Ebu Rukajja Temim b. Evs ed-Dari r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Vjera je nasihat. Vjera je nasihat. Vjera je nasihat.“ Upitali smo: “Prema kome, Allahov Poslaniče?” Poslanik odgovori: “ Prema Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vladarima muslimana i svim muslimanima.”
Imam Nevevi je rekao: “Ovo je veličanstven hadis na kojem se temelji cijela vjera. Jedna skupina učenjaka kaže da je ovo jedan od četiri hadisa na kojima se temelji cijela vjera, ali to nije tačno! Ispravno je da se cijela vjera temelji na samo ovom jednom hadisu.”
Riječ nasihat je jedna od najsadržajnijih riječi u arpskom jeziku. Stručnjaci za jezik kažu da u arapskom jeziku ne postoji riječ koja obuhvata toliko dobara, kako ahiretskih, tako i ovodunjalučkih.
Nasihat je stub vjere. Nasihat je ono što drži našu vjeru. Što je Arefat za hadž, to je nasihat za vjeru.
Da li znate šta znači nasihat?
Riječ “nasihat” nosi mnogo različitih značenja, a neka od njih su: iskreno savjetovati, iskren odnos, pozivati na dobročinstvo, odvraćati od zla, činiti nešto samo radi Allahovog dž.š. zadovoljstva, zakrpiti odjeću, odvojiti med od voska…
Ako bismo preveli riječ nasihat kao savjet onda bismo joj oduzeli mnogo toga. Jer u našem jeziku savjet znači „ukazivanje na nešto po bilo kojoj osnovi“, a većinom su u pitanju savjeti od straijeg ka mlađem, od više učenog ka manje učenom.
A kako ćemo onda savjetovati Allaha, Njegovu knjigu, Poslanika?
Zbog toga ćemo mi pokušati da riječ nasihat shvatimo u njenom pravom značenju i da je koristimo bez prevođenja.
Poslanik a.s. je u ovom hadisu tri puta ponovio da je vejra nasihat. Zbog čega? Kako bi ukazao na važnost, kako bi skrenuo pažnju prisutnih, na ono što želi reći.
I nakon što je to izgovorio tri puta, Poslanik a.s. staje sa govorom, a onda ashabima koji su ga slušali nije bilo baš najjasnije šta Poslanik a.s. kaže, pa su ga upitali, „A kome je je nasihat, Allahov Poslaniče?“ Ovo nam govori da trebamo pitati kada nam je nešto nejasno, a ne praviti se pametni, ili da nas bude sramota, i onda odemo i tumačimo po svome. Narodna izreka kaže: „Ko pita, on ne skita.“
Nakon njihovog pitanja Poslanik a.s. po važnosti nabraja kome je vjera nasihat pa kaže:
Vjera je nasihat prema Allahu dž.š.
Da li je dovoljno reći mi vjerujemo? Ne!
Allah dž.š. kaže: “Misle li ljudi da će biti ostavljeni ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni?”
Ljudi će biti dovođeni u iskušenje na razne načine: neko bogatstvom, neko siromaštvom, neko djecom, neko bolešću, neko supružnikom, neko gluho bilo komšijom….Allah nas iskušava ondje gdje smo najtanji. Pa ako čovjek i nakon iskušenja ostane od iskrenih i pokornih robova Njegovih, onda je on dokazao svoju vjeru i Allah će ga onda mnogostruko nagraditi, kako na ovom tako i onom svijetu.
Nasihat prema Alahu je robovati samo Allahu, samo se u Njega uzdat i samo od Njega pomoć tražiti.
Postavimo sebi pitanje da li mi samo robujemo Allahu, ako nam je lični materijalni interes važniji od onoga što nam je Allah rekao? Da li mi samo pomoć od Allaha tražimo, ako odemo sihirbazu ili gatari kako bi nam riješio neki životni problem? Kod nas narod kaže: „Utpljenik se i za slamku hvata.“, što je pogrešno. Musliman se u svakoj situaciji samo na Allaha oslanja.
Nasihat prema Allahu je i redovno izvršavanje Njegovih naredbi i klonjenju od Njegovih zabrana.
Zamislite da ste pokosili travu. Jedva je osušili. Naoblačilo se kiša će, a vrijeme džume namaza. Ako odete na džumu namaz propade sijeno. Šta će te izabrati: brzo se organizovati i pokupiti siijeno kako ne bi opet pokislo i tako propalo ili otići na džumu namaz i ako Bog dadne posle džume namaza pokupiti sijeno? Od odgovora na ovo pitanje zavisi da li je naš odnos prema Allahu iskren ili nije. Narodna izreka kaže: „U muci se junaci poznaju.“ A mi možemo reći: „U muci se vjernici poznaju.“
Nasihat prema Allahu je da se suprostavimo kada vidimo da neko čini neki grijeh. Možemo se suprostaviti silom, riječima ili barem u srcu prezreti, ali ne smijemo nikako ostati ravnodušni, jer je to onda znak da je u nama malo ili nimalo vjere ostalo.
Vjera je nasihat prema Allahovoj knjizi
Pored toga što se svakodnevno sa Kur’anom moramo družiti, tako što ćemo ga učiti, izučavati, o njemu razmišljati. Pored toga što moramo prema Kur’anu posebno poštovanje iskazati, pa kada se Kur’an uči ne smijemo ni riječ izustiti, a kamoli se s njim nadvikivati. Mi moramo ono što je u Kur’anu u svom životu primjenjivati, bez obziro bilo to „nama u korist“ ili ne, bez obzira bilo to pa našem ili ne. Vjernik kada čuje da je u Kur’anu nešto rečeno, on samo kaže: „Čujem i pokoravam se.“, pa makar on mislio da je to na njegovu štetu.
Svi smo mi djelili imovinu iza roditelja ili nekog bližnjeg. Svi mi kažemo da smo muslimani. Svi mi kažemo da volimo i poštujemo Kur’an. A ko je od nas uzeo prilikom dijeljenja imovine Kur’an ispred sebe i rekao neka nam on podijeli naš imetak? Onaj ko je to učinio on ima iskren odnos prema Kur’anu, a onaj ko je ganjao neke druge zakone i na taj način pokušavao da se domogne malo više imetka, on nema iskren odnos prema Kur’anu, pa makar pred narodom plakao kada ga uči.
Vjera je nasihat prema Allahovom Poslaniku
Svaki onaj ko kaže da je musliman on mora vjerovati da je Muhammed a.s. Božiji rob i Poslanik. On mora vjerovati da sve ono što je Muhammed a.s. rekao i radio da je to tako najbolje i da tako mora biti. On mora vjerovati da je Muhammed a.s. bio bez grijeha i da je sve radio po Allahovom nahođenju. On mora težiti da u svom životu, u svojoj mjesnoj zajednici, što više implementira onoga sa čim je Muhammed a.s. došao.
Šerijat je zakon koji je Muhammed a.s. donio od Allaha dž.š. kako bi se ljudi po njemu vladali u svom životu. E sad zamislite da imamo referndum u našoj domovini, a referendumsko pitanje je: Koji vid vladavine bi ste željeli da bude u Bosni i Hercegovini? Kao odgovori su: demokratija, šerijat, diktatura, komunizam. Šta biste zaokružili? Ako to ne bi bio šerijat znajte da onda nemate iskren odnos prema Poslaniku a.s.
Nasihat prema Poslaniku a.s. je čuvanje njegovog sunneta, oživljavanje njegovog sunneta, suprostavljanje novotarijama itd.
Vjera je nasihat prema vladarima
Spomenuta riječ je zapravo množina od riječi “imam”, što u općem smislu znači “osoba koja predvodi jednu zajednicu i koju društvo slijedi” Značenje je dvojako: odnosi se na vjerske vođe, i vođe u svjetovnom smislu, nadređene na svim nivoima. Također, svaki službenik koji je ovlašten od strane državnih organa i nalazi se na bilo kojoj rukovodećoj poziciji, ulazi u ovu skupinu.
Mi se trebamo truditi da na svim rukovodećim pozicijama budu muslimani, jerpokornost vođi je obavezna, a kako da se musliman pokorava nemuslimanu? Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici! Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim.”
Vođe naše trebamo poštovati, trebamo ih u dobru pomagati, a ako pogriješe na lijep način ih upozoriti. Poslanik a.s. kaže: “Svaki čovjek griješi, a najbolji od vas je onaj ko se kaje za grijehe.”
Vođe ne smijemo vrijeđati, niti ih ponižavati. Trebamo upućivati dove za njih da ih Allah dž.š. na pravi put uputi. Sa vođama se trebamo savjetovati, pogotovo ako su u pitanju vjerske vođe i vjerska pitanja.
Kakav je muslimanski odnos prema vođama najbolje nam pokazuje priča koju mi već dobro znamo, a to je: „Svima haram, a muslimanima haram“
Kakav je naš odnos prema vođama dovoljno je ući na facebook i pročitati komentare koji se nalaze ispod tekstova koji govore o njima.
Vjera je nasihat prema muslimanima
Zašto se vođe spominju prije ostalih muslimana u hadisu. Zbog toga što je vođa odraz naroda. Kakav vođa takav narod, tako nam naša vjera kaže.
Svaki pojedinac je dio ummeta, dio jedne cjeline, bez obzira na godine, rasu, naciju, spol i socijalni status. Jedni prema drugima imamo dužnosti i obaveze. Prije svega, naša obaveza je da želimo drugom isto što i sebi, da se međusobno pomažemo u stvarima koje donose korist na ovom i budućem svijetu; da ne uznemiravamo jedni druge, da prenosimo vjersko znanje i pomažemo se na pravome putu; da pokrivamo tuđe nedostatke i štitimo i sebe i druge od moguće štete; da činimo dobro i pozivamo na dobro a odvraćamo od zla, blago i iskreno; da se prema starijima odnosimo sa poštovanjem a prema mlađima s milošću; da upućujemo na dobro, lijepim savjetom, bez ikakve skrivene namjere; da nas rastužuje patnja drugih muslimana a raduje njihova radost; da štitimo njihove živote, imetak i čast i podstičemo na usvajanje svih navedenih odlika.
Ako želimo bratu muslimanu ukazati na nešto loše kod njega, trebamo to uraditi u nasamo, a nikako pred narodom kako ga ne bi osramotili i ponizili.
Suština našeg nasihata prema drugim muslimanima da ne osjećamo nikakvu zlobu prema njima. Suština našeg nasihata prema drugim muslimanima jeste da ono što ne bi želio sebi, nemoj želiti ni njima.
Čovjek nema iskren odnos prema muslimanima, ako je ugradio dio tuđeg zemljišta. Čovjek nema iskren odnos prema muslimanu, ako je izveo svoju septičku pred komšijinu kuću. Čovjek nema iskren odnos prema muslimanu, ako ga briga kako on živi. Čovjek nema iskren odnos prema muslimanu, ako naloži u grijanje nešto štouguši pola komšiluka.
Mi nemamo iskren odnos jedni prema drugim, bez obzira koliko se mi pravdali. Popravimo naš međusobni odnos, i popravit ćemo našu vjeru, a nakon što popravimo vjeru popravit ćemo i naš sveukupni dunjalučki život.
Gospodaru molimo Te, učini nas od iskrenih robova Tvojih. Amin!!!