Prof.dr.Merim Omerhodžić je specijalista neurohirurgije i jedini certificirani stručnjak za hidžamu u BiH i šire. Hidžama je metoda puštanja krvi i liječenja, koja svoje utemeljenje ima i u sunnetu Poslanika s.a.v.s. Pročitajte koje su to blagodati hidžame, kada je preporučena, kada ju je Poslanik radio i koji je put prošla dok nije zaživjela i u BiH:
Možete li se ukratko predstaviti za naše čitatelje? Otkud to da se bavite hidžamom? Koliko imamo certificiranih stručnjaka u BiH za to?
Po vokaciji sam doktor medicine, specijalista neurohirurg. Radni vijek sam proveo na Klinici za neurohiurgiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Bio sam i asistent Medicinskog fakulteta u Sarajevo na predmetu hirurgija i ratna hirurgija. Pored toga imam širok spektar interesovanja. Jedan sam od prvih bošnjaka koji se bavi kineskom tradicionalnom medicinom. Osim akupunkture izučio sam kinesku Tuina masažu i 1990. godine dobio stipendiju na pekinškom Univerzitetu za usavršavanje ove metode. Obzirom na situaciju u našoj zemlji, tu stipendiju nisam iskoristio već sam se angažovao u pripremi za odbranu zemlje od agresije. Svo vrijeme sam kao ljekar bio sa našim borbenim jedinicana, u periodu agresije i demobilisan sam kao kapetan Armije BiH.
Kao što sam pomenuo, akupunkturu prakticiram već skoro tri decenije. To je tradicionalna kineska metoda liječenje koju je 1979 godine Svjetska zdravstvena organizacija prihvatila kao medicinsku metodu, nakon brojnih naučnih studija koje su pokazale njenu efikasnost. Radeći tradicionalnu kinesku metodu liječenja, sve vrijeme sam se pitao gdje je naša tradicionalna metoda.
Na kraju me Allah dž.š. počastio da upoznam hidžamu, izučim je, napravim Prvi evropski kongres o hidžami, počnem je raditi i postavljati njene standarde, te na adekvatan način oživim ovaj Sunnet Poslanika s.a.v.s.
Povlačeći paralelu između akupunkture i hidžame, možemo reći da obje spadaju u regulatorne mediciske metode, akupunktura je priznata od SZO nakon brojnih medicinskih studija koje su pokazala njenu djelotvornost, a naučne medicinske studije o hidžami se rade zadnjih desetak godina, a njihovi rezultati se objavljuju u medicinskoj literaturi i stručnim časopisima. Akupunkturu prema državnim zakonima mogu obavljati isključivo ljekari koji su imali dodatnu edukaciju iz ove medinske oblasti i stekli odgovarajuće certifikate. Isto bi moralo važiti i za hidžamu.
Zbog toga sam obavio dvogodišnju edukaciju iz hidžame, kolokvirao i dobio certifikat u Medicinskom centru za hidžamu u Medini, Saudijska Arabija. Na polju izučavanja hidžame sarađujem sa Fondacijom Emin Šejhu iz Sirije, gdje grupa od 15-ak ljekara specijalista različitih oblasti medicine, koji su ujedno članovi strukovnih udruženja i zapadnoevropskih zemalja, proučava hidžamu. Naime, pod pokroviteljstvom Ministra zdravstva, 2003.godine je u Siriji organizovan okrugli sto o hidžami. Alimi, odnosno učenjaci vjerskih nauka su ljekarima prenijeli tradiciju i praksu Poslanika s.a.v.s. pa od tada grupa ljekara pravi prospektivnu studiju o hidžami, bilježeći nalaze svih pacijenata prije i poslije tretmana hidžamom.
U maju 2006.godine organizovali smo 1. evropski simpozijum o hidžami. Tada se kod nas, u Evropi ali i u svijetu, jako malo znalo o hidžami.
Danas je situacija drugačija. O hidžami se priča, piše, prave se emisije. Nažalost, nisam upoznat da kod nas i u okruženju ima drugih ljekara koji posjeduju valjani certifikat za obavljanje hidžame, izdat od institucije i ustanove koja hidžamu prakticira i educira kadar.
Ovdje bih istakao jednu rečenicu koju je hafiz mr. Kenan Musić napisao u knjizi „ U susret Resulullahu“ a koju je istakao promotor knjige i sadašnji dekan ITF prof.dr. Zuhdija Hasanović. „ U današnje vrijeme postoji `groznica` brzog postizanja rezultata u svim sferama. A naš Poslanik nas uči drugačije. Moramo imati zacrtan cilj, uporno raditi na njegovom dostizanju i biti pri tome strpljivi. Stvoritelj je Poslanika pripremao 40 godina za 23 godine misije poslanstva.“
Zahvaljujući cilju da hidžamu prikažemo kao savremenu medicinsku metodu zasnovanu na Sunetu Poslanika s.a.v.s. , upornom radu na prikazivanju njenih medicinskih vrijednosti i efekata, te strpljenju i postupnosti u radu, uspjeli smo u toj nakani. O hidžami se danas naširoko govori, a sve su brojnije naučne studije o efektima hidžame koje objavljuju stručni medicinski časopisi.
Šta je hidžama i šta su njene dobrobiti po zdravlje čovjeka? Da li u nekim situacijama nije preporučljiva? Kada ju je najpreporučljivije raditi?
Hidžama je savremena medicinska metoda, zasnovana na Sunnetu Poslanika s.a.v.s. Po načinu izvođenja, to je hirurška metoda i spada u domen male hirurgije.
Po mehanizmu djelovanja hidžama spada u tzv “regulatorne” medicinske metode. Regulatorna je nazvana jer djeluje na bazični regulatorni sistem u organizmu koji je odgovoran za održavanje homeostaze, odnosno ravnoteže nebrojenih faktora. Stanje balansa, ravnoteže, odnosno homeostaze nazivamo zdravlje. Sve regulatorne metode, a prvenstveno hidžama, pomažu zdravom organizmu da očuva ravnotežu odnosno zdravlje, te se primjenjuju preventivno, sa ciljem očuvanja zdravlja kod zdravih osoba.
U slučaju kada je došlo do poremećaja zdravlja ili nastanka bolesti, regulatorne metode pomažu bazičnom regulatornom sistemu da ponovo uspostavi ravnotežu i dođe do zdravlja. Tada one djeluju kurativno, dakle liječe. (Vidi : Pischinger A., System der Graoundregulation, English -The Extracellular matrix and ground regulation: basis for a holistic biological medicine; North Atlantic Books, 2007)
Hidžamu je preporučeno raditi 17. 19. I 21. u mjesecu po lunarnom kalendaru, ukoliko je radimo prentivno. U slučajevima kada se hidžama radi kurativno, onda se radi kada postoji tegoba, neovisno o danu u mjesecu. U prilog tome govori podatak da je Poslanik s.a.v.s radio hidžamu i na Arefatu, kada ga je zaboljela glava.
Hidžama nije preporučljiva jedino u slučaju kada je osoba toliko iscrpljena starošću ili bolešću da nije u stanju voditi brigu o sebi, obzirom da u tom slučaju ne možemo očekivati da će hidžama imati efekta.
Je li postoji konkretan primjer iz Poslanikove prakse u kojem je činio i preporučio hidžamu?
Hafiz Safvet Halilović, profesor tefsira i kuranske antropologije Islamskog pedagoškog fakulteta Univerziteta u Zenici i član Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka, u jednoj rečenici je iskazao izuzetnan značaj hidžame: ” Poslanik s.a.v.s. je sa Miradža ljudima donio dvoje : namaz i hidžamu “.
Kao ljekar mogu samo dodati: Koliki je značaj namaza za dušu, toliki je značaj hidžame za tijelo.
Prof. Hfz. Halilović izdvaja hadise koji su potrvrda navedenome:
Prenosi Et-Tirmizi u Sunenu ( tom IV, str. 391, hadis br. 2.052) od Ibn Mes’uda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazivao da je, u noći kada se desio Isra i Mi’radž, ne bi naišao na skupinu meleka a da mu oni nisu rekli da naredi svome Ummetu hidžamu!
Ibn Madže prenosi u svome Sunenu od Enesa ibn Malika da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ‘Nisam prošao pored skupine meleke u Noći Israa a da mi oni nisu rekli: ‘Muhammede, naredi svome Ummetu da radi hidžamu!’”
Prenosi Muslim u svome Sahihu od Enesa ibn Malika da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najbolje čime se liječite je hidžama. Hidžama je njauspješniji ljek!”
Prenosi El-Buhari u svome Sahihu, s nekoliko predajnih lanaca, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uradio hidžamu u ihramu a uz to je i postio.
Prenosi Ebu Davud u Sunenu od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, s.v.v.s. rekao: “Ko uradi hidžamu 17., 19. ili 21. dana u (hidžretskom) mjesecu – to će mu biti lijek za svaku bolest.”
Da li hidžama ima utemeljenje samo u muslimanskoj praksi?
Historičar medicine dr Henry Sigerist obazire se na činjenicu da se lokalno puštanje krvi javljalo od postanka čovjeke i to u svim kulturama: drevnoj Kini, Indiji, Japanu, Sjevernoj i Južnoj Americi, Egiptu, antičkoj Grčkoj i Rimu, Perziji itd. “Niti jedna civilizacija ne može se pohvaliti da je ova metoda od nje potekla. Obzirom da je puštanje krvi kao metoda liječenja bila univerzalno prisutna u svim civilizacijama i kulturama tokom ljudskog postojanja, ona je morala biti izvedena iz instiktivnih radnji. Na brzi i nagli razvoj ove metode vjerovatno je uticalo posmatranje njenih povoljnih efekata” .
(Vidi Henry Sigerist, A History of Medicine: Primitive and Archaic Medicine (vol. I), New York: Oxford Univ. Press, 1967. )
U južnoslavenskim prostorima se hidžama koristila u svim vjersko-kulturnim tradicijama. Kupice se spominju u knjizi “Kućevni lekar ili Najvažnija uputstva za negovanje zdravlja i lečenje sviju bolesti” koje je kako navodi “Prema prilikama u kojima Srpski narod živi i po najnovijim medicinskim delima i svome višegodišnjem iskustvu sastavio Dr N. Sremac praktični lekar”, a koja je izdana u Srbiji 1880 g. ( Vidi: 1. N. Sremac, Kućevni lekar ili Najvažnija uputstva za negovanje zdravlja i lečenje sviju bolesti, Pančevo, knjižare braće Jovanović,1885.)
U katoličkom vjerskom krugu spominje se barbiranje – metoda koju su izvodili berberi, i koja je od davnina poznata i preporučivana. Primjera radi, sv. Hildegarda, jedna od rijetkih žena polimata, pisala je djela iz oblasti teologije, medicine i botanike, a preporučivala je barbiranje kao metodu čišćenja organizma i liječenja brojnih tegoba. (Vidi: Samostanska medicina : Snagom sv. Hildegarde / Agnes Baum, Isabella Peinsold-Klammer ; [prijevod s njemačkoga Gabriela Banić], Zagreb, Večernjakova knjiga, 2005. (str. 67.- 68.)
Koliko je trebalo da se ova metoda približi Bosancima i Hercegovcima? Kakva je potražnja danas?
Prije deset godina, kada sam počeo raditi hidžamu, o njoj se malo znalo ne samo kod nas već i u svijetu. Danas se svuda govori o hidžami. O njoj znaju i pričaju ljudi na pijaci ali i u medicinskim krugovima. Veliki je broj ljekara, univerzitetskih profesora raznih profila, vrhunskih sportista, umjetnika, koji redovno dolaze i preporučuju drugima hidžamu. Na hidžamu dolaze ljudi svih konfesija iz zemlje i iz regiona. Česti su turisti iz drugih zemalja, sa svih kontinenata, koji su boravak u Bosni i Hercegovini iskoristili da urade i hidžamu. Na to sam jako ponosan. Trebalo je deceniju da se hidžama prikaže kao savremena medicinska metoda zasnovana na tradiciji i Sunnetu Poslanika s.a.v.s. i kao metoda koja ima izvanredno djelovanje na ljudski organizam.
Sve što je novo u medicini dočeka se s nepovjerenjem, osobito ako je vezano za vjersku tradiciju. Najbolji način da se neka metoda prikaže kao efikasna su naučni dokazi. Zbog toga smo počeli sa naučnim simpozijumom o hidžami i došli dotle da se o njoj govori na svim mjestima. Za svo proteklo vrijeme, nigdje nisam reklamirao hidžamu. Sunnetu Poslanika s.a.v.s. ne treba medijska reklama. S druge strane ljudi su zasićeni reklama o „izvanrednim metodama“ koje su najčešće reklamni trik. U pisanim medijima smo objavljivali članke i intervjue. Sve domaće televizijske kuće su pravile emisije o hidžami, neke od tih emisija se mogu naći i na internetu. (Vidi:https://www.youtube.com/watch?v=KlLQx8VpImo ) Napravili smo internet stranicu o hidžami, pa zainteresovani mogu naći sve relevantne podatke o ovoj metodi. (Detaljnije na www.zdravstvo.com/hidzama/ ).
Isticali smo medicinska objašnjenja djelovanja hidžame, te naše i svjetske naučne rezultate ispitivanja djelovanja ove metode. Predavanja o hidžami su organizovana u Sarajevu, Tuzli, Bihaću, S. Mostu, Velikoj Kladuši. Na poziv naših džemata u Švajcarskoj je u pet gradova organizovano predavanje o hidžami. Isto tako u Berlinu i Kaselu u Njemačkoj, Podgorici i Rožaju u Crnoj Gori. Pozvani smo da predavanja održimo u Srbiji, Sloveniji, Austriji…
Prošle godine sam na poziv mladih entuzijasta učestvovao na Sajmu halal privrede i prikazao ovu medicinsku metodu. Obzirom da se pojavila velika šarolikost u tumačenju i praktikovanju hidžame, sada ulažem napore da se ova metoda standardizira.
Ukratko, nakon decenije kako se hidžama kao medicinska metoda oživjela i prakticira, populacija kod nas i u svijetu je informisana o njenom značaju i efikesnosti. Upornošću i postepenim naučnim prikazivanjem uspjeli smo hidžami obezbijediti mjesto koje joj pripada.
Sljedeći korak je objavljivanje rezultata naučnih studija koje smo do sada proveli. Svi naši pacijenti su upisani u kompjutersku bazu podataka, te se rezultati tretmana mogu kvantificirati i objaviti u medicinskim časopisima. Insistiranje na standardizaciji ove metode i naučni prikaz njenjog djelovanja omogučiće dalju ekspanziju hidžame.
Bili ste organizator prvog Evropskog simpozija o hidžami? Kakvi su zaključci tog simpozija? Kako promovisati ovu granu medicine u evropskim uvjetima, koja ponekad i nije blagonaklona prema muslimanima?
Prvi evropski simpozijum o hidžami je održan 5. I 6. maja 2006 godine u Sarajevu. Cilj je bio da se na naučnoj osnovi prikaže hidžama. Sa pozicije vjerskih nauka govorili su najmjerodavniji alimi: Šef katedre za hadis i šef Katedre za tefsir Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, uvaženi Prof.dr. Zuhdija Hasanović i Prof.dr. Džemaludin Latić. Oni su prikazali hidžamu u praksi i Sunnetu Božijeg Poslanika Muhameda s.a.v.s. (Vidi: Hasanović Z. Hidžama i njeno mjesto u Sunetu Božijeg Poslanika s.a.v.s, Prvi evropski simpozijum o hidžami, 2006, Sarajevo, Dostupno od maja 2007. na http://www.zdravstvo.com/alternativna/hidzama/hadisihidzama.pdf )
S druge strane naučnici koji se bave biomedicinskim naukama su prikazali neke od mehanizama djelovanja hidžame. Istakao bih Prof.dr. Ljubu Ristovskog, profesora biofizike Farmaceutskog fakulteta u Beogradu, koji je održao izvanredno predavanje o biofizici hidžame. Prof.dr. Jasminka Đelilović-Vranić, profesor neurologije Medicinskog fakulteta u Sarajevu je govorila o glavoboljama i teorijskoj osnovi djelovanja hidžame na glavobolje.
Zaključci Simpozijuma su bili: da je hidžama ukorjenjena u Sunnetu i praksi poslanika s.a.v.s. da ju je on radio i naređivao drugima da rade. S druge strane, hidžama je savremena medicinska metoda koja djeluje preventivno, spriječavajući obolijevanja kod zdravih i kurativno, pomažući oboljelom organizmu da povrati zdravlje.
Ovi zaključci su bili platforma sa koje sam počeo raditi. Nakon simpozijuma nikada nisam ulazio u diskuksije sa ljudima koji su imali suprotna mišljenja. Onima koji su tvrdili da hidžama nije dobra, preporučio bih da na sljedećem simpozijumu objave svoj naučni rad o tome, da ga pred naučnom javnosti odbrane i da pokušaju opovrgnuti zaključke Prvog evropskog simpozijuma u hidžami.
Mišljenja sam da je najbolji način promoviranja hidžame ovaj koji smo prešli. Primjera radi naš Poslanik s.a.v.s. je radio hidžamu kada je imao glavobolju. Učestalost glavobolja u današnjoj populaciji, njen mehanizam nastanka i način kako razumijemo da hidžama djeluje u liječenju glavobolja, teoretski je na Simpozijumu obradila profesorica neurologije sarajevskog Medicinskog fakulteta i aktuelni šef Klinike za neurologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Naime, danas se glavoboljama bave neurolozi, te je uvažena profesorica Đelilović-Vranić najmjerodavnija da objasni ove teoretske predpostavke. Na taj način smo počeli raditi, počevši od tradicije Poslanika s.a.v.s. zajedno sa naučnim objašnjenjem mehanizma nastanka. Svim pacijentima u proteklom desetogodišnjem periodu rada, kojima smo radili hidžamu uzimali smo podatke o učestalosti glavobolja, dužini trajanja i intenzitetu bola. Rezultati na 130 pacijenata sa teškim i dugotrajnim glavoboljama, od kojih je najveći broj migrenoznih, su pokazali da hidžama znatno smanjuje ili potpuno uklanja bol i to u periodu praćenja od 3 mjeseca do 2 godine. To je naučna verifikacija djelovanja neke metode. Navedeni rezultati su impozantni, treba još da budu statistički obrađeni i objavljeni u referentnom medicinskom časopisu. To je put od tradicije do savremene nauke.
Deklarativno Zapadni svijet nema ništa protiv muslimana. U praksi se, istina često ne gleda blagonaklono prema muslimanima. Zapad primijenjuje isključivo medicinu kao vještinu zasnovanu na naučnim činjenicama. Po savremenoj definiciji medicina je vještina očuvanja zdravlja, ranog prepoznavanja i liječenja oboljenja i spriječavanja posljedica obolijevanja. Sve metode i lijekovi, bilo da su tradicionalni ili tek pronađeni moraju proći naučne studije čiji rezultati moraju pokazati njihovu blagotvornost i dejstvo. Tako se kineska tradicionalna medicina pokazala djelotvornom u 50 simptoma i oboljenja, nakon što su to pokazale studije u 11 velikih i mnogo malih medicinskih centara. Studije su rađene na velikom broju pacijenata pa je Svjetska zdravstvena organizacija 1979. godine prihvatila akupunkturu kao medicinsku metodu. Slično se desilo i prije desetak godina sa hirudoterapijom – liječenjem medicinskim pihavicama. Naravno da se ove metode, koje se milenijumima primijenjuju, moraju obaviti po savremenim uzusima – jednokratnost instrumenata i pribora, te uz mjere asepse i antisepse.
Navedeno vrijedi i za hidžamu. Niko ne prenebregava činjenice koje su objavljene u medicinskim časopisima o djelotvornosti hidžame. Rezultate pilot studije koju je prije nekoliko godina objavila grupa ljekara Ibn Sina univerziteta u Teheranu o smanjenju ukupnog i „lošeg holesterola“ nakon hidžame; studije egipatskih ljekara objavljenih u reumatološkom žurnalu 2005 godine o subjektivnom poboljšanju stanja pacijenata sa reumatskim oboljenjima kao i o objektivnom poboljšanju njihovih nalaza; rezultati prospektivne studije sirijskih ljekara itd. su naučne činjenice. Na nama je da dalje dajemo naučne činjenice koji su dokazi o vrijednosti hidžame u prevenciji oboljenja kao i njihovom liječenju. Čim se ispitivanjem obuhvati dovoljan broj pacijenata, koji predstavlja statistički značajan uzorok, to će postati naučna činjenica koju niko neće željeti, niti moći pobiti.
S druge strane, u zapadnim zemljama su se pojavile osobe koje su počele raditi hidžamu a nemaju niti osnovnog medicinskog obrazovanja. Zakonski okviri ne dozvoljavaju takav rad, obzirom na opasnosti po zdravlje populacije, koje iz takvog nadriljekarstva proizilazi. Dakle kada se hidžama definira i standardizira njen postupak, biće prihvaćena od svih.
Naš prvi farz je „Ikre“ – uči čitaj, proučavaj u ime Gospodara … Kao sljedbenici Poslanika i nosioci Poslanice , Časnog Kurana moramo učiti, izučavati i proučavati, biti nosioci svjetla nauke i naučne činjenice kao otkrivanje već postojećih Allahovih zakona prezentirati današnjem svijetu,
Da li ova metoda različito utiče na muškarce i žene i koja je donja dobna granica?
Generalno, hidžamu rade i muškarci i žene, obzirom da obolijevaju i jedni i drugi. U vrijeme Poslanika s.a.v.s. preporuka je bila da muškarci rade hidžamu redovno, od polne zrelosti, dok je preporuka ženama bila da je rade nakon menopauze, obzirom da se do tada žene čiste menstrualnim odljevom. Nažalost, u današnje vrijeme, kad ne živimo ni slično načinu života ljudi od prije 1400 godina, menstrualni ciklus ženama više nije dovoljan mehanizam za čišćenje od toksina i biološkog i hemijskog otpada koji se skuplja i stvara u organizmu.
Po pitanju donje dobne granice, napomenućemo još jednom da je preporuka za preventivnu hidžamu, da se radi od šerijatskog punoljetstva, odnosno polne zrelosti, ali ukoliko postoji indikacija (oboljenje), hidžama se može radi i kod znatno mlađe djece.
(photo:aura.ba)