Od Omera r.a. se prenosi da je rekao: „Jednog dana smo sjedili kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad se pojavi čovjek jako bijele odjeće i izrazito crne kose. Na njemu se ne primjeti trag putovanja i niko ga od nas (prisutnih) ne poznaje. Te sjede kod Poslanika a.s. pa osloni svoja koljena na njegova koljena i stavi svoje dlanove na njegovo stegno i reče:
‘O Muhammede, šta je islam?“ Poslanik a.s. reče: „Islam je da svjedočiš da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik i da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš Ramazan i da hodočastiš Ka`bu ako si mogućnosti to da učiniš.’ On reče: ‘Istinu si rekao.’ Pa se mi začudismo, pita ga i potvrđuje mu.
Zatim reče: „Šta je to iman?“ Reče Poslanik a.s.: ‘Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige (objave), poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u kader (odredbu) dobru i lošu.’ Reče: ‘Istinu si reko.’
Reče: ‘Šta je to ihsan?’ Reče Poslanik a.s.: ‘Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš On, zaista, tebe vidi.’
Reče: ‘ Kad će Sudnjem dan?“ Reče Poslanik a.s.: ‘Upitani ne zna o tome više od onoga koji pita.’
Reče: „Koji su njegovi predznaci?’ Reče Poslanik a.s.: ‘Kad robinja rodi svoju gospodaricu, i kad se vide bosonogi, goli pastiri kako se nadmeću u gradnji visokih građevina.’
Zatim ode (taj čovjek), a ja sam ostao određen period, a zatim mi reče Poslanik a.s.: ‘O Omere, znaš li ko je onaj što je pitao?’ Rekoh: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ Reče: ‘To je, doista, Džibril. Došao je da vas poduči vašoj vjeri.’“ (Muslim)
Ovaj hadis se naziva Džibrilovim hadisom.
Ovim načinom sjedenje Džibril nas je želio podučiti kako se sjedi pred učiteljom. Naši djedovi i nene su upravo tako sjedili kada bi se nalazili na predavanju, u društvu neke učene učene osobe i na taj način iskazivali svoje poštovanje prema toj osobi. A mi danas? Gotov pa legnemo u džamiji na džumi, na predavanju…što može biti i izraz nepoštovanja predavača ili znak naše nekulture i neznanja. Pravi musliman je onaj koji ima najljepše ponašanje. Pa se potrudimo da se ponašamo po bontonu naše lijepe vjere.
Takođe, ovaj hadis nam želi pokazati da je dozvoljeno pitati čak i ako znaš i odgovor na postavljena pitanja, ali sa cljem da se prisutni poduče. Ono što je u našem narodu veoma česta pojava u vezi postavljanja pitanja, a što su islamski učenjaci jednoglasno osudili jeste postavljanje istog pitanja dvjema različitim osobama, sa ciljem dobijanja odgovora koji će njima najviše odgovarati.
Ovaj hadis je od ogromnog značaja, jer obuhvata cjelokupno objašnjenje vjere. Predstvlja osnovu vjere islama.
Šta je vjera? Gledajući ovaj hadis vjera je islam, iman i ihsan zajedno, jer kaže Poslanik: “Džibril je došo da vas poduči vjeri.”
Svaki čovjek mora biti svjestan toga da je ovaj svijet samo jedna prolazna stanica ka našem putovanju u vječnost. Zbog toga svaki čovjek koji za sebe kaže da je musliman on pukušava na ovoj stanici živjeti ova tri pojma, kako bi na ovoj stanici zaradio sto više dobra za budući vječni život.
Kada dođemo na ovaj svijet naše polazište je iman, naša manifestacija tog imana jeste islam, dok je naš najveći stepen ihsan.
Poslanik a.s. je upitan koji je islam najbolji, pa je odgovorio da je najbolji islam nahraniti gladnog, te nazivati selam onome koga poznajemo i ne poznajemo.
Vrijednost našeg islama mjeri se našim doprinosom.
Islam je vanjaska manifestacija kao što su govor i djela, dok je iman unutrašnje vjerovanje tj. naše uvjerenje.
Poslanik a.s. je govorio; “Allahu naš kome od nas produžiš život učini da živi u islamu, a koga usmrtiš neka umre u imanu.”
Čovjek dok je živ on svojim životom potvrđuje islam, dok kada je na samrti njemu ostaje samo iman u srcu.
Danas islam označavaju kao nasilnu religiju što nije tačno, jer islam u osnovi znači mir, islam je mir koji mora biti u insanu, a ako u insanu nema mira odnosno islama on onda pravi nemir.
Allah kaže da je jedina prava vjera kod Allaha islam, zato je pogrešno reći da su sve vjere od Allaha, jer je od Allaha samo islam.
Ostvarenje vjere je da smo svi pred Bogom isti, ostavrenje vjere je naš lijep moral,
Suština ovog hadisa je preispitivanje samog sebe.
Pa zato kada legnemo preispitajmo se koliko smo danas obavili namaza, dali smo postili, ako je bio ramazan, da li sam dao zekat, ako sam dužan, gdje smo sa hadžom, da li imam želju otići? Shodno odgovorima na ova pitanja znat ćemo kakvi smo kao muslimani, kakvi smo vjernici.
Iman je kao što smo rekli ono unutrašnje u nama. Iman je reći amentu billahi. Vi ste danas svojim dolaskom u ovu džamiju, u džemat, povrdili da vjerujete u Allaha. Mnogi danas kažu amentu billahi, a nema ih nigdje.
Mnogi od nas kažu vjerujemo u Allaha, a rade suprotno onome što je Allah rekao. Iman je ne samo da vjerujemo u Allaha, već i da vjerujemo Allahu.
Koliko mi vjerujemo Allahu ako nam Allah kaže da zekat ne umanjuje imetak, a mi se opet prilikom izdvajanja zekata ili sadake bojimo siromaštva?
U mnogo hadisa je Poslanik a.s. govorio o muminu, pravom vjerniku.
Pa je tako jednom prilikom tri puta rekao “Tako mi Allaha ne vjeruje!” Pa su upitali: “Ko Allahov Poslaniče?” “Onaj od čijeg zla nije bezbijedan njegov komšija.”
Poslanik a.s. je govorio da nije pravi vjernik onaj ko ne bude želio drugim ljudim ono što želi i sebi.
Poslanik a.s. nam je takođe rekao da kada vidimo neko zlo da ga spriječimo silom, ako to ne možemo, onda jezikom, ako ni to ne možemo onda da srcem prezremo, ali je to najmanji vid imana.
U gore navedenom hadisu se kaže: “Ihsan je da vjeruješ Allaha kao da ga vidiš, jer ako ti njega ne vidiš on tebe vidi.”
Otac i sin su šetali jednog sunčanog i toplog dana. I kada su prolazili pored jednog voćnjaka sa sočnim kruškama sin osjeti žeđ, pa reče: „O oče moj! Ja sam žedan, a moju žeđ bi ugasile ove sočne kruške.“ Na te riječi otac reče: „O sinko moj, ne možeš uzeti te kruške jer nema vlasnika tih krušaka.“ A sin na to odgovori: „Oče moj, on to neće ni vidjeti, a ja ću lahklo plot preskočiti.“ Čuvši ove sinovljeve riječi otac reče: „Ako on ne vidi, ima neko ko sve vidi. Ko vidi sve što mi radimo, pa čak zna i ono što mislimo.“ „Ko je to oče?“ „Alllah. On sve vidi, sve čuje i sve zna.“ Čuvši te riječi sin reče: „Oprosti oče, pogriješio sam neću nikada više ponoviti ovu grešku.“ U tom trenutku iza plota ustade čovjek koji je bio vlasnik tog voćnjaka, pa reče: „Baš si valjan. Živ bio ocu svome. Evo ja ću ti dati što želiš.“ Čovjek je otišao i donio pun pregršt sočinih krušaka koje je dao poslušnom dječaku.
Na ovakvim pričama su odgajane genracije msulimana, dok sada je sve to drugačije. Pa tako možemo vidjeti ljude koji se ljute ako ih neko nije pročitao da su neki hajr uradili.
Čovjek koji zna da Allah sve vidi on se ne ljuti, ako ljudi ne saznaju.
Dio hadisa u kome se kaže: “O njemu upitani ne zna ništa više od onoga koji pita”
Ovaj hadis nas takođe želi podučiti da nije sramota reći da se nešto ne zna i nije sramota priznati da neko bolje zna od nas, jer uvijek postoji učeniji od učenijeg.
Znajte da je najveća neznalica je sveopća sveznalica.
Poslanik a.s. nas uči da petero ne zna niko do Allaha:
“Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj zemlji će umrijet. Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.”
Molimo Allaha dž.š. da živimo i umremo kao muslimani. Amin!!!