Piše: Mirza Poljaković
Sva hvala i zahvala pripada Allahu dz.s. salavat i selam posljednjem Bozijem poslaniku Muhammedu s.a.v.s.. Draga braco danas se navrsava 19 godina od stavicnog srpskog zlocina nad Bosnjacima. Jedna od karakteristika neprijatelja islama je neprekidna borba protiv muslimana , kao stos toji u suri el-bekare:
‘…Oni ce se neorestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vase, ako budu mogli. A oni medju vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru, njihova djela bit ce ponistena i na ovom i na onom svijetu i oni ce stanovnici dzehennema biti, i u njemu ce vjecno ostati.’ (Sura Bekare, 217)
Agresija na Bosnu i zlocin nad Bosnjacima su plod dugogodisnjih zlocinackih planova kovanih u Beogradu i Zagrebu. Termin agresija predstavlja jedan od kljucnih termina kojim se desifruje krvava historija BiH u posljednjih deset godina. Genocid nad bosnjacima na pragu 21. stoljeca u medunarodno priznatoj, azatim ostavljenoj BiH, u periodu od 1992-1995, je jedan u nizu od pokusaja htvatskog i srpskog agresora da ociste Bosnu od Bosnjaka. Oni su u ime velikosprskih i velikohrvatskih ciljeva, pocinili nezapamcene zlocine nad onima koji su za njih Muslimani. Bosnjacka tragedija su to vrijeme se dogadjala na ocigled cijeloga svijeta i to Bosnjaci ne smioju zaboraviti, jer je zaborav jedan od najbezdusnijih neprijatelja pogotovo malih naroda. Bosnjaci su samo zato sto su muslimani, bili predmetom nevidenog genocida koji je imao za cilj njohovo biolosko istrebljenje, kao i zatiranje njihovih: vjerskih,kulturnih, i svih drugih obiljezja.
Protjerivanje, ubijanje, mučenje, silovanje, pljačkanje, su bili samo neki od oblika dirigirane genocidne politike, spram Bošnjaka. Sve to nije mogla da čuje i vidi gluha i ćorava Evropa. Koja se tješila da je humanitarna pomoć, koju šalje potpuno amnestira bez obzira što se u toj pomoći nerijetko moglo naći i onoga bez čega su Bošnjaci mogli da opstanu. Od aprila 1992. do jula 1995. trajala je agonija uništenja Bošnjaka, njih oko 60.000, na prostoru Srebrenice, Žepe i Goražda, mjestima koja su nakon herojskih podviga i za neprijatelje neočekivanog otpora, u periodu 1992-1993 proglašena zaštićenim zonama Ujedinjenih nacija, te su od tog momenta obavezu čuvanja tog prostora nakon razoružavanja Bošnjaka preuzele snage UN-a. Zadaću koja im je povjerena, snage UN-a nisu ispunile i iste su bez ikakve dvojbe saučesnici u nezapamćenom zločinu. Srebrenica i Žepa su okupirane od strane Jugoslovensko-Srpskih zločinačkih jedinica i to na oči čitavog svijeta, koji je to sve nijemo posmatrao, ne pokušavajući da bilo šta učini osim da bez žrtava evakuiše vlastite snage, a jadni li su čuvari oni kojima su najvažnijnjihove glave. Da li je to bila uvertira za već primpremljeni mirovni sporazum, po kojem je prethodno trebalo očistiti enklave od Bošnjaka, kako bi Dejtonska RS, kao vještačka tvorevina činila jednu cjelinu? Samo u Srebrenici je za 7 dana ubijeno i odvedeno 10.748 ljudi a ostatak Bošnjačkog stanovništva je protjeran. Sva imovina je opljačkana ili uništena. Velikosrpski agresor je tada u Srebrenici pobio hiljade muškaraca i zatrpao tijela ubijenih u masovne grobnice. Na stotine Bošnjaka su srpski zločinci, žive zakopali, a muškarce, žene i dječake su sakatili i klali. Punoljetni muškarci i muška djeca starija od 11 godina su odvođeni u okolna mjesta, pod direktnom komandom zločinaca Ratka Mladića i Radoslava Krstića i bivali su ubijani. Djecu su zločinci ubijali na oči njihovih majki, a dede i nene su prisiljavali da jedu džigerice svojih ubijenih unuka. Zločinci su jednoj ženi odveli starijeg sina, a zatim su iz očevih ruku istrgli trogodišnjeg sina, zaklali ga a potom prisilili majku da pije dječiju krv. Silovali su žene, djevojke i djevojčice, a jednu djevojku je silovalo 15 četnika na očigled prisutnih. Nigdje sprski zločin nijbio tako brutalan kao u Srebrenici i Žepi, zonama koje su bile pod nadzorom Holandskih i Ukrajinskih snaga UN-a, mada su Bošnjaci Prijedora preživjeli sličnu tragediju na početku agresije na BiH. U isto vrijeme, četničke horde su svim silama pokušavale okupirati i slobodne teritorije Goražda, što im hvala Allahu dž.š nije pošlo za rukom, uz hrabri i herojski otpor boraca Armije Republike Bih, a i u Goraždu su snage UN-a na sramnu predaju zaštićene zone. Srpske snage su u Srebrenici granatirale mjesta gdje je bila najveća koncentracija civila, upotrebljavajući i zabranjeno hemijsko oružje. Samo u Potočarima je ubijeno preko 1500 ljudi na očigled snaga UN-a. To je još samo dodatni argument da je etničko čišćenje Bošnjaka Srebrenice dobro isplanirano, perfektno dirigirano i provedeno na očigled cijelog bezdušnog svijeta, ili pod super vizijom UN snaga. Protjerano je 30.000 ljudi, u glavnom žena i djece. Zašto je Holandski bataljon predao Srbima 293 sposobna muškarca, kojima se poslije toga gubi svaki trag? Zašto su snage UN-a, dale zločincu Mladiću 30.000 litara goriva za prijevoz zločinaca? Zašto su se radovali Holandski vojnici, po dolasku u Zagrebačku bazu Pleso kada nisu ispunili svoju zadaću. Kao da su bili zadovoljni činjenicom što su ostali živi, ali samo oni? A šta je to bilo sa 10.748 Bošnjaka? Jesu li i oni pripadali ljudskom rodu, i jesu li i oni imali možda familije, roditelje, žene, djecu i rođake? Znaju li oni koji su odgovorni za tragediju Bošnjaka u Srebrenici i Žepi, da je na stotine bošnjačkih porodica trajno ostala bez muških potomaka i da se time gase cijele familije? Znaju li oni da stotine srebreničkih jetima nikada više neće moći da zovu babu, brata, dajdžu, tetka, bratića, sestrića, amidžića, dajdžića? Znaju li da stotine majki noćima sanjaju svoje sinove koji su ubijeni samo zato što su Bošnjaci? Bošnjaci ne smiju počiniti zločin prema sebi, a zločin prema sebi je zaboraviti da je za samo 7 dana ubijeno i nestalo 10.748 Bošnjaka zaštićene zone Srebrenica. Od ukupnog broja ubijenih i nestalih Srebreničara, mlađih od 18 godina je 485. Braćo i sestre! Genocid nad Bošnjacima u Srebrenici i Žepi je najveći u Evropi, poslije drugog Svjetskog rata, i on simbolizira ukupno stradanje Bošnjaka u protekloj agresiji. Neprijatelji BiH i Bošnjaka nikada ne odustaju od svojih zločinačkih ciljeva i njihove kame su uvijek dovoljo oštre da bi prerezale svaki Bošnjački vrat. Zločin je njihovo genetsko naslijeđe kojim se hvale, jer kako oni tvrde: “Oni štite Evropu od islama! A Evropa je po ko zna koji put pala na ispitu.” Bošnjače! Čuvaj se! Pamti! Ne halali! Budi pripravan i budan da se zlo ne ponovi. Gospodaru moj primi šehadet šehid, ne iskušaj nas nasiljem nevjernika, učvrsti nas na putu na islama, oprosti nam grijehe i budi nam milostiv na obecanom Sudnjem danu!