Prenosi Nu’man b. Bešir r.a. da je Poslanik a.s. rekao:
„Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast, a ko zapadne u sumnjive stvari, taj će zapasti i u zabranjeno, kao pastir koji čuva svoje stado oko vladarevog zabranjenog posjeda i stado samo što ne uđe u njega. A zar svaki vladar nema zabranjene posjede?! Zaista, Allahovi zabranjeni posjedi jesu Njegove zabrane. U tijelu doista postoji jedan komad mesa, pa kada je on zdrav, cijelo je tijelo zdravo, a kad on oboli, i cijelo tijelo oboli, a to je srce!”
Ovo je jedan od četiri temeljna hadisa islama.
Navedeni hadis nam pokazuje da je u islamu sve kristalno jasno, jer su nam to Allah dž.š. u Kur’anu i Poslanik a.s. kroz svoj život sve do u tančine objasnili. Hadis nam govori da se držimo halala, bježimo od harama i da zbog predustrožnosti ostavimo sumnjive stvari.
Zaista je halal jasan. Svaki čovjek zna šta je dozvoljeno (dobro), pa čak to znaju i djeca. Nema osobe na ovom svijetu, a da ne zna da su voće, povrće, žitarice, mliječni proizvodi, meso peradi, stoke i bravčadi, voćni sokovi i čista voda…dozvoljeni tj. dobri za čovjeka.
Takođe, i haram je jasan. Svaki čovjek zna šta je zabranjeno (loše), pa čak to i djeca znaju. Svi znaju da su: prevara, krađa, ubistvo, laž, droga, alkohol, kocka….stvari koje su zabranjene tj. loše za čovjeka.
Pomoći nekoga u halalu je dobro djelo, dok pomoći nekoga u haramu jeste loše djelo. Npr. dati nekome novac da bi se školovao, jeste dobro djelo. Ali dati prosjacima po našim ulicama novac, a mi znamo da su oni dio kriminalne hobotnice, po mom mišljenju, jeste loše djelo, jer mi tako podržavamo nešto što je zabranjeno.
Pored halala i harama koji su kristalno jasni postoje i sumnjive stvari. To su stvari čiji status većina ljudi ne poznaje, nego samo oni koji su dobro upućeni u problematiku, učenjaci. Da bi obični čovjek sačuvao svoju vjeru i čast, da ne bi zapao u haram, on će se iz predustrožnosti čuvati ovih sumnjivih stvari.
Ko se želi spasiti od zapadanja u haram, neka ostavi i pojedina dozvoljena djela, a pogotovo djela koja su mu nepoznata i sumnjiva. Od ashaba se prenosi da su govorili: “Ostavljali bismo sedamdeset halala bojeći se da ne upadnemo u jedan haram.”
Onome koji nije u mogućnosti da traži znanje savjetuje se da ne pristupa nijednom sumnjivom djelu sve dok ne upita učene za propis o tom djelu, pa ukoliko i učenima bude sumnjivo i ne budu znali propis dotičnog djela, obaveza je svima da se sustegnu od njega sve dok ne saznaju za njegov propis.
Četiri su razloga zašto su neke stvari sumnjive:
- Nedostatak znanja;
- Nepravilno razumijevanje;
- Nedovoljno istraživanje;
- Loša namjera (on ne namjerava da dođe do prave istine, već da zadrži svoj stav).
U islamu samo Allah određeuje šta je haram, a šta je halal. Ali nekad se može desiti da je u jednom vremenskom periodu, shodno znanju i informacijma koje su imali, ulema proglasila određenu stvar halalom, ali kako se nauka razvijala i kako su dobijali nova saznanja, uvidjeli su štetnost, pa su je proglasili haramom (npr. cigarete). Isto tako nešto je moglo biti haram, pa prijeći u halal.
Odgovor na određeno pitanje se donosi na osnovu jasnih dokaza koji se iznesu pred učenjaka ili sudiju. Tako može se desiti da imamo dva suprotna odgovora, na naizgled dva ista pitanja, ali u dubini te stvari postoji stvar koja ih razlikuje. Kao na pitanje: da li će abdest pokvariti dodirivanje spolnog organa? Poslanik a.s. je jednom čovjeku odgovorio da, drugom ne. Jer jedan čovjek je bio mladić, a drugi starac. Zbog toga se čuvajmo postavljanja pitanja i učenja vjere preko interneta, jer preko interneta se ne može iznijeti kompletna situacija do u detalje, a detalji mogu biti presudni.
Allahov Poslanik a.s. uporedio je harame sa zabranjenim posjedom vladara: „Čovjek koji čini sumnjive stvari je poput čobana koji je izveo ovce na ispašu u blizini zabranjenog posjeda, pa strahuje da njegovo stado ne zađe u njega…“
Te riječi su usporedba kojom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., želio ukazati koliko je blizu haramu onaj ko radi ono što je sumnjivo.
Islam je vjera koja je iz preventive zabranila određene stvari. Pa tako u osnovi nije zabranjeno sjediti i pričati sa nekim, ali sjediti nasamo sa lijepom, mladom, ženom jeste zabranjeno, jer šejatan može da nas zavede, pa da blud počinimo, i tako uništimo i našu vjeru i našu čast.
Allah dž.š. kaže: „To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili.“
Poslanik a.s. kaže: „Rob neće postići stepen bogobojaznog sve dok, iz želje da se sačuva od grijeha, ne bude ostavljao i ono što nije grijeh.“
U nastavku hadisa Poslanik a.s. kaže: „U tijelu ima jedan organ, ako je on zdrav, bit će zdravi i ostali organi tijela, a ako je taj organ bolestan, bit će bolesni i ostali dijelovi tijela. Pazite, taj organ je srce.”
Vjernik kao što smo već u ranijim kazivanjima govorili mora dobro paziti na svoje srce. Jer je srce prevrtljivo, a od njega nam sve zavisi.
Da bismo sačuvali ispavnost svoga srca potrebno je:
- Upućivati dovu Allahu da nam srce zdravim i čistim učini;
- Raditi ono što su Allah dž.š. i Poslanik a.s. naredili;
- Što više zikr činiti, spominjati Allaha;
- Što više salavat na Poslanika a.s. donositi;
- Što više dobročinstvo činiti;
- Posjećivati dženaze i mezarja i izvlačiti pouku iz njih;
- Učiti Kur’an;
- Družiti se s dobrim i učenim ljudima;
- Izbjegavati sumnjive stvari, kao i one stvari koje bi nas mogle odvesti od pomisli na Allaha….
Posvetimo pažnju djelima srca, pa tek onda djelima udova, jer od ispravnosti našeg srca zavisi ispravnost i ostalih djela.
Kakvi smo često znaju svjedočiti i ljudi. Prenosi da je u vrijeme Poslanika a.s. prošla dženaza, pa su prisutni ljudi počeli o toj osobi pohvalno govoriti i Poslanik a.s. je na sve to rekao da će tako i biti. A onda je prošla dženaza, pa su prisutni ljudi o toj osobi počeli loše govoriti i Poslanik a.s. je opet rekao da će tako biti. Kasnije je Poslanik a.s. objasnio da su za prvog govorili dobro, i on će ući u džennet, a za drugog su govorili loše, pa će on ući u džehennem.
Mudri ljudi su rekli: „Kada dobar čovjek umre, on se odmori. Ali kada umre loš čovjek, narod se odmori.“
Zapitajmo se, kada nama smrtni čas dođe hoće li to biti trenutak odmora za nas ili za narod? Do nas je!
Allahu molimo Te učini nas od bogobojaznih robova tvojih. Amin!!!