu razgovarali na temu šerijatskih kazni u islamu. Pa je u tom razgovoru između ostalog bilo rečeno da je šerijatska kazna za kradljivca odsijecanje ruke. Nakon toga javlja se jedan hadžija i kaže: „Najveća greška u islamu je, što je propisano da se kradljivcu odsiječe ruka.“
Subhanellah. Braćo, pogledajte šta kaže čovjek koji je krenuo na hadž. Pogledajte šta kaže ovaj hadžija. On kaže da Allah dž.š. laže, ili blaže rečeno on kaže da je Allah dž.š. pogriješio što je propisao ovu kaznu. Ali pored toga što ovaj hadžija kaže da je ovo greška, on kaže da je to najveća greška što znači da pored nje ima i drugih grešaka u islamu, odnosno u Kur’anu.
Braćo, koliko ljudi razmišlja na način kako razmišlja ovaj hadžija. Koliko ljudi klanja, posti, daje zekat, ide na hadž, ali određene propise islama ne prihvata ili smatra da oni ne vrijede za ovo vrijeme.
Vjerovatno većina nas sada misli: „Sačuvaj nas Bože ovakvih hadžija.“ I ja to kažem, ali isto kažem da je većina nas slična ovom hadžiji, jer ko je od nas podijelio nasljedstvo iza babe onako kako je to Kur’an propisao? Ko je od nas postupio po propisima Kur’ana i sunneta, čak i onda kada je on bio naizgled u gubitku? Ko? Očito za većinu nas propisi islama važe samo onda kada to nama ide u prilog, u suprotnom ne držimo se tih propisa.
Braćo, islam je univerzalna vjera. Islam je vjera za sva vremena. Islam je savršena vjera. U islamu nema greške, greške su u nama. Ono što islam kaže mi samo trebamo reći: „Čujemo i pokoravamo se.“ A ne čekati da nam neki naučnik Pero kaže da je to ok, jer je nauka to potvrdila, pa tek onda to slijediti. Zar je muslimanima Bosne bilo potrebno 1400 godina da shvate istinitost hadisa u kome Poslanik a.s. kaže da je hidžama lijek?
Braćo, budimo ponosni što smo muslimani! I ne dajmo svoju vjeru ni za šta na svijetu, jer da su oni prije nas prodavali svoju vjeru za ovodunjalučku korist mi danas ne bismo bili što jesmo. Znajte da pravi vjernik nikada neće prodati svoju vjeru, bez obzira na iskušenja i napade nevjernika. Vjernik pred svim izazovima ostaje postojan i čvrst u svojoj vjeri, a mnogo je primjera požrtvovanosti muslimana, od kojih ćemo danas navesti samo neke:
Prvi primjer koji ćemo navesti jeste primjer Mus’aba ibn Umejra. Jednog dana Mus’ab je otišao do grupe vjernika koji su sjedili kod Poslanika a.s., a oni kada su ga vidjeli onako poderanog oborili su glave i počeli plakati. Tada je Poslanik a.s. rekao: „Sjećam se i ja Mus’aba prije primanja islama. Nijednog mladića nisu roditelji mazili kao što su njega, a on se odrekao svega toga radi ljubavi prema Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku.“
Braćo, isti ovaj Mus’ab je bio Poslanikov bajraktar u bitci na Bedru i Uhudu. Braćo, on je bajrak islama nosi tako ponosno i požrtvovano, ne dajući da padne na zemlju, čak i onda kada je gledao smrti u oči. Opisujući ovaj trenutak Muhammed ibn Šurahbil el Abdi prenosi od svog oca da je rekao: „ Mus’ab ibn Umejr nosio je bajrak u Bici na Uhudu, i kada su se muslimani rasuli, on se brzo probijao dok nije naišao na Ibn Kumiu, konjanika kurejšijske vojske, koji ga tako snažno udari po desnoj ruci da mu je odmah odsjekao, ali je i dalje Mus’ab uzvikivao: „…a Muhammed je samo poslanik. I prije njega je bilo poslanika!“ onda je preuzeo bajrak u lijevu ruku i oslanjao se na njega, pa ga je ovaj udario i po lijevoj ruci i odsjekao mu je, a on se oslonio na bajrak držeći ga nadlakticama i prislanjajući ga na prsa, sve vrijeme uzvikujući: „…a Muhammed je samo poslanik. I prije njega je bilo poslanika!“ onda ga je treći put udario kopljem tako da mu je probio grudni koš. Pao je Mus’ab, a potom i bajrak.“
Drugi primjer koji ćemo danas navesti jeste primjer Habiba ibn Rebi’e kojeg je je Musejlema el Kezzab (lažni poslanik) tjerao da kaže: „Reci: Nema drugog boga sem Allaha!“ Pa on odgovara: „Nema drugog boga sem Allaha.“ Kaže mu Musejlema: „Reci: Svjedočim da je Musejlema poslanik.“ A on odgovara: „Nisam čuo.“ Nakon čega mu je Musejlema sjekao dio po dio, a on je ostao čvrst, dok nije ispustio svoju dušu.
Abdullah ibn Huzafa Es-Sehmi je bio zarobljen od strane kršćanskog vladara, koji mu je kazao: „Slijedi me, pa ću ti dati dio vlasti!“ Abdullah to odbija, govoreći: „Ne želim zamjenu za Muhammedovu a.s.vjeru.“ Vladar užari bakar u vatri i proključa vodu, kako bi ga mučio. Tada zaplaka Abdullah ibn Huzafa r.a.,pa se vladar obradova, misleći da se želi odreći islama. Upita ga: „Hoćeš li me slijediti i ostaviti vjeru?“ Reče Abdullah r.a.: „Ne plačem iz straha za moj život, već zbog želje da imam života, koliko imam dlaka na glavi, pa da nakon toliko mučenja na Allahovu putu, zaslužim da uđem u džennet, bez polaganja računa.“ Nakon ovoga Abdullah je bio pušten na slobodu.
Braćo, zbog vjere se nisu samo žrtvovali poslanici i ashabi, zbog vjere su se žrtvovali i naši šehidi. Zbog naše vjere i naše države su se žrtvovali Izet Nanić, Hajro Mešić, Safet Zajko, Nesib Malkić… Zbog naše vjere i naše države su se žrtvovali moj brat, tvoj brat, tvoj sin, naš komšija!
Musa’b ibn Umejr je ubijen zbog nas, a mi se ne možemo odreći alkohola, cigareta, kocke. Izet Nanić je ubijen zbog nas i ove države, a mi i dalje sjedimo i smišljamo kako da što manje radimo, a što više naplatimo. A mi i dalj sjedimo i smišljamo načine kako da pokrademo državu! Da se oni nisu borili gdje bismo mi bili danas?! Svi su oni rekli: „O Allahu spremni smo dati svoje živote!“ I tek tada je ova vjera došla tebi i meni. I tek tada smo dobili državu.
Niko ne traži braćo od nas da se ubijemo. Od nas se samo traži da ostavimo loše navike. Od nas se traži da živimo za islam,a ne od islama. Od nas se traži da i mi nešto damo ovoj državi, a ne samo da uzimamo od nje.
Braćo, zapitajmo se šta su oni žrtvovali radi Allaha, radi islama, radi države, a šta smo mi. Oni su žrtvovali svoje živote, a mi ne možemo radi Allaha ustati i doći u džamiju na sabah. Je li to vjera, braćo, koju su nam u amanet ostavili spomenuti? Ne, tako mi Allaha to nije ta vjera!
Braćo, ako mi ne budemo od onih koji su spremni da se žrtvuju radi Allaha i islama, onda će islam biti oduzet od nas i bit će dat nekome drugom, jer Allah dž.š. kaže: „O, vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, – pa Allah će, sigurno, umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.“ (Al-Mai’da, 54.)
Braćo! Budimo od onih koji žive i rade u skladu sa islamskim propisima i čuvajmo svoju vjeru, ne bojeći se prijekora prijekornika, obavljamo propisane namaze i čuvajmo džemat i pripremajmo se za smrt i Dan polaganja računa!
Allah dž.š. kaže: „Danas sam vam vašu vjeru usavršio i Svoju blagodat prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“ (El-Maide,3.)