Od ashaba r.a. prenesene su različite forme tekbiti tešrika. Svaki učenjak je na osnovu svoga idžtihada odabrao neku od formi. Hanefijski pravnici odabrali su formu koja se prenosi od Alije i Ibn Mes’uda r.a., a glasi: ALLAHU EKBER ALLAHU EKBER, LA ILAHE ILLALLAHU VALLAHU EKBER, ALLLAHU EKBER VE LILLAHIL HAMD.
Prema mišljenju pravnika hanefijskog mezheba učenje tekbiri tešrika je vadžib, drugostepena dužnost. Iako su ga neki hanefijski pravnici okarakterisali kao sunnetun madije, ustaljena praksa. Ali dali su pojašnjenje koje se odnosi na vadžib rekavši: ustaljena praksa koju su učenjaci prenijeli i složili se oko njene primjene, jer vadžib potpada pod naziv sunet, zato što je sunnet ustvari pohvalan put i lijepo postupanje, a to je ujedno i karakrestika svakog vadžiba. Dokaz da je učenje tekbiri tešrika vadžib jeste Allahov dž.š. govor: „ i Allaha spominjite u danima određenim“ (El- Beqara, 203.), i ajet: „…i da bi Allahovo ime spominjali i danima poznatim zato što ih je opskrbio životinjama domaćim.“ (Hadždž 28.). Naredba u prvom ajetu jeste spominjanje i veličanje Allaha u određenim danima, a to su dani tešrika, a u drugom je veličanje i spominjanje vezano za opskrbu domaćim životinjama a to su zaklane životinje, a one se žrtvuju 10. dan zul-hidždžeta i sljedeća dva dana, a opšta naredba iziskuje obavezu. Dodatno tome Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Nema dana koji su veličanstveniji kod Allaha i Njemu draži od ovih dana, pa ih ispunite tekbirom, tehlilom i tespihom.“ (Ahmed)
Postoji razilažanje oko vremena otpočinjanj s učenjem tekbiri tešrika, kao i oko vremena prestanka s njegovim učenjem. Razilaženje je rezultat neslaganja i samih ashaba r.a.
Omer, Alija, Ibn Mes’ud i Aiša r.a. otpočinjali su učenje 9. zul hidždžeta, dan Arefata, i to poslije sabah namaza. Ovu praksu prihvatili su pravnici hanefijskog mezheba. Kada je u pitanju okončanje Ebu Hanife je prihvatio praksu ibn Mes’uda da se s učenjem prestaje 10. dana i to nakon ikindija namaza. Alija je praktikovao učenje tekbiri tešrika do zadnjeg dana tešrika (13. zul hiddždže) do poslije ikindije namaza, tako da se tekbiri tešrik uči nakon 23 i namaza. Ovu praksu prihvatili su Ebu Jusuf i Muhammed, što je i prihvaćeno mišljenje kao zvaničan stav hanefijskog mezheba.
Tekbiri tešrik se uči odmah nakon farz namaza i to prije bilo kakve radnje koja u potpunosti poništava namasku zabranu[1]-početni tekbir. Na osnovu toga ako se odmah nakon predaje selama na farzu glasno nasmije, namjerno ili nenamjerno progovori, izađe iz mesdžida, ili izađe iz safova ako se klanja na otvorenom prostoru neće učiti tekbiri tešrik, jer se on uči odmah nakon farza i mora se poštovati namaski hurmet-početni tekbir, a nabrojane radnje poništavaju važenje početnog tekbira, pa samim tim poništavaju i tekbiri tešrik. Ako bi okrenuo lice od kible, a ne izađe iz mesdžida ili ne izađe iz safova, ako se klanja na otvorenom učiće tekbiri tešrik, jer još nije poništen hurmet farza zato što nije poništeno važenje početnog tekbira. Muktedije će učiti tekbiri tešrik ukoliko imam zaboravi učenje tekbira.
Učenje tekbira obavezno je muškarcima koji su umno zdravi i koji nisu putnici, koji žive u gradu nakon obavljanja farz namaza u džematu. Ovo je mišljenje Ebu Hanife. Znači učenje tekbira, shodno ovom mišljenju nije obavezno ženama, djeci, umnim bolesnicima, putnicima, stanovnicima sela u kojima se ne obavlja džuma, onome ko klanja namaz koji nije farz i onom ko sam klanja farz namaz. Ebu Jusuf i Muhamed smatraju da je učenje tekbiri tešrika obavezno svakom onom ko klanja farz na bilo koji način u džematu ili sam i u bilo kojem mjestu. Ovo mišljenje je prihvaćeno kod hanefijskih pravnika. Neki pravnici iz drugih mezheba smatraju da se tekbiri tešrik može učiti i nakon suneta i nafila. Hanefijski pravnici svoj stav podupiru time da Alija i ibn Mes’ud nisu učili tekbire poslije dobrovoljnih namaza, a od drugih ashaba se ne prenosi drukčija praksa, pa je to kao konsenzus, i jer je glasno učenje tekbira novotarija, osim u situaciji kada za to postoji konkretan dokaz, a konkretan dokaz postoji samo za učenje tekbira poslije farzova. Prema učenjacima hanefijskog mezheba tekbiri tešrik se ne uči ni nakon vitr namaza, zato što je vitr namaz nafila prema mišljenju Ebu Jusufa i Muhameda, a prema Ebu Hanifi zato što se vitr ne klanja u džematu u ovim danima i zato što vitr nama nije farz nego vadžib, obrazloženje za to je da je glasno učenje tekbira novotarija, osim ako za to ne postoji konkretan tekstualni dokaz ili konsenzus, a oni za glasno učenje tekbiri tešrika postoje samo nakon farzova. Upravo zbog ovog obrazloženja kod hanefijskih pravnika tekbiri tešrik se ne uči ni nakon klanjanja bilo kojeg od dva bajrama-nisu farz, dok se poslije džumuanskog farza uči jer je ona farz kao i podne namaz. Musafir je obavezan učiti tekbir ukoliko neki od farzova obavlja za imamom koji nije musafir.Ukoliko se izostavi namaz izvan dana kada se uči tekbiri tešrik, pa se naklanjava u ovim danima, ili se izostavi u tim danima, a naklanjava se izvan tih dana, ili se izostavi u ovim danima, pa se naklanjava u ovim danima sljedeće godine, ili se naklanjava iste godine, da li se u tim situacijama nadoknađuje i tekbiri tešrik?
Ukoliko je namaz izostavljen izvan ovih dana, a naklanjava se u ovim danima neće se učiti tekbir nakon nakljanjanog farza, jer se naklanjava onako kako se izostavilo. Ukoliko je izostavljen u ovim danima, a naklanjava se izvan njih i u toj situaciji se neće učiti tekbir tešrik, jer je glasno učenje tekbira u osnovi novotarija, osim u situaciji kada za to postoji šerijatski dokaz, a on postoji samo za obavljanje farzova u ovim danima, ali ne i za naklanjavanje tako da glasno učenje tekbira ostaje u okvrima novotarije. Ako je namaz izostavljen u ovim danima, pa se naklanjava iduće godine u danima tešrika tekbir se ne uči zbog navedenog objašnjenja. Tekbire će učiti ako je namaz izostavljen i naklanjava se u tim danima iste godine.
[1] Hurmet namaza ili važenje početnog tekbira nije još prekinuto jer se može učiniti sehvi sedžda, ako se sjetimo da smo napravili propust i ako smo predali selam, a nismo izašli iz mesdžida. Sljedeće nabrojane radnje prekidaju tu mogućnost.