Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je rekao: „Kazao je Allahov Poslanik a.s.: ‘Od lijepog islama čovjeka je ostavljanje onoga što ga se ne tiče.‘“
Krajnji cilj islama jeste da čovjeka okiti lijepim ahlakom (ponašanjem) i osigura mu sreću na dunjaluku i ahiretu.
Na ovom svijetu lijep ahlak donosi sigurnost, a na drugom je uzrok spasa. Lijep ahlak donosi mir i spokoj zajednici. Osoba koja je nosioc lijepog ahlaka je omiljena kako kod Allaha i Poslanika a.s., tako i kod ljudi.
Kao što smo spomenuli na početku komentaru prvog hadisa, postoje temeljni hadisi u vezi islamskih propisa, a to su: „Djela se vrednuju prema namjerama…“, „Halal je jasan, a haram je jasan…“, „Vjera je savjet…“, „Ko uradi djelo koje nije od nas takvo je odbačeno“, tako postoje i hadisi koji su osnova po pitanju ahlaka, a to su: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti“, „Ne srdi se“, „Neće niko od vas vjerovati sve dok ne bude želio svom bratu ono što želi sebi“ i ovaj hadis o kojem govorimo.
Da li postoji islam koji je lijep i islam koji nije lijep ?
Naravno da ne postoji islam koji nije lijep, nego postoji musliman koji nije dobar.
Musliman u svakom trenutku i na svakom mjestu treba da vodi računa o svom ponašanju, jer svaki musliman je na neki način predstavnik vjere islama i muslimana. Tako da dobro treba paziti da ne uradi nešto što bi osramotilo islam i muslimane. Trebamo se ponašati tako da onaj ko nas posmatra sa strane da on u nama vidi ljepotu islama.
Kada bi vam sada neko došao i upitao vas šta mi je najvažnije u vjeri šta biste mu rekli?
Vjerovatno: klanjaj, posti itd. Kada su Poslaniku a.s. postavili ovo pitanje on je rakao: “Neka ti tvoj jezik stalno bude vlažan od spominjanja Allaha.”
Onaj ko je zauzet mislima o Allahu, on nema kad razmišljati o Abdullahu (Allahovom robu).
U ovom hadisu Poslanik a.s. nam ukazuje na problem današnjice, a to je da se čovjek bavi onim što ga se ne tiče. Da je to zaista tako dovoljno je da pogledamo naše komentare na društvenim mrežama i vidjet ćemo da se bavimo rješavanjem svjetske politike, a nismo riješili problem kanala i septičkih u svojoj avliji. Psujemo političarima kako ništa ne rade, a ispred naše avlije smeće pobacano i nećemo da pokupimo. Optužujemo one na pozicijama za korupciju, mito, a isto još od malena učimo svoju djecu.
Kratko rečeno, mi smo danas pobrkali prioritete, zaokupljeni smo tuđim mahanama i problemima, a ne rješavnmo svoje kojih na pretek ima.
Primjer muslimana trebao bi da bude kao primjer bolesnika. Bolesnik koji je na postelji, on se samo brine o sebi i svom stanju i izlječenju, on nema vremena razmišljati o drugima. Tako isto i musliman on bi trebao biti zaokupljen mahanama svoje duše, a ne mahanama drugih osoba.
Zato kaže Hasan El Basri: „Od znakova da se Allah okrenuo od roba (da Ga ne zanima i da brine o njemu i sl.) je da ga zabavi s onim što ga se ne tiče.“
Negdje sam pročitao da je neko rekao: „Veliki umovi raspravljaju o idejama. Srednji umovi raspravljaju o događajima. Sitni umovi raspravljaju o ljudima.“
Potrudimo se da budemo barem ovi srednji umovi, ako ne možemo biti veliki.
Riječi: “ono što ga se ne tiče” općeg su karaktera i odnose se na ostavljanje apsolutno svega što se čovjeka ne tiče, bez obzira da li to bilo haram, pokuđeno ili sumnjivo, da li ga se to dotiče putem srca, riječi ili ostalih organa.
U “ono što se čovjeka ne tiče” spada:
- Razmišljanje i loše pomisli od kojih nema koristi. Vjernik se neće prepustiti lošim mislima o haramu ili nečemu što mu ne dolikuje, nego će nastojati da razmišlja o onome što mu koristi.
- Čuvanje jezika od laži, potvore, ogovaranja, lažnog svjedočenja, lažnog zaklinjanja, psovanja, vrijeđanja, i svega drugoga od čega čovjek nema ni dunjalučku ni ahiretsku korist. Vjernik će svoj jezik uposliti onim što mu koristi, kao što je korisno čitanje, spominjanje Allaha, pozivanje ljudi u hajr, preporučivanje dobra, osuđivanje zla, učenje Kur’ana… Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Ljudi koji imaju najviše grijeha su oni koji najviše pričaju o onome što ih se ne tiče.” Omer ibn Abdul Aziz je rekao: “Kada čovjek zna da je njegov govor od onih djela za koja će se polagati račun, onda će malo pričati o onome što ga se ne tiče.”
- Čuvanje ostalih organa od zabranjenih stvari znači čuvati oči od zabranjenog pogleda, uši od zabranjenog slušanja, čuvanje ruku i nogu.
Ušli smo kod Ebu Dudžane r.a. dok je bio u samrtnoj bolesti, pa smo vidjeli da mu lice blista posebnim sjajem. Prisutni su ga upitali, šta mu je sa licem, a on im odgovori: „Od svih mojih djela dva su mi najdraža: Nisam se petljao u ono što me se ne tiče i u mom srcu nema netrpeljivosti prema drugim ljudima, jer o njima imam lijepo mišljenje.“
Kada je Ebreha krenuo na Meku sa namjerom da sruši časnu Kabu djed Muhammeda a.s. Abdulmuttalib je došao kod njega i zatražio da mu vrati deve koje je njegova vojska uzela. Ebreha se iznenadi i reče: “Došao sam da srušim Kabu, a on traži svoje deve!” Abdulmuttabib na to smireno reče: “Kaba ima svog Gospodara, pa nek je On čuva, a ja sam gospodar mojih deva.”
Na samom kraju želim napomenuti da ne smijemo sada otići ni u drugu krajnost, pa da kažemo za sve šta me briga. Šta me briga što komšija nema šta da jede, šta me briga, što neko radi grijeh, šta me briga hoćel’ džamija, škola, bolnica… funkcionisati, to treba da nas je briga, jer za to ćemo biti pitani. Ne treba da su nas briga privatne stvari i skrivene mahane iz tuđih života.
Onaj ko se više bude držao ovog i sličnih hadisa on je bolji musliman, a ne onaj ko više klanja, posti, ide na hadž….
Uzvišenog Allaha molimo da mi svoje obaveze ispunjavamo, jer nas se to najviše tiče i određuje našu vječnost kod Njega! Amin!!!