Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 18. juli. 2014. gregorijanske godine, odnosno 21. ramazan 1435. hidžretske godine.
Braćo, Allah dž. š. je od ljudi odabrao Muhammeda a.s., od knjiga je odabrao Kur’an, od gradova je odabrao Mekku, a od mjeseci je odabrao ramazan. Ramazan je, braćo, kao život. Tek što je došao, i tek što smo počeli uživati u njemu, dolazi njegov kraj. Dolazi vrijeme kada se pripremamo za njegov ispraćaj.
Onaj ko ga je iskoristio on će za bajram imati i čemu da se raduje, jer će za bajram dobiti svoju nagradu koju je zaradio, radeći tokom ovog mjeseca ono sa čime je Allah zadovoljan, a kloneći se onoga sa čime Allah nije zadovoljan. Ali onaj ko ga nije iskoristio trebao bi da plače, da tuguje, više nego za bilo čim na svijetu, jer je propustio jednu veliku Božiju blagodat.
Ali kod nas u Bosni kao i u svemu drugom sve je naopako. Pa umjesto da se najviše bajramu raduju oni koji su se trudili tokom mjeseca ramazana, kod nas je suprotno, najviše se raduju oni nepokorni Allahovi robovi. Oni, čim čuju da je došao bajram toliko se počnu radovati, da u sjeni ostave radovanje onih koji su bili pokorni.
Sada sebe i vas pitam čemu se to oni raduju? Da li se raduju što su propustili jednu od najvećih Božijih blagodati ili se raduju zato što se svi taj dan raduju, pa eto da i oni malo proteferiče? Vjerovatno za njih vrijedi ona narodna: „Vidjela žaba da se konji potkivaju, pa i ona digla noge.“ U čemu je razlika kod njih između prvog dana ševvala i posljednjeg dana ramazana? Jedina razlika kod velikog broja, ne svih, je ta što su posljednji dan ramazana bili trijezni, a prvi dan ševvala mortus pijani. Da ovo nije žalosno bilo bi smiješno.
Ali draga braćo nije samo žalost kod ovih „bajramaša“, postoji žalost i kod pojedinaca koji su bili pokorni Allahovi robovi u vrijeme ramazana. Žalost zbog činjenice što su oni sebi umislili da sa završetkom ramazana, završava se i njihova pokornost prema Allahu dž.š. Pa ćemo tako često vidjeti ljude koji su bili u toku ramazana redovni na namazima u džamiji, da ih nema više nikako do sljedećeg ramazana, ili od džume do džume. Takođe često možemo vijdeti i one koji u toku mjeseca ramazana nisu popili ni kap alkohola, da poslije ramazana hodaju u zagrljaju sa „bambućom“. Zar ovo draga braćo nije žalosno?
Ovakve osobe najviše liče kravi koja da 20 litara mlijeka i onda se hiti i prospe svo to mlijeko. Ili djetetu koje je iz matematike najbolje ima sve petice, ali iz ostalih 11 predmeta sve jedinice. Pa može li to dijete na osnovu jedne petice proći u sljedeći razred? Naravno da ne. E tako isto draga braćo i čovjek koji je za svoju pokornost u vrijeme ramazana zardio čistu peticu, ali u ostalim mjesecima dobiva sve jedinice, vjerovatno ne može zaraditi džennet, a Allah opet najbolje zna.
Poslanik a.s je rekao: Doći će vrijeme kada će se Allah obožavati samo u mjesecu ramazanu. Čini mi se braćo da je takvo vrijeme došlo. Stara ulema je davno rekla: „Budi pokorni Allahov rob, a nemoj biti samo ‘ramazandžija’“.
Kako ovo braćo postići? Kako postići da budemo dobri tokom cijeli godine isto kao što smo bili dobro i u toku mjeseca ramazana? Znajmo da ovo možemo postići samo sa dubokom sviješću da je Allah isti tokom cijele godine. Nema braćo dva Allaha. Jedan ramazanski, a drugi izvan ramazanski. On je jedan, jedini. Zbog toga draga braćo obožavajmo Allaha isto i u ramazanu i izvan ramazana.
Braćo, kada je Allah stvorio džennet i džehennem poslao je Džibrila da vidi džennet. Pa kada ga je vidio on je ostao fasciniran njegovom ljepotom i rekao: „Gospodaru pa ovdje će svi.“ A kada je vidio džehennem rekao je:“Gospodaru ovdje niko neće.“ Ali onda mu je Allah pokazao kako je put do dženneta trnovit, posut krvlju, suzama, trudom, radom, pokornošću, a onda mu je pokazao put za džehennem koji je bio čist, posut strašću, teferičima, zabavama i uživanjem. Tada je Džibril za džennet rekao: „Gospodaru pa ovdje niko neće,“ a za džehennem je rekao:“Gospodaru ovdje će svi.“
Ovo braćo isto kao da se odnosilo na nas. Nas koji često znamo početi raditi neki hajr i dobar posao, ali onda iz neobjašnjivih razloga posustanemo i odustanemo od istog. Zbog toga je nama potrebna jedna osobina koja se zove ustrajnost-istikamet, i ako steknemo tu osobinu velike su nam šanse da ćemo biti od onih koji su društvu poslanika i dobrih ljudi.
Allah dž. š. kaže: „Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa ustraju – dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se i radujte se džennetu koji vam je obećan!’” (Fussilet, 30.)
Koliko je ustrajnost bitna dovoljno nam govori podatak da svaki dan u svakom namazu i to po nekoliko puta učimo ajet: IHDINE SSIRATAL MUSTEKIM. Uputi nas na pravi put. Uputi nas na put istrajnosti.
Braćo, znajte da džennet pripada smo onom čovjeku koji kaže moj Gospodar je Allah i ustraje u tome potvrđujući to svojim namazom, postom, zekatom i drugim dobrim djelima.
Kod nas u Bosni se često mogu čuti sljedeće fraze: “Ja ne klnjam al’ sam vjeruj bolji od pola onih ljudi što idu u džamiju.” “Ja sam dobar u duši, a to što ne postim to je manje bitno.” “Kad vidim ko sve ide u džamiju nema šanse da odem i ja.”
A isti ti ‘pametnjakovići’ kada je ovodunjalučki posao u pitanju neće da kažu: “Kada vidim ko sve ide na posao, nema šanse da odem i ja. Dok oni idu ja neću” Ili zašto ti isti ne odu šefu pa mu kažu: “Znaš šta šefe? Daj ti meni platu, onako džabe, da je ne radim, jer sam ja dobar u duši.”
Braćo, ovakvi ljudi su licemjeri. Oni lažu sami sebe, pa pokušavaju da slažu i druge ljude i Allaha, ali im to neće uspjeti, jer Allaha niko ne može prevariti.
Prenosi se od Sufjana Ibn Abdullaha Es-Sekafija, da je rekao: “Allahov Poslaniče, reci mi nešto o islamu, da nakon toga ne moram više nikoga pitati!” Reče: “Reci, vjerujem u Allaha i potom ustraj u tome!”(Muslim)
Braćo, imajmo na umu da Allah dž.š. najviše voli ono djelo na kome mi ustrajemo pa makar ono bilo i malo. Allah dž.š. više voli da svaki dan proučiš po jednu stranicu Kur’ana, nego da jedan dan proučiš 50 stranica, a narednih 30 dana apsolutno zaboraviš na Kur’an. Allah dž. š. voli da sveko jutro ustaneš i klanjaš dva rekata sabahskog farza, nego da klanjaš kada dođe Lejletul Kadr milion nafila. Možda će neko reći nemam kad, posao, žena, djeca. Svako onaj ko to kaže znajte da laže. Te osobe su licemjeri. Jer dva rekata traju dvije- tri minute, a ispijanje kahve prije polaska na posao traje minutama i minutama. Ali mi smo lijeni i nepokorni, samo to nećemo da priznamo. Imamo vremena za kahvu, za utakmicu, za filmove, i za sve drugo, a nemamo vremena za Allaha, a kada dođe prpa onda kažemo: “Pomozi Bože.” Pa kad si junak zašto i tada u prpi kažeš Bože pomozi. Budi hrabar kao što si i do sada bio, pa reci ne treba meni Bog, neuzubillah, ni sada. Ali prpa uvijek na videlo iznese kukavičluk i laž kod tih licemjera.
Zbog toga draga braćo kada se završi ovaj ramazan, ako poslije njega nastavimo sa istim onim grijesima kao i prije njega, onda je potrebno da se zapitamo šta smo to mi radili u ramazanu.
Draga braćo, iskorstimo ovih još nekoliko ramazanskih dana u pokornosti Allahu kako bi naša bajramska plata bila što bolja, a oni koji do sada nisu ništa zaradili red bi bio da barem iskorste ove posljednje dane kako bi i oni imali bajramsku platu, i opravdano bajramsko radovanje.
Molim Allaha da ukabuli naše ibadete i da nas učini ustrajnim u njima, kako u ramazanu tako i izvan ramazana.