Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 25. oktobar 2013. gregorijanske godine, odnosno 20. zul-hidždže 1434. hidžretske godine.
Sura Kehf (Pećina) je jedna od sura koju muslimani mnogo vole, mnogo je uče i mnogo je pamte. Zašto je to tako? Postoji braćo više razloga za to, ali mi ćemo navesti samo dva. Prvi razlog je korist koju možemo imati od ove sure kako na ovom tako i na budućem svijetu. A, drugi razlog je interesantna tematika ove sure, jer je sura sastavljena od četiri priče, priče iz kojih možemo izvući dosta pouka i poruka.
Zbog toga braćo, slušajte i primjenite, današnju hutbu u svakodnevnom životu.
Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Ko bude učio petkom poglavlje El-Kehf dat će mu se svjetlo između dva petka. “
Vjerovjesnik a.s. kaže: “Ko nauči deset prvih ajeta iz poglavlja El-Kehf bit će sačuvan od Dedžala.”
Vjerovjesnik a.s. je rekao: “Ko bude učio deset posljednjih ajeta iz sure Kehf bit će sačuvan od iskušenja Dedžala.”
El Berra je rekao: “Jedan čovjek je učio suru El Kehf dok je u kući bila njegova životinja, koja se odjednom preplašila, pa je pogledao i ugledao maglu ili oblak koji ga je bio natkrio. To je spomenu Vjerovjesniku a.s., a on mu je rekao: ‘Uči, to je smirenost koja silazi prilikom učenja Kur’ana ili koja silazi radi učenja Kur’ana.!’”
Na osnovu gore navedena četiri hadisa Bošnjaci često uče navedenu suru, nadajući se nagradi koja slijedi zbog njenog učenja. Ova sura, braćo, pomaže Bošnjaku da čvrsto ostane u vjeri u jednog Boga, kao svom jedinom putu i štiti ga od uticaja svih drugih ideja koje mu dovode u opasnost taj put.
Kako bi odbranila vjeru u jednog Boga sura iznosi četiri primjera, četiri priče:
– Priča o stanovnicima pećine, po ovome je sura i dobila ime
– Priča o vlasniku dvije bašče
– Priča o Musa i Hidru
– Priča o Zulkarnejnu.
Braćo, ova sura je objavljena kao odgovor na jedno od tri pitanja koja su Jevreji preporučili da Kurejšije upitaju Poslanika a.s. :
“Kurejšije su poslale En-Nadra ibn el-Harisa i ‘Ukbe ibn Ebi-Mu’ajta židovskim svećenicima u Medinu, rekavši im: ‘Pitajte ih o Muhammedu i opišite im njegova svojstva, jer su oni ti kojima je data knjiga i oni posjeduju ono što mi ne posjedujemo od znanja o vjerovjesnicima!’ Krenuli su njih dvojica i došli do Medine, a onda su pitali židovske svećenike o Allahovom Poslaniku, a.s., opisujući im njegovu misiju i nešto od njegova govora. Svećenici su im rekli: ‘Pitajte ga o troje, pa ako vas obavijesti o tome onda je on stvarni vjerovjesnik. U suprotnom je čovjek, lažac, pa odlučite o njemu kako hoćete. Pitajte ga o mladićima koji su u davna vremena živjeli, šta je s njima bilo, jer o njima kruži čudna priča. Pitajte ga o čovjeku koji mnogo putuje i koji je obišao i Istok i Zapad, šta je bilo s njim? I pitajte ga o duši, šta je to. Ako vas obavijesti o tome, onda je vjerovjesnik – slijedite ga!’ Vratili su se En-Nadr i ‘Ukbe Kurejšijama i obavijestili ih o onome što su im rekli židovski svećenici. Kurejšije su zatim došli i pitali Vjerovjesnika, a.s., o tome, pa im je on rekao: ‘Obavijestit ću vas sutra o onome o čemu ste me pitali’, a nije rekao ako Bog da. Otišli su od njega. Prošlo je petnaest noći, a da mu se Džibril nije pojavio sa objavom, pa su stanovnici Mekke digli uzbunu, rekavši: ‘Muhammed nam je obećao sljedećeg dana dati informaciju, a danas je petnaesti dan u kojem smo osvanuli, a on nas ne obavještava o onome o čemu smo ga pitali.’ Allahov Poslanik, a.s., rastužio se zbog zadržavanja objave, bilo mu je teško zbog onoga što govore stanovnici Mekke, a onda mu je došao Džibril od Allaha Uzvišenog sa poglavljem koje govori o stanovnicima pećine. U njemu je prigovor za njegovu tugu spram njih, obavještenje o onome o čemu su ga pitali, o mladićima i o čovjeku koji je mnogo putovao.”
Braćo, pitale su Kurejšije Poslanika o mladićima koji su živjeli u davna vremena, šta je s njima bilo!? Sura Kehf o tome govori, a tefsir te sure veli sljedeće: “Allah dž.š. nas obavještava o stanovnicima pećine da su bili mladići i da su vjerovali u svoga Gospodara. Napustili su svoj narod koji je obožavao kipove i šejtane i prinosio im žrtve. Imali su vladara nasilnika. Jednoga dana ljudi su izašli u povodu jednog njihovog praznika, a sa njima i ovi mladići zajedno sa svojim roditeljima, gledajući šta radi njihov narod čineći sedždu i prinoseći žrtve drugome, a ne Allahu. Prvi koji se odvojio od njih bio je jedan mladić koji je sjeo u hlad pod jedno stablo. Zatim mu je došao drugi, a nakon toga treći – ne znajući jedan za drugoga. Svaki od njih je krio od svojih drugova – iz bojazni od njih – ono što je osjećao, tako da nisu znali da su i drugi tako mislili sve dok jedan od njih nije rekao: – Znate, tako mi Allaha, nešto vas je izvelo iz vašeg naroda, pa neka svako od vas otkrije tu stvar. Drugi reče: – Mene što se tiče, ja sam, tako mi Allaha, vidio u čemu je moj narod i saznao sam da je to zabluda! I svaki od njih izrekao je ove riječi tako da su se složili oko jedne riječi i postali jedna ruka i iskrena braća. Potom su uzeli sebi mjesto za molitvu na kojem će se klanjati Allahu. Njihov narod je za njih saznao i prijavio njihovu aktivnost vladaru, koji ih je pozvao, pitao ih, a oni su mu odgovorili istinom i pozvali ga Allahu. Vladar se naljutio na njih i naredio da im se skine ukrašena odjeća s njih koja je bila na njima, a odražavala je ukras njihovog naroda, i zaprijetio im je sankcijama ukoliko se ne vrate u vjeru svoga naroda. Zatim im je dao vremena da analiziraju svoj postupak, kako bi se vratili. Međutim, oni su uspjeli pobjeći i skloniti svoje vjerovanje od iskušenja. Tada su pobjegli ka pećini, sklonili se u njoj, izgubivši se svome narodu iz vida, pa ih je vladar tražio, ali je Allah vijest o njima zatajio. Pošto ih je Allah uspavao, želio je da njihove oči, dok spavaju, budu otvorene, pa pomislio bi da su budni, ali oni su spavali, i Allah je njihova tijela prevrtao sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao. I Allah ih je, isto tako, probudio da bi jedni druge pitali: – Koliko ste ovdje ostali? – upita jedan od njih. – Ostali smo dan ili dio dana, odgovoriše, jer su ušli u pećinu početkom dana, a probudili se krajem dana. Allah Uzvišeni kaže: – Kao što smo ih uspavali, probudili smo ih zdravih tijela, kose i kože, a nisu izgubili ništa od stanja i likova, i to sve nakon 309 godina. Nakon njihove rasprave koliko su vremena proboravili u pećini, vratili su se onome što im je bilo važnije, a to su njihove potrebe za hranom i vodom, pa su rekli: – Pošaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim, tj. sa srebrnim novcem. Kada su se oni sklonili u pećinu ponijeli su sa sobom srebrenjake od svojih kuća za svoje potrebe. Pošto je jedan od njih otišao da kupi hranu, ušao je u grad koji nije mogao prepoznati: vidio je drugi grad i druge ljude, pa je pomislio da je poludio, a ustvari njemu nije bilo ništa, već su se ljudi promijenili iz stoljeća u stoljeće, i iz generacije u generaciju. Smatrao je da treba požuriti sa izlaskom iz ovoga grada, a onda se uputio ka čovjeku koji prodaje hranu kako bi mu platio ono što je imao kod sebe. Kada je taj čovjek vidio njegov novac, začudio se njegovom izgledu i predao ga svome susjedu, a onda su ga međusobno jedan drugom dodavali i govorili: – Ovaj je vjerovatno našao blago. Pitali su ga o njegovoj situaciji kao i o tome odakle mu novac, pa im je on rekao: – Ja sam stanovnik ovoga grada. Sinoć sam ga napustio. Smatrali su da je lud, pa su ga odveli svome vladaru koji ga je pitao o njegovom stanju o čemu ga je ovaj obavijestio, tako da je vladar ostao zbunjen u situaciji u kojoj se našao. Vladar toga mjesta zajedno sa svojim stanovništvom ustao je i krenuo do pećine do koje ih je doveo ovaj mladić pri tome im rekavši: – Dopustite mi da prije uđem i obavijestim svoje društvo koje se nalazi unutra. Ušao je u pećinu, i kako kažu, a da oni uopće nisu znali kako. Drugi kažu: – Ušli su oni koji su došli do pećine i vidjeli ih. Vladar im je selam nazvao i zagrlio ih, a sam je bio musliman – prema onome kako se navodi. Obradovali su mu se, ljubazno s njim razgovarali, pozvali ga i selam mu nazvali, a onda se vratili svojim ležajevima, pa ih je Uzvišeni usmrtio. A Allah najbolje zna!”
SLJEDEĆI PETAK AKO BOG DA NASTAVAK!!!!
وَقَالُوا الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي هَدَانَا لِهَٰذَا وَمَا كُنَّا لِنَهْتَدِيَ لَوْلَا أَنْ هَدَانَا اللَّهُ
“Reci: hvala Allahu dž.š., Koji nas je na ovo uputio, a da nas On nije uputio upućeni ne bismo bili.”