Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.v.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve dobre Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 19. juni 2026. gregorijanske godine, odnosno 04. muharrem 1448. hidžretske godine.
U prošli ponedjeljak sa zalaskom Sunca završila se 1447. hidžretska godina, a nastupila nova 1448. hidžretska godina.
Kada se osvrnemo na godinu koja je iza nas, možemo kazati da je u našem džematu, u našoj zajednici, bilo mnogo lijepih događaja zbog kojih trebamo biti zahvalni Allahu i ponosni. Bilo je trenutaka zajedničke radosti, uspjeha i aktivnosti koje su pokazale da naš džemat, naša zajednica, ima snagu, volju i ljude koji žele dobro.
Ali isto tako, bilo je i stvari koje su nas rastužile. Pojava i postupaka zbog kojih se trebamo zamisliti. Na neke stvari nismo mogli uticati, jer one pripadaju Allahovoj odredbi i Njegovoj mudrosti. Ali postoje stvari koje su posljedica naših postupaka, naših riječi i naših međusobnih odnosa. Na tome moramo raditi kako se iste greške ne bi ponavljale u budućnosti.
A upravo nam hidžra govori kako se stanje može popraviti.
Jer hidžra nije bila cilj sama po sebi. Poslanik, s.a.v.s., nije učinio hidžru samo da bi promijenio mjesto boravka. Hidžra je bila put od jednog stanja prema boljem stanju, od slabosti prema snazi, od podijeljenosti prema zajedništvu.
Zato pogledajmo šta je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uradio nakon dolaska u Medinu.
Prvo što je uradio bila je izgradnja džamije.
Džamija je bila temelj nove zajednice. Ona nije bila samo mjesto gdje se klanja namaz, nego mjesto gdje se ljudi okupljaju, odgajaju, savjetuju i međusobno povezuju.
Hvala Allahu, mi u našem džematu imamo džamiju na koju možemo biti ponosni. Ona nije samo građevina od kamena i betona. Ona je srce našeg džemata. Ali naš zadatak ne smije biti završen njenom izgradnjom, jer džamija ne živi samo od svojih zidova, nego od ljudi koji u njoj klanjaju, uče, odgajaju se i druže se. Zato trebamo nastaviti raditi na tome da ona bude što više mjesto ibadeta, susreta, odgoja i zajedništva.
Druga velika stvar koju je uradio Poslanik, s.a.v.s., je bilo bratimljenje među muslimanima, muhadžirima i ensarijama.
Kada su muhadžiri došli u Medinu, Poslanik, s.a.v.s., bratimio njih sa ensarijama. To nije bilo samo formalno povezivanje imena, nego stvarno bratstvo.
Pa tako Allah opisuje to bratstvo, te ensarije riječima:
وَالَّذِينَ تَبَوَّءُوا الدَّارَ وَالْإِيمَانَ مِن قَبْلِهِمْ يُحِبُّونَ مَنْ هَاجَرَ إِلَيْهِمْ وَلَا يَجِدُونَ فِي صُدُورِهِمْ حَاجَةً مِّمَّا أُوتُوا وَيُؤْثِرُونَ عَلَىٰ أَنفُسِهِمْ وَلَوْ كَانَ بِهِمْ خَصَاصَةٌ ۚ وَمَن يُوقَ شُحَّ نَفْسِهِ فَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ
“A oni koji su prije njih Medinu nastanili i vjeru prihvatili, oni vole one koji im doseljavaju, i u grudima svojim nikakvu zavist, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se sačuvaju gramzivosti i tvrdičluka, oni će sigurno uspjeti.“ (El-Hašr, 9.)
Kakva je to bila zajednica! Čovjek je dijelio svoju kuću, svoju imovinu, svoju sofru i svoj život sa svojim bratom muslimanom, kojeg je tek upoznao.
A pogledajmo nas danas!
Brat sa bratom ne govori? Rođak sa rođakom prekine rodbinski odnos? Komšija sa komšijom godinama nosi teret ljutnje? I to često zbog stvari koje su male i prolazne: zbog međe, zbog hrastića, zbog sujete i inata, riječi izgovorene u ljutnji, nesporazuma ili tvrdoglavosti.
Braćo, kuća u kojoj se braća svađaju može imati lijepu fasadu, ali u njoj nema hajra i bereketa. Tako je i sa džematom zajednicom. Možemo imati lijepu džamiju, uređene objekte i uspješne projekte, ali ako među nama nema ljubavi, povjerenja i poštovanja, onda sve ovo gore gubi smisao, jer nedostaje ono najvažnije, ljubav i zajednisštvo.
Istinski uspješan džemat nije onaj gdje se samo vide prelijepe građevine, nego onaj gdje se vide ljudi koji jedni drugima žele dobro.
Treća velika stvar koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uradio nakon hidžre bila je uspostavljanje reda, zakona i snažnih institucija.
Poslanik, s.a.v.s., nije gradio samo pojedince, nego i zajednicu. Cilj tih institucija bio je da među ljudima vlada red i pravda, da svako zna svoja prava i obaveze i da se život zajednice ne zasniva na samovolji pojedinaca.
Zato je važno da čuvamo i podržavamo naše institucije: naš džemat, mjesnu zajednicu, sportski klub, kulturno-umjetničko društvo, aktiv vakifa, aktiv žena i sve druge institucije koje okupljaju ljude i rade za opće dobro.
Jaka institucija nije samo zgrada ili pečat. Jaka institucija su odgovorni ljudi koji joj vjeruju, podržavaju je i dio svog vremena, znanja i truda stavljaju u službu zajednice. Tamo gdje postoje jake institucije, postoji red, povjerenje i sigurnija budućnost za sve.
Braćo, u vremenu hidžre nisu postojali samo muhadžiri i ensarije. Postojali su i oni koji su se predstavljali kao dio zajednice, ali su svojim djelima nanosili štetu, to su bili munafici.
I danas među ljudima postoje različiti pristupi.
Muhadžiri među nama su oni koji ne prihvataju trenutno stanje kao nešto normalno. Oni uvijek žele promjenu nabolje. Oni imaju hrabrosti ukazati na problem, ali sa željom da se problem riješi.
Ensarije među nama su oni koji pomažu svaki hajr. Oni podržavaju dobar projekat, pomognu dobru akciju, daju svoj doprinos i raduju se uspjehu zajednice kao vlastitom uspjehu.
A osobine munafikluka su kada čovjek samo kritikuje, ogovara, unosi nepovjerenje i raduje se kada nešto ne uspije. Takav odnos ne gradi ni zajednicu, ni pojedinca, nego ih slabi.
Zato, braćo, neka nam ova hidžretska godina bude godina našeg ličnog popravljanja. Budimo oni koji popravljaju, a ne oni koji ruše. Budimo muhadžiri koji uvijek teže boljem i ensarije koji pomažu dobro.
Ne dozvolimo da zbog sitnica izgubimo velike stvari. Ne dozvolimo da nam ono što je prolazno uništi ono što je trajno.
Do nas je, jer Allah, dž.š., kaže: ” Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“ (Er-Ra’d, 11.)
Molimo Allaha da učvrsti naše bratstvo, popravi naše međusobne odnose, podari bereket našim porodicama i našem džematu. Gospodaru naš, oprosti nam naše grijehe, primi naša dobra djela i učini da nova hidžretska godina bude bolja od prethodne. Amin.