Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 24. novembar 2023. gregorijanske godine, odnosno 11. džumadel ula 1445. hidžretske godine.
Poznati francuski filozof, Denis Didro, živio je skoro cio svoj život u siromaštvu, ali se sve to promijnilo 1765. godine. Kad je Didro imao 52. godine, ćerka mu se trebala vjenčati, ali on nije mogao priuštiti miraz. Uprkos nedostatku bogatstva, Didroovo ime bilo je poznato po tome što je jedan od osnivača i pisaca Enciklopedije, jedne od najopsežnijih enciklopedija tog vremena. Kad je Katarina Velika, carica Rusije, čula za Didrove finansijske probleme, a inače je uživala u njegovoj enciklopediji, ponudila mu je da kupi njegovu biblioteku za 1.000 funti, što je otprilike 150.000 dolara danas. Odjednom je Didro imao novca za trošenje. Ne samo da je imao novca da plati vjenčanje, već je nabavio i skupocjeni ogrtač za sebe. Didrov skupocjeni ogrtač bio je predivan. U stvari, bio je toliko lijep da je odmah primijetio kako ogrtač nije bio u skladu sa ostalim stvarima koje je posjedovao. Po Didrovim riječima, između ogrtača i ostale imovine ,,nije više bilo koordinacije, jedinstva, ljepote“. Filozof je ubrzo osjetio nagon da kupi neke nove stvari koje će biti u skladu sa ljepotom njegovog ogrtača. Zamijenio je svoj stari ćilim novim, napravljenim u Damaskusu. Svoj dom je ukrasio predivnim skulpturama i boljim kuhinjskim stolom. Kupio je novo ogledalo, a staru stolicu je zamijenio kožnom. Poput domina koje padaju, jedna kupovina je vodila drugoj, druga trećoj i tako dalje.
Danas se ovakvo ponašanje tj. težnja kupovanja jedne stvari za drugom, zove Didrov efekt, i ovo u ekonomskom smislu nije nimalo dobro za pojedinca. Ali ako ovaj Didrov efekt primijenimo na izgradnju lijepih navika onda on može biti itekako pozitivan.
Došao jedan čovjek Poslaniku Muhammedu, a. s. i rekao: “O Allahov poslaniče, ja imam mnogo loših navika. Koju od njih najprije da ostavim?” Poslanik reče: “Prvo ostavi laž, i uvijek govori istinu.” Čovjek je obećao da će tako učiniti i otišao je kući. Kad je pala noć, čovjek se spremao da ode u krađu. Ali prije nego što je izišao iz kuće, na trenutak se sjetio obećanja koje je dao Poslaniku: „Ako me sutra Poslanik upita gdje sam bio, šta ću reći? Hoću li reći da sam išao krasti? Ne, ja to ne mogu. Ali ne mogu ni lagati. Ako kažem istinu, svako će me mrziti i zvati će me lopovom, a ja ću biti kažnjen i za krađu.” Tako je čovjek odlučio da ne krade te noći, i ostavio je ovu lošu naviku. Sljedećeg dana poželio je da pije vino, ali kad se spremao da to učini pomisli: “Šta ću kazati Poslaniku ako me upita šta sam radio tokom dana? Ne mogu slagati, a ako kažem istinu ljudi će me mrziti zato što muslimanu nije dozvoljeno da pije vino.” I on je tako odustao od namjere da pije vino. I tako, kad god bi ovom čovjeku naumpalo da učini nešto loše, on bi se sjetio svoga obećanja da će uvijek govoriti istinu. Jednu po jednu, on je napustio sve svoje loše navike.
Draga braćo, svi mi, bez obzira na titulu ili profesiju koju nosimo, imamo na pretek loših navika koje bi trebali mijenjati. Sve ih ne možemo promijeniti odjednom, kao što nije mogao ni ovaj čovjek koji došao Poslaniku a.s. Ali ako krenemo mijenjati jednu po jednu onda ćemo, ako imalo u sebi imamo stida, a stid je dio imana kaže Poslanik a.s., nakon izvjesnog vremena uvidjeti da smo praveći te sitne korake napravili velike rezultate.
Kako bi sve ovo pojasnio navest ću primjer: Postoje ljudi koji imaju izuzetno puno para, ali ne idu na hadž zbog toga što im šejtan došaptava: „Gdje ćeš bolan ti takav na hadž? Hoćeš pivu, a išo bi na hadž, ne ide to tako. Hoćeš opsovati, a išo bi na hadž, ne ide to tako.“ I tako šejtan non stop iznosi ljudima njihove loše navike kako bi ih odvratio od nečeg dobrog; od namaza, od džamije, od Kur’ana, od hadža itd.
Zbog toga veoma je bitno da čovjek napravi prvi korak, ka dobru: da dođe u džamiju, da počne učiti sufaru, da odluči otići na hadž, da nađe sebi prijatelja vjernika, da počne postiti….jer kad učini ovaj prvi korak onda će ga biti sramota, kao i Didra, i ovog ashaba, da radi stvari koje je do sada radio. Bit će ga stid da ide u džamiju, a psovka mu ne izlazi iz usta. Bit će ga stid da bude hadžija, a piva u ruci. Bit će ga stid da posti, a od harama se hrani. Bit će ga stid da radi grijeh u prisustvu prijatelja vjernika.
Allah dž.š. kaže:
إِنَّ الْحَسَنَاتِ يُذْهِبْنَ السَّيِّئَاتِ ۚ ذَٰلِكَ ذِكْرَىٰ لِلذَّاكِرِينَ
„Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.“ (Hud, 115.)
Allahu, uputi nas na pravi put. Amin!!!