Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 02. januar 2015. gregorijanske godine, odnosno 11. rebiul-evvel 1436. hidžretske godine.
Braćo, sutra je 12. rebiul-evvel. Sutra je dan kada je rođen najbolji Božiji rob koji je ikada hodao i koji će ikada hodati zemaljskom kuglom. Sutra je rođendan Poslanika Muhammeda a.s. Tim povodom i današnja hutba bit će posvećena Muhammedu a.s.
Braćo, o Allahovom poslaniku Muhammedu a.s. napisano je hiljade i hiljade knjiga. O njemu su pisali kako muslimani tako i nemuslimani. Ali bez obzira što se o njemu toliko pisalo i toliko govorilo u prošlosti, i dan danas se isto to radi. I opet kad god nešto pročitamo ili čujemo o Muhammedu a.s. mi se iznova divimo i čudimo njegovom karakteru, životu i djelu.
Mnogi se pitaju: Kako je Muhammed a.s. uspio da od ljudi koji su bili barbari, nomadi, od ljudi koji su živjeli divljački, napraviti za samo nekoliko godina ljude koji će biti uzor u imanu i bogobojaznosti?
Jedan kršaćanski pisac kaže: “Muhammed je uspio za vrlo kratak vremenski period da napravi takvu moralnu, duševnu i društvenu revoluciju, što nikome u historiji nije pošlo za rukom.”
Mnogi od nas i danas pokušavaju da naprave nešto slično ovome, ali ne ide. Ne ide u tolikoj mjeri da ne možemo na pravi put da uputimo čak ni vlastito dijete, a kamoli nekog drugog. A zašto je to tako?
Zbog toga draga braćo što mi danas pokušavamo svoje dijete lijepo odgojiti na osnovu savjeta šejh Googla, ili po savjetima nekih pedagoga, koji ni sebe nisu mogli nasavjetovati, a kamoli nekog drugog. A ni na kraj pameti nam nije da zavirimo u život Poslanika Muhammeda a.s. koji je jedini i pravi uzor u svemu, pa tako i u odgoju.
Zbog toga draga braćo u nastvaku hutbe poslušajte neke odgojne metode koje je primjenjivao Muhammed a.s. i primjenite ih na svojoj djeci, prijateljima, poznanicima, pa ćete vidjeti uspjeha.
Braćo. Poslanik a.s. kada bi sa nekim razgovarao toliko bi mu se posvetio i obratio pažnju na njega da bi sagovornik stekao dojam da mu je on najdraža osoba. A da je ovo tačno pokazuje nam sljedeći hadis gdje Amr ibn As r.a. kaže:
“Kada bi Allahov Poslanik a.s. razgovarao, onda bi se licem okrenuo prema onome s kim razgovara i posvetio mu pažnju – makar to bio i najlošiji čovjek. Na taj način on je pridobijao srca tih ljudi. Tako se jednom okrenuo licem prema meni i govorio mi da sam pomislio da sam najbolji čovjek. Ja ga upitah: “Poslaniče ko je bolji, ja ili Ebu Bekr?” “Ebu Bekr” odgovorio on. Ja opet upitah” Poslaniče ko je bolji, ja ili Omer?” “Omer” odgovorio on. Ja ponovo upitah: “Poslaniče ko je bolji, ja ili Osman?” “Osman” odgovorio on. Kada mi je to rekao i potvrdio, poželio sam da ga to nisam ni pitao.”
Pogledajte braćo ovaj slučaj, a onda sjetimo sebe i svog odnosa prema drugim, prema svojoj djeci i onda će nam biti potpuno jasno zašto mi ne uspjevamo na polju odgoja i podučavanja.
Kako bi još bolje razumjeli rečeno poslušajte jednu priču.
Vraćajući se sa posla otac ugleda svog šestogodišnjeg sina koji je stajao pred ulaznim vratima, a kad su se pozdravili sin ga upita:
– Baba smijem li da te nešto pitam?
– Da, svakako, kaži… – reče otac.
– Babo, koliko ti zarađuješ za jedan sat?
– A, što to tebe zanima? – skoro ljutito reče otac.
– Samo želim da znam, molim te odgovori mi!
Konačno mu je otac rekao da zarađuje 50 dolara na sat. Čuvši to mališan je tužno oborio glavu, ali je skupio hrabrosti, pogledao oca i upitao ga:
– Baba , molim te možeš li da mi pozajmiš 25 dolara?
Otac, sada vidno ljut poče da viče da ako je to bio razlog da ga čeka pred vratima, treba da se srami. Ti da traži pare za svoje dječije gluposti, kao da ja naporno radim svaki dan za dječije ludorije i igračke… Natjerao je sina pravo u sobu i rekao mu da razmisli malo o svom sebičnom ponašanju. Dječak je tiho, bez riječi otišao u sobu, dok je otac nastavio ljuto da komentariše i da se čudi na ponašanje današnje djece.
Nakon određenog vremena shvativši da je pretjerao popeo se u dječiju sobu i sada već posramljen pitao:
– Spavaš li sine?
– Ne baba, budan sam… – odgovori dječak.
– Izvini, možda sam bio prestrog prema tebi. Za što konkretno ti trebaju tih 25 dolara? Ma, nije važno, evo ti uzmi! – i dade pare djetetu.
– Veliko ti hvala baba!
Zadovoljan, mališan je rukom izvukao drugo klupče zgužvanih novčanica ispod pernice. Sada se otac još više naljutio s obzirom da je tražio od njega pare, a ima više nego što je za tako malo dijete potrebno.
– Ne, nisam imao dovoljno baba! – branio se sin. – Tek sada imam tačno 50 dolara. Mogu li da kupim jedan sat tvog vremena, tata? Ako može, molim te da sutra dođeš sat ranije, želim da jednom večeramo zajedno!
Šta je uradio otac – pretpostavite sami. Sami sebi završite priču onako kako mislite da treba da se završi ali ne zaboravite:
Ako sutra umremo, firma ili ljudi za koje radimo lako će nas zamijeniti. Međutim, porodica i prijatelji koji su ostali iza nas – njima ćemo nedostajati do kraja života!
Jedna od Poslanikovih metoda u područavanju i odgajanju ljudi bila je i ta da ljude nikada nije prozivao poimenice, mada je vrlo često znao o kome se radi. Njegov način pristupanju određenom problemu ili prekrašaju koji je počinjen, bio je da bi se on popeo na minberu i obrato se na sljedeći način: „Ima ljudi koji postupaju tako i tako“ ili „Šta misle oni koji tako i tako rade“ Na taj način bi Poslanik liječio određeni problem, a da nikoga ne osramoti.
Zbog toga ću i ja iskoristiti ovu minberu kako bi ukazao na određene ljude, i određeni problem, a oni neka se pronađu, i neka isprave problem.
Kada sam tek došao u ovaj džemat prilazili su mi neki ljudi i govorili kako bi se u našoj džamiji trebala održavati halka predavanja i učenja Kur’ana, pa sam ih ja poslušao, i evo već dvije godine držim halku Kur’ana i godinu i pol halku sedmičnog predavanja, ali ono što je žalosno tih ljudi nema.
Takođe prilazili su mi određeni ljudi koji su govorili da treba uvesti noćni namaz, jer je to sunnet. Pa sam ih poslušao i evo već godinu i pol svaki mjesec mi u ovoj džamiji hvala Bogu imamo noćni namaz, ali ono što je žalosno tih ljudi koji su isto predlagali nikada nema na tom noćnom namazu.
Takođe kada sam tek došao u ovaj džemat dobio sam od nekih ljudi kritiku,a vjerovatno je istu dobio efendija prije mene, kao i sve druge efendije širom Bosne kako je džamija zaključana, a trebala bi biti otključana kako bi mogli klanjati kada god požele. Pa eto nakon dužeg vreman prihvatih i ovu kritiku, i ostavi džamiju otvorenu 24 sata. Ali gle čuda! Ti koji su kritikovali nema ih da dođu klanjati nafile, nema ih čak ni da dođu da klanjaju farz namaze. Očito ih je minula želja za klanjanjem, učenjem Kur’ana, slušanjem predavanja, pa ih nema. Ili ono što je možda još gore isti ti su od samog početka samo željeli da unosu nered, pa kada su vidjeli da im ne uspjeva okanili se svega.
Ooo vi, koji ste se prepoznali u ovim riječimo, demantujte ovu moju kritiku tako što ćete doći na sljedeći namaz, kako dnevni tako i noćni. Dematujte moju kritiku tako što ćete doći na naredno učenje Kur’ana i naredno predavanje.
Braćo, Poslanik je imao još mnogo odgojnih metoda, ali radi kratkoće vremena ja ću sa ovim završiti, pa ćemo ako Bog da sljedeći petak nastaviti.
Allahu naš ti nam se smiluj i pomozi nam u slijeđenju Muhammeda a.s. AMIN!!!