Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige,poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 12. juni 2015. gregorijanske godine, odnosno 25. ša’ban 1436. hidžretske godine.
Poslanik a.s. kaže: „Iman se sastoji od šezdeset i nekoliko dijelova, a i stid je dio imana.“ (Buharija)
Božiji Poslanik a.s. je rekao: „Iman je da vjeruješ Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove Poslanike, Sudnji Dan, i u određenje bilo dobro ili loše.“
Jedan od sastavnih dijelova imana jeste i vjerovanje da sve što se događa i zbiva je Božijom voljom i određenjem. Onaj ko porekne Božije određenje, porekao je i islam.
Postoji mnogo ajeta, hadisa i izreka prvih generacija po pitanju Božijeg određenja, pa ćemo danas ako Bog da spomenuti neke od njih:
Allah dž.š. kaže:
وَمَا تَشَاءُونَ إِلَّا أَن يَشَاءَ اللَّهُ ۚ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلِيمًا حَكِيمًا
„A vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće.“ (El-Insan, 30).
„Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, – to je Allahu, uistinu, lahko.“ (El-Hadīd, 22).
Rekao je Uzvišeni Allah u jednom hadisi-kudsiju: “Robe Moj, ti želiš jedno, Ja drugo, a uvijek se dešava onako kako Ja hoću. Pa ako se prepustiš onome što Ja hoću, pružiću ti i ono što ti hoćeš. A ako se ne pokoriš… Mojoj odredbi, namučit ćeš se sa onim što hoćeš, a ipak će biti onako kako Ja hoću!“
Poslanik a.s.rekao: “Po Allahovom naređenju ispisan je određenje svih stvorenja, pedeset hiljada godina prije nego je stvorio Zemlju i nebesa, dok je Njegov ‘Arš bio na vodi.”
Poslanik a.s. kaže: „Radite sto želite, ali biće onako kako Allah odredi.“
Velid, sin plemenitog ashaba Ubade r.a. pripovijeda sljedeće: “Posjetio sam svoga oca Ubadu koji je bio bolestan. Činilo mi da će ubrzo umrijeti, pa mu rekoh: ‘Babo moj, posavjetuj me kako misliš da je najbolje!’ On reče: ‘Pomozite mi da sjednem’, a kada su ga stavili u sjedeći položaj, reče: ‘Sinčiću moj, uistinu nećeš osjetiti slast imana niti ćeš dostići istinsku spoznaju o Uzvišenom Allahu sve dok ne budeš vjerovao da sve što se dešava, bilo dobro ili zlo, biva Allahovim određenjem.’
Ja ga upitah: ‘Babo moj, a kako da znam koje je određenje za mene dobro, a koje loše?’, a on mi odgovori: ‘Moraš znati da te ono što te mimoišlo nikako nije ni moglo zadesiti, a da te ono što te zadesilo nikako nije moglo mimoići. Sine moj, uistinu sam čuo Allahovog Poslanika a.s. kako je rekao: – Prvo što je Uzvišeni Allah stvorio bilo je pero, a zatim (mu) je rekao: Piši!, i ono napisa sve što će se desiti od tada pa do Sudnjega dana.’” Ubada r.a. još dodade: “Sine moj, ukoliko bi umro ne vjerujući u ovo (što sam ti spomenuo), ušao bi u Vatru.”
Slušajući sve ove ajete, hadise i izreke dobrih geeneracija čovjek može pomisliti: „Šta ću džabe klanjati, postiti, dijeliti sadaku i raditi druga dobra djela kada je Allah sve unaprijed odredio. Tako da ću ja u džennet ili džehennem shodno Božijoj odredbi, bez obzira koliko se ja trudio ili ne.“
Braćo, znajte da je ovo razmišljanje pogrešno. Allah dž.š. nas uči da ovako govore samo nevjernici, pa kaže: ”Mnogobošci će govoriti: ‘Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili.’ Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili. Reci: ‘Imate li kakav dokaz da nam ga iznesete?’ Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite.” (El-En’am, 148.)
Allah dž.š. braćo jeste unaprijed odredio gdje ćemo mi, ali je to odredio na osnovu svog sveznanja. Znao je On hoćemo li kada Sunce ugrije u prodavnici izabrati pivu ili neki voćni sok. Znao je On šta je nama preče film ili namaz. Znao je On kome ćemo prije doći na hator Njemu ili komšiji. Isto dragi brate što i ti znaš da će tvoje dijete između slatkog i gorkog uvijek izabrati slatko ili obrnuto.
Brate ako nisi zadovoljan svojom sudbinom jedini način da je ispraviš jeste da podigneš svoje ruke i uputiš dovu Allahu, jer Poslanik a.s. kaže: “Zaista čovjeku zbog grijeha koje čini može biti uskraćena nafaka. Sudbinu ne može spriječiti ništa drugo osim dove, dok život ne može produljiti ništa osim dobročinstva.”
Braćo bez obzira koliko se ja trudio da objasnim Božije određenje i sebi i vama, mi moramo znati da ljudski razum nije u stanju razumiti ovaj dio naše lijepe vjere. Upravo zbog toga je Allahov Poslanik a.s. je zabranio polemiku i dublje razmatranje o ovoj temi. „Jednom prilikom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao među ashabe a oni su raspravljali o određenju. To ga je toliko razljutilo da je sav pocrvenio i rekao im: ‘Šta je s vama? Zar ćete dozvoliti da jedan dio Allahove knjige opovrgavate drugim? Zbog toga su uništeni oni prije vas.'”
Također, Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu kaže: „Kada se spomene određenje, sustegnite se (od rasprave)…”
Jedan čovjekje došao Aliji, r.a., i upitao ga o određenju, na što mu on odgovori: “Mračan put, pa njime ne kreći.” On mu ponovi pitanje, na što mu Alija, r.a. reče: „Duboko more, te ga nemoj gaziti.” Čovjek ga ponovo upita, a Alija mu reče: „Tajna Allahova, te se nemoj džaba truditi spoznati je.”
Kako i mi ne bi ušli u zabludu, današnju hutbu ćemo završiti hadisom gdje Poslanik a.s. savjetuje Ibn Abbasa, pa kaže: “O mladiću! Pazi na Allahove propise i On će na tebe paziti. Pazi na Allahov hatar, On će uvijek biti uz tebe. Ako budeš išta iskao, traži samo od Allaha. Ako i od kog budeš tražio pomoć, traži je od Allaha. I dobro znaj, kada bi se cijeli svijet iskupio da ti pomogne, neće moći pomoći, izuzev onim što ti je Allah već odredio. A kada bi se sakupili da ti naude, neće ti nauditi ničim drugim, osim onim što ti je Allah propisao.”
Poslanik a.s. je molio Allaha na sljedeći način: „Allahu moj, ja sam rob Tvoj, i sin roba Tvoga, i sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci. Ja sam podložan Tebi i nadamnom se sprovode propisi Tvoji. Pravedna je za mene svaka odluka Tvoja. Zato Te molim svim Tvojim imenima, kojima si Sebe nazvao, ili ih u Svojoj Knjizi objavio, ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe, kao znanje nedokučivog, molim Te da mi Kur’an učiniš proljećem srca moga, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom briga mojih.“ AMIN!!!