Propisi vezanja ruku u namazu

Pitanje mjesta i načina stavljanja ruku prilikom stajanja (kijama) u namazu jedno je od klasičnih fikhskih pitanja u kojima postoji razilaženje među priznatim pravnim školama (mezhebima). Islamski učenjaci su jedinstveni u stavu da je vezanje ruku u namazu sunnet, a ne farz, te da različiti stavovi mezheba predstavljaju legitimnu i argumentovanu praksu prenesenu od ashaba i tabiina.

Stav i argumentacija hanefijskog mezheba

U hanefijskoj pravnoj školi propis vezanja ruku jasno je definisan kroz predaje i fikhsku metodologiju. Muškarci vežu ruke ispod pupka, dok žene stavljaju ruke na prsa bez obuhvatanja zglobova, jer takav položaj pruža bolju pokrivenost i skromnost. Muškarac unutrašnji dio desnog dlana položi na nadlanicu lijeve šake, pri čemu palcem i malim prstom obuhvati zglob lijeve ruke, dok tri srednja prsta ispruži duž podlaktice. Neki od argumenata hanefijskog mezheba za ovu praksu su:

  • Predaja koju bilježe Ebu Davud i imam Ahmed od Alije ibn Ebi Taliba: „Od sunneta u namazu jeste stavljanje šake na šaku ispod pupka.“
  • Bilježe se vjerodostojne predaje od istaknutih učenjaka rane generacije, poput Ibrahima En-Nehaija i Ebu Midžleza, koji su potvrđivali vezanje ruku ispod pupka, a koje glase:

Od Haddžadža ibn Hassana se prenosi: „Upitao sam Ebu Midžleza: ‘Kako da postavim (ruke)?’ On je odgovorio: ‘Postavit ćeš unutrašnju stranu (dlan) svoje desne šake na vanjsku stranu (nadlanicu) svoje lijeve šake i stavit ćeš ih ispod pupka.’“

Dok se od Ibrahima (En-Nehaija) prenosi da je rekao: „Stavit će svoju desnu ruku preko lijeve u namazu ispod pupka.“

  • Klasični hanefijski pravnici, poput Alauddina El-Kasanija u djelu Bedā’i‘u-s-Sanā’i‘, navode da je držanje ruku ispod pupka položaj koji prirodno izražava najveću poniznost roba pred Uzvišenim Vladarem.

Zvanični stav hanefijskog mezheba jeste da se nakon uspravljanja s rukua ruke spuštaju niz tijelo (irsal) i ne vežu ponovo, jer je to kratko, prelazno stajanje u kojem nema učenja Kur’ana.

Stavovi ostalih mezheba (ukratko)

Kako ne bi došlo do zabune kada vidimo da neko drugačije veže ruke, iznijet ćemo i stavove ostalih mezheba, ali ukratko, bez iznošenja argumenata:

  • Šafijski mezheb: Sunnet je staviti ruke ispod prsa, a iznad pupka, blago nagnute ulijevo prema srcu. Oslanjaju se na hadis Vaila ibn Hudžra u kojem se navodi da je Poslanik, a. s., stavljao desnu ruku na lijevu prema prsima.
  • Hanbelijski mezheb: Zvanični stav škole je vezanje ruku ispod pupka (kao kod hanefija), dok druga predaja od imama Ahmeda navodi položaj iznad pupka, a ispod prsa. Nakon rukua, klanjač ima slobodu izbora hoće li ruke vezati ili pustiti niz tijelo.
  • Malikijski mezheb: Glavni i najpoznatiji stav škole u djelu El-Mudevvene jeste puštanje ruku niz tijelo u farz-namazima, dok druga predaja od imama Malika preporučuje vezanje ruku iznad pupka.

Mi muslimani Bosne i Hercegovine smo većinom sljedbenici hanefijskog mezheba i tako se trebamo i ponašati, ali ako vidimo da neko primjenjuje i stav drugog mezheba, ne smijemo reći da je to neispravno.

Zbog čega je vezanje ruku visoko, do samih lakata, neutemeljeno?

U našim džematima možemo vidjeti veoma čudnu pojavu, a to je da pojedini klanjači u namazu desnom rukom obuhvate lijevu ruku skroz do samog lakta, držeći se čvrsto za lakat ili pregib ruke. Ovakva praksa nema utemeljenje u sunnetu iz sljedećih razloga:

  • U vjerodostojnim predajama precizno se navodi da je Poslanik, a. s., „stavio svoju desnu ruku na nadlanicu lijeve šake, na zglob i podlakticu“. Nigdje se u opisima namaza ne spominje obuhvatanje samog lakta (mirfek).
  • Značenje izraza „podlaktica“ (zirā‘) u hadisu gdje se spominje stavljanje desne ruke na lijevu podlakticu islamski učenjaci i komentatori hadisa (poput Ibn Hadžera El-Askallanija) pojašnjavaju tako da podlaktica počinje odmah iza zgloba šake. Kada se dlan položi na šaku i zglob, prsti prirodno prelaze na podlakticu, čime je hadis u potpunosti primijenjen bez potrebe za pomjeranjem ruke prema laktu.
  • Nijedan od četiri priznata mezheba u opisu načina vezanja ruku ne spominje držanje za lakat, već se isključivo propisuje polaganje dlana na šaku ili obuhvatanje ručnog zgloba.

Različite pozicije ruku na kijamu (ispod pupka, iznad pupka ili puštanje niz tijelo) plod su bogatstva islamske pravne tradicije i sve imaju svoje utemeljenje u praksi prvih generacija. Vjernik treba obavljati namaz smireno, slijedeći propisanu formu svog mezheba, uz izbjegavanje neprirodnih i neutemeljenih formi poput stezanja samih lakata.