On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nešto odluči, za to samo rekne: „Budi!“ – i ono bude. (El-Beqara, 117.)
Riječ „bede’e“, spomenuta u ajetu, označava stvaranje iz ničega. Osim toga, ova riječ nosi značenje stvaranja bez uzora, a ne stvaranje po ugledu na nešto već postojeće. Najveće čudo stvaranja jeste stvaranje svega postojećeg iz ničega. Ilustracije radi, razmislimo o postojećim bojama. Niko od nas ne može zamisliti, a ni izmisliti boju koju prethodno nismo vidjeli. Unatoč tome što znamo postojeće boje, ne možemo stvoriti neku novu. Međutim, Allah je stvorio sve boje kad pojam boje nije ni postojao, baš kao što ni svemir ranije nije postojao.
Ateisti tvrde da materija oduvijek postoji, da nema svoj početak i da je sve postojeće nastalo slučajno. Tako čuveni materijalistički filozof Georges Politzer kaže: „Svemir nije stvoren. Kad bi bilo tako, svemir bi trebao biti djelo Boga, koji ga je trebao stvoriti u određenom trenutku iz ničega. Da bi se mogla prihvatiti kreacionistička teorija, prije svega se mora prihvatiti postojanje trenutka kada nije postojao svemir, a potom da se nešto pojavilo iz ništavila.“
Prema tome, dokaz da materija ne postoji oduvijek je udarac ateizmu. Kada je hipoteza o stavranju i nastanku materije, dokazana, ateisti su trebali napustiti svoje vjerovanje. Ali bez obzira kakav dokaz njima donio oni opet neće vjerovati: I zar nećete vjerovati?
Određeni materijalistički orijentirani naučnici su bili primorani priznati, nakon dokazivanja Velikog praska, stvaranje.
Engleski materijalista, fizičar Lipson je na sljedeći način prihvatio teoriju Velikog praska: „Smatram da smo primorani ići dalje sa ove tačke i prihvatitit da je stvaranje jedino prihvatljivo objašnjenje. Svjestan sam da je to većini fizičara, među kojima sam i ja, odbojno, ali ako egzaktni dokazi potvrđuju jednu teoriju, onda tu teoriju ne možemo odbiti samo zato što nam se ona ne sviđa.“
David Darling Veliki prasak opisuje na sljedeći način: „Nije bilo vremena, nije bilo svemira…Nije bilo ni materije, a ni energije…Ničega nije bilo…Nije bilo ni najmanje tačke, čak ni praznine. U ovom nepostojanju se pojavilo neznatno, izuzetno malo pomjeranje…Jedan sićušni titraj…Jedno lagano talasanje, neodređeni vrtlog…Otvorio se poklopac ove kozmičke kutije i ispod su se pojavili izdanci fenomena stvaranja…“
Gerrit L. Vershuur kaže: „Teorija Velikog praska je u skladu sa činjenicom da su Svijet i svemir stvoreni, na što upućuje i vjera. To je neočekivani razultat astronomije, koji odgovara vjerskim stavovima.“
Uporedo sa Velikim praskom stvoreno je i vrijeme i materija. Inače to dvoje je međusobno povezano. Roger Penrose, sa Oxford univerziteta i Stephen Hawking su u zajedničkom projektu matematički dokazali da je vrijeme počelo nastankom svemira.
Sa aspekta temeljnih principa logike, ukoliko postoje dvije oprečne pretpostavke, onda dokaz pogrešnosti jedne od njih znači potvrdu ispravnosti druge. Činjenica je da ateistička pretpostavka da materija oduvijek postoji dokazana kao netačna, govori nam da je materija stvorena. Ovo je neporeciva istina koja je ostavlia ateiste bez argumenata. Negirati stvaranje i pored svih ovih dokaza predstvalja samo inat.
To su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat; a Naše ajete samo nepravedni osporavaju. (Al-Ankebut, 29.)