Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Husein-kapetan Gradaščević jednom je razgovarao sa osmanskim beglerbegom, pa mu ovaj reče: “Nema više Bosne, a neće biti ni Bošnjaka, Huseine… Gineš za državu koja nikad nije postojala niti će.” A kapetan odgovori: “Ima Bosne, beglerbeže i Bošnjaka u njoj! Bili su prije vas i ako Bog da, biti će i poslije vas!”
Brate, na predstojećem popisu jasno i glasno reci da si Bošnjak, islamske vjeroispovjesti i da se ponosiš što govoriš bosanskim jezikom, i tako osiguraj budućnost svojoj djeci na ovim prostorima.
Danas je 21. decembar 2012. gregorijanske godine, odnosno 08. safer 1434. hidžretske godine.
Braćo, “Zašto smo slabi i zaostali?”, pitanje je koje sebi često postavljamo. A da jesmo slabi i zaostali u to nema sumnje. Većina loših vijesti koje slušamo na medijima dolazi iz muslimanskog svijeta, bilo da se radi o niskim stopama pismenosti, izbjeglicama ili sukobima. Zemljotres koji u razvijenim zemljama ubije desetine ili eventualno stotine, u nas ubije desetine hiljada. Zašto je to tako?
Braćo, kada zapušteni bolesnik ode konačno doktoru, obično od doktora ne izlazi sa jednom dijagnozom, i iz apoteke ne nosi jedan lijek, već kesu lijekova, tako da i nama muslimanima, Bošnjacima, neće pomoći jedan lijek.
Pošto ovih dijagnoza ima puno, a mi imamo samo malo vremena danas ćemo navesti samo dvije dijagnoze i preporučiti dva lijeka, a to su:
Kaže Poslanik a.s.: “Doći će vrijeme pa će drugi narodi nasrnuti na vas kao što gladan svijet navali na posudu sa hranom. Neko od prisutnih upita: Je li to zato što će nas biti malo? Ne, odgovori Poslanik. Naprotiv, bit će vas puno, ali ćete biti kao pjena. Allah će iz grudi vaših neprijatelja ukloniti strah koji od vas imaju, a u vaša srca će ubaciti slabost. Koja je to slabost, Božiji Poslaniče, upitaše? Ljubav prema dunjaluku i prezir prema smrti”. (Ebu Davud)
Braćo, danas u svijetu ima 1,36 milijardi muslimana, ali smo zaista kao pjena gaziranog soka koja na trenutak napuni čašu, pa izgleda da će čaša preliti, a onda par trenutaka kasnije pjena se slegne, da bi ostala tek trećina ili četvrtina čaše. Tako je i sa nama, puno nas je, ali kada mjerimo naš doprinos na raznim poljima kao da nas je tri ili četiri puta manje.
Dakle, slabi smo. Zašto?
Poslanik, a. s., kaže da je to zato što volimo dunjaluk i strahujemo od smrti. Učeći Kur’an i čitajući Poslanikove hadise znamo da nas slabim nije učinila obična, prirodna ljubav prema dunjaluku i prirodni strah od smrti, već pretjerivanje u tome.
Znamo to sigurno, jer svaki namaz završavamo dovom: Rabbena atina fi ‘d-dun’ja haseneten ve fi ‘l-ahireti haseneh. Bože daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu. Voljeti, dakle, dunjaluk, lijepo auto, kuću, odjeću i slično, samo po sebi nije grijeh, pod uvjetom da smo to stekli na halal način i da smo izmirili svoje obaveze. Uostalom i Poslanik a.s. je volio dunjaluk. Ali ono što jeste grijeh, i ono što nas čini slabim jeste pretjerivanje u toj ljubavi – onda kad dunjaluk počne da posjeduje nas, a ne mi dunjaluk. Takvu ljubav nazivamo različitim imenima: ako imamo dunjaluk, pa ga ne damo kada treba zovemo to škrtost; ako ga nemamo, a žudimo za njim i u tome nemamo mjere onda to zovemo gramzivost i pohlepa. A to su osobine koje nas čine slabim.
U drugim hadisima Poslanik daje odgovor pa kaže: “… Čuvajte se pohlepe, jer je ona uništila one prije vas: učinila je pa su pokidali rodbinske veze, pa su prava i hakove jedni drugih počeli otimati; pa su se odali razvratu, pa su se počeli ubijati….”
Dakle, pohlepa nas čini slabim tako što uništava naše međuljudske odnose. Podsjetimo se samo koliko je puta međa od 20cm zavadila komšije, pa na sudu potroše više para nego što vrijedi i ta međa i ono zemlje oko nje. Koliko puta je ostavština iza babe ili mame posvađala braću i sestre da nikad iza babine smrti nisu progovorili? Koliko puta je marka ili euro unijela zavist i pakost među nas, pa smo podijelili džemate, uništili akcije isl.? Sve je to cijena pretjerane okupiranosti dunjalukom i zapostavljanja dobrih međuljudskih veza.
Jedna priča kaže da su negdje na proplanku živjela u blagodatima obilne trave i vode tri vola: bijeli-Zekonja, sivi-Sivonja i crveni-Medonja. Uživali su. No, jednog dana pojavi se medvjed iz šume i nagovori Sivonju i Medonju da izdaju Zekonju govoreći im kako će imati više hrane i vode, te obeća da ih više neće uznemiravati. I zaista, neko vrijeme nakon što je pojeo bijelog vola medvjed se nije pojavljivao. Dok nije ponovo ogladnio! Kako ni preostaloj dvojici volova nije mogao ništa ponovo je morao nagovoriti jednoga, ovaj put Sivonju, da izda medonju. I njemu je govorio da će sve sad biti njegovo, i da se više neće vraćati, itd. Časna medvjeđa riječ, govorio je! Jedno vrijeme Sivonji je bilo lijepo. Sve je bilo njegovo. Niko mu nije mutio vodu na potoku. Niko ga nije udarao repom. I tako dok medvjed nije ponovo ogladnio i došao i po njega. Kad ga je ugledao kako izlazi iz šume, Sivonja je halaleći se sam sa sobom pomislio: „Pojeden sam onaj dan kad je pojeden i Zekonja-bijeli vo”.
وَمَن يُوقَ شُحَّ نَفْسِهِ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ
“A oni koji se uščuvaju lakomosti (pohlepe), oni će, sigurno, uspjeti”.(El-Hašr, 9.)
Drugi uzrok naših slabosti Poslanik, a.s., je nazvao strahom od smrti. Zapravo, riječ je o nespremnosti na žrtvu čiji je vrhunac, svakako, spremnost da se položi život. A ta spremnost na žrtvu je izvor snage.
Amerika je danas najmoćnija zemlja. Zašto? Što nisu najmoćniji Francuzi ili Nijemci ili neko drugi?
Nedavno je sprovedeno jedno istraživanje, a jedno od pitanja je bilo: “Da li ste spremni boriti se za ono u šta vjerujete?” Tek jedna trećina Francuza i nešto više drugih Evropljana je rekla da jesu, dok je više od dvije trećine Amerikanaca dalo isti odgovor. Eto ta spremnost da se bori za ono u šta se vjeruje, da se za to živi i radi izvor su snage.
Ovdje ćemo navesti samo jedna primjer. Perzijsko carstvo je bilo jedno od najdugovječnijih u ljudskoj povijesti, a muslimani su ga uništili za par godina. Kako? Prepiska koju su, kažu, vodili komandanti perzijskih i muslimanskih snaga pred odlučujuću bitku djelimično daje odgovor. Uoči bitke posljednji veliki perzijski general Rustem šalje muslimanskom vojskovođi Sa’d ibn Ebi Vekkasu izaslanika sa porukom da se njegovi, tj. Sa’dovi, dojučerašnji čobani ne igraju sa njima, Perzijancima koji su nadživjeli i Grčku i Rim, a sa Bizantijom se uspješno bore stoljećima, jer da im se u protivnom ne piše dobro. Sa’d, r. a., mu je odgovorio vrlo kratko: “Ne znam šta ste radili s Grcima, Rimljanima i Bizantijcima, ali znam da vam ujutro dolazim sa vojskom ljudi kojima je draža smrt nego vama život”! Vrlo brzo nije više bilo spomena ni Rustemu, ni njegovoj carevini.
Njemački filozof Hegel je govorio da je razlika između slobodna čovjeka i roba u tome što je slobodan čovjek spreman umrijeti da bi bio slobodan, a rob nije.
Braćo, da li smo mi Bošnjaci muslimani spremni umrijeti za našu ideju, naš stav, našu vjeru, našu slobodu, kako bi nam bilo bolje? Bojim se da nismo. Jer mi smo jaki samo na riječima. Kada smo na nekom sijelu i pričamo spremni smo promijeniti cijeli svijet, ali kad dođe vrijeme za akciju onda se povlačimo.
Braćo, kada mi budemo gospodarili dunjalukom, a ne dunjaluk nama, i kada budemo više radili, a manje pričali tada ćemo i mi biti jaki.
Gospodaru učini nas od onih koji imaju dunjaluk i njim raspolažu na način kojim si Ti zadovoljan. Gospodaru učini nas ljudima od akcije, a ne reakcije. AMIN!!!